POEZIJA ISTOKA J. ULČARA
BIS
Pokraj posuda
u kojima su barbari ostavljali
do kraja nepojedenu divljač,
doznao sam kako ću umrijeti.
Dogodit će se to u nekom sparnom svitanju,
u kojem će oblaci tek stalno sliniti
no nikada se neće valjano oznojiti.
Gležnjevi će mi se preplesti,
moj će jezik rigati kletve,
u krvi sijevnut će munja,
a moja napeta bit zamrijet će odmah.
Umrijet ću,
a zvijezde to nikad doznati neće
jer samo ja imam mapu
njihovih nedotaknutih površina,
ni Vilen neće uspjeti
okruniti me lukom svoje duge.
***
0
Niti su se šarene lopte
kotrljale svojim nepravilnim krugovima.
Niti su svjetlosni izvori
zauzeli svoja upravljačka mjesta.
Ni užareno kamenje
lebdjelo nije bestjelesnim prostorom.
Niti se glatko plavetnilo
nadvilo nad okolinom bez ikakvih svojstva.
Niti je meka bjelina
naselila zaobljeni svod.
Niti se munjevito smjenjivao
tren za trenom.
Ni pojave nisu bile obilježene
ni riječi imenovane.
Samo su tamni ognji smireno hladili bezbojnost,
koja se lijeno savijala kroz šuplju sferu.
Još uvijek nije došlo
do Velikog životvornog susreta.
***
NA MOSTU
Titra opna pod njegovim dlanovima,
na izlomljenom jeziku u grlu reži mu šansona,
i nada da će danas u kuću donijeti kovanicu
više nego jučer,
da ga otac ne bi udario mnogo grublje
od onog kako on udara u tarabuku svoju
i oboji mu kožu izrazitijom modrom
od one na nateklim prstima, dok svira.
***
JEDNOMINUTNI KRIK
Zabrinuta udovica
Pregladnjelo siroče
Maloljetna rodilja
Poludio pogrebnik
Iznemogli radnik
Rastrojena učiteljica
Ranjeni ratnik
Obezglavljeni imperator
Kamenovana grofica
Obješeni svećenik
Zapaljena vještica
Raspnuti mesija
Mrtvi Bog
Počasni plotun!
***
PROGONSTVO BUBA
Plavimo žalce u
ognjištu nazvanom Vataša.
Palimo mravinjake u Oslomeju
koji bljeska u natprirodnoj ekstazi.
Pustošimo paučine u Krstovaru,
koji smo bakljom okrunili.
Praznimo pčelinjake u Mrežičkom,
u kojem zavijaju zimska svitanja .
Duge povorke nepokornih buba
povlače se dostojanstveno
iz svojih složenih nastamba,
pokazujući pronicljivo da su svjesni
koliko smo se prema njima neprijateljski postavili.
No uskoro će doći dan
kada će nam očajnički nedostajati
da nam po koži gmižu.
Čeznut ćemo za njihovim bezopasnim ugrizima,
koje toliko nepravedno kažnjavamo drakonski;
I lutat ćemo poludjeli nad
tlom kojeg smo sami umrtvili,
jer tada neće biti podanika
nad kojima se možemo osjećati nadmoćnima.
________________________________________________________________________
ISTOK J. ULČAR rođen je 11. rujna 1996. u Skopju, na ginekologija općine Čair. Objavio je pjesničke zbirke: „Sjene cirkuskog šatora“ (2014.), „Intenzivni tečaj agonije“ (2016.), Hrvojevi stihovi“ (2018.) i „Bujica iz pepela“ (2020.) Dio njegova stvaralaštva je zastupljen u nekoliko objavljenih zbirki izbora pjesama mladih makedonskih i eks-jugