NOVE PJESME VANDE PETANJEK

ZAUZIMANJA

u selu šljiva dok gledamo u sunce
u nas je kao u panoramu
legla neupitna velika kuća
probija se kroz jezik pa se povuče
kad se vrati već je nešto drugo
ali nastoji zbaciti vanjski svijet
s ramena u prsa
u sredinu svega.
tu žive duhovni umjetnici
u koloritnom razlikovanju važnog od nevažnog
i obući ćeš se pred njima kao divlja kasna šuma
želeći sakriti masni nanos na zupčaniku jezika.
ali ljutnja se gomila i mora izaći
i biti lahor nije neka sreća
i koliko si tome pridonijela sama
neadresirana je pretpostavka kao i minsko polje
ali došlo je vrijeme da se progovara o utrobama
podrobnije i sveobuhvatno
s lijeva na desno
i u početku ispod pokraj i onkraj
kuća će uvijek pružati otpor.
ali ništa nije do kraja smrtno
postići ćeš različite svjetlosne efekte
kotači će te dovesti do bambusovih šupljina
i monsuna ćeš se napiti kao čiste alkemije
i bit će možda donekle neočekivano
predvečer se vratiti u kuću sadašnjeg trenutka
i otkrivati jedan novi svijet
potpuno bez sumnje
potpuno bez straha
ali u sredini svega uvijek je kuća
topla i sigurna i trajno upečaćena
puna nježnosti za krivi korak
s naramkom drva pred ulazom u grudi.

***

SHAH MAT

pred očima ljudi koji pružaju ruku na saučešće
najveća je revolucija prkositi godinama
i to ne nužno godinama koje slijede kroz sijede
već onima koje su se talogom prilijepile za opnu
nalikuju zakovicama pričvršćenima na perje
na perajama sitni vez protiv pokreta kojim smo željeli proglasiti slobodu
slobodu od ljudi
slobodu od napona
slobodu koja se pruža trbušnom stranom tijela
u takvu revoluciju kreće se izjutra
tihim nabiranjem podrepne peraje
kroz mirne dijelove muljevitoga dna
tokovima koji više ne obiluju kisikom
tijelo prelazi na drugu stranu
na površini uzeti grozdove zraka
i osloboditi se vremena
osloboditi se godina
besmislenih i vlažnih kao šeširi bez glava

dodirujem djedovo lice u mrtvačnici
povezano bijelom gazom da se ne nasmije
prastaro lice odjednom je glatko
i nategnuto preko jagodičnih kosti
zakovica je nerastavljivi spoj
umetnut u rupu koja prolazi kroz obje plohe
na jednom kraju zakovice nalazi se glava
a na drugom je kraju klin cilindričnog oblika
kontrola kvalitete je jednostavna
na tijelo se primjenjuje blagi pritisak
unukin poljubac u očnu duplju
male ruke pune volumena zraka
ništa se nije moglo učiniti
kralj je mrtav i više se ne miče
tijelo prelazi na drugu stranu
izlaze vjeverice ruku punih lješnjaka

udovice sjede ugniježdene i poluodsutne
naročito ujutro kad ustanu iz kreveta i premjeste se u fotelju raspršene pozornosti
električne jegulje pod suhom kožom ne ostavljaju im ništa ispeglano na crtu
baš naprotiv
pobacane bore preko nosne kosti gužvaju kožu kao da je od lana
snaga čovjeka nije dovoljna za postizanje prikladnije deformacije tijela
moja baka sjedi robusna u bademantilu i pita
je li vrijeme da otvorimo šampanjac
sloboda sad sve manje za nju ima smisla
ali pod razjašnjenim okolnostima ona je treba proglasiti
svaku minutu starija i teža
čeka da je napokon ostavimo na miru
izgužvana me prezrivo odgurne desnom štakom
naslućuje da ću i ja biti ona glatka žena
koja će uzalud prkositi revolucijom
u privremenom montažnom spoju s muškarcem
jer domaći su stranci i kad zajedno žive
i stranci su stranci kad ne pamte tko si
i stranci su domaći kad legnu među svijeće
i otići će s prvom pojavom dijagnoze
pogotovo kad ih u bijeloj pidžami
premjeste na odjel iza horizonta
negdje gdje su nam rekli da je toplije i bolje
ali spuštamo roletu da ne oslijepi do kraja
tijelo tada prelazi na drugu stranu
vidljivo svakom golom oku ptice
ja mu razvezujem bijelu gazu
deda se smije
sunce žvače baku

