OSTAVITE BALKON OTVOREN
Čitala sam pjesme šefu policije.
Na njegovim spojenim vjeđama
zelenili su se mostovi
za oprezni dvokorak divljih životinja
neimpresioniranih autocestom ka moru.
Koreografija njihovih čopora
štiti gonjena leđa,
okoštala u upitnike,
iza kojih ne stoji niko
barem niko blizu
barem niko živ
na migrantskim trasama
Zeleno. Zeleno od agave, zimzeleno,
zeleno u srodstvu sa nebeskim tijelima,
zeleno izvan domašaja
poput Nerude u planini,
a fanfare da odmore zvuk egzekucije u
svečanosti trovanja bunara.
Lorca je par dana prije usnio
janje na putu izgladnjelih divljih svinja.
Poželjeh se tada svojih rođaka,
njihovih rudarskih fizionomija,
ručerdi od površinskih kopova.
Krovopokrivači, ljubitelji janjetine,
jurišali su da zauzmu svoja mjesta u kafani
onako kako je na njih jurišao tanani vokal.
Bacači stakla u pozama toreadora
svoje su nadnice ćerdali puna srca.
Čitala sam pjesme šefu policije
koji je umjesto interpunkcije
rabio plotune dobrih namjera,
cijeneći život u vrlini,
čipku sa jadranskih otoka i
tvrde madrace.
***
KAZALO
Nikada neću napisati pjesmu o kokosu
valjalo bi napraviti vlastito kazalo neopjevanosti
više zbog izgovora dovoljno vezivnog
da u tu vrstu zazidam recimo Cejlon
kao onomad Gojkovu ljubu u Skadar
jer taj me motiv ozbiljno maltretira.
Možda bih mogla prirediti i smotru
za zaljubljenog teroristu
kojem se u stvari baš i ne zabija u kraljičinu paradu
šta on ima s tom babom?
potomkinjom imperije za krasnopise
ustajalih grofovija, Orijentom u vitrinama,
za groš savršenih travnjaka
kojima nedostaje ravnih tabana.
On bi radije otklonio gusti nepoderivi snop
kose za ona uha vijugava,
oprezom koji nalažu otvorena srca,
drugog bi dana zasadio nar
a trećeg podigao pogled i
milom je molio da mu izgovori ime
a ovako mora silom
do zadnjeg nevoljnog atoma
uzidati se u
koreografiju mažoretkinja i
limeno štivo orkestra.
***
RAVNE ČELJUSTI
Vruće je. Kiša će – neće
Poželjeli smo se
ali između nas su ostaci godišnjih doba
utrljani u promočivi epitel.
Između nas je 350 slonova
čiji nervni sistemi nisu izdržali.
Modroliki su svoje kljove zarili u jezero
zeleno od brzih rješenja.
Između nas je kordon
formulara i servisnih informacija
koji kao skakavci u poljima Turkuma
ubijaju želju za sjetvom.
Vruće je. Kiša će – neće.
Lavovi su na ravne časti podijelili krivolovca.
________________________________________________________________________
ANETA VLADIMIROV rođena je 20. decembra 1980. u Bosilegradu u porodici Vinka i Mire kojoj se četiri godine nakon pridružio Vladimir. Odrastala je u Despotovcu. Školovala se u Jagodini, a potom Beogradu gdje je završila sociologiju. U Hrvatskoj živi od 2006. Ima kćer Sofiju.
čovjek-časopis 