***

MLADI ATLAS

/majke su najusamljenija bića/

sve je u pripremi i na vrijeme će biti gotovo ali to čekanje
bože kako je dugo to čekanje
možda jer mi je predaleko
možda jer mi je preblizu
ali čekanje duže od samog čekanja
dočekat će me na kraju nepripremljenu za doček
i načekat ću se ako samo budem čekala
kao jučer u privatnoj zubarskoj čekaonici
gdje su mislili da ću biti jače impresionirana cijenom implantata ili obične plombe
ako na stoliću od preprozirnog stakla prelistam novi časopis o jedrilicama

nije svejedno čekati dijete
čekati u redu ili
čekati smrt
ali trošim puno vremena na to dok sjedim i čekam dolaske i odlaske
prije svega odlaske svih onih koji se najavljuju
indiferentni prema mojoj želji da sam sama sa sinom
ustanem pa se penjem uz stepenice kuće
prazne otkad je otišao na fakultet
otisci na krevetu jednake veličine kao tijelo uvaljano u visoku travu
nemam ih namjeru poravnavati ni danas i čini se da namjeru neću imati ni sutra
i dok se ne dovedem u prihvatljiviju fazu
prilagodba je jedini način prebroditi nedjelju
kuća je zaspala
vraćam se u poluspuštenu sobu u potkrovlju
krevet ispod kosine izmješten je kao rebro
nisam razvila sposobnost gledanja u mraku
pa pomičem u mislima stvari kojih se mogu sjetiti
u ruci držim malu prskalicu
iskre oko štapića kao pahuljice maslačka pred naletom zraka
magično područje titrave kuglice unosi u mene umirujući efekt
tako ću dočekati dolazak mlade godine
pod krivom pretpostavkom da i ja nju ulazim mlađa
samo zato što se čvrsto držim za prskalicu koju sam otela nekom djetetu na cesti

iznad nas netko svake noći hoda
nenavikla sam na boravak u vrtu ali vrt me je spasio svojim zelenim njedrima
i potaknuo obnovu mnogih stanica koje su se sakrile pod mali pokrov crvotočine
u vrtu spavam
u vrtu se skidam
u vrtu i dalje spremno očekujem
ja gušterica u trenucima dokolice dok mi ne izraste rep odsječen kamenom
u vrtu i zaboravljam
zaboravljam često i bojim se zaboravljanja više od ljudi
a onda zaboravim i psi se povuku
kuća legne na svoju sjenu
i meni bude lakše

ne znam je li prošlo puno ili malo
u vrt je ušao mladi muškarac i nešto je poznato čučnulo u meni
pomalo zazirem ali drži me za rukavicu
unio me je u osmijeh
čini mi se da me i nosi

u zidove se ne vraćam
ostajemo u vrtu
kuća je otrčala za mjesečevom špicom

_____________________________________________________________________

VANDA PETANJEK rođena je 1978. godine u Čakovcu. Diplomirala je hrvatski i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše na hrvatskom i engleskom jeziku. Pjesme su joj objavljene u časopisu Poezija, Polja, Fantom slobode, Tema i Riječi, na književnim internetskim portalima te na Trećem programu Hrvatskog radija. Pjesme prevedene na engleski jezik objavljene su u časopisu Live Encounters. Živi i radi u Zagrebu.

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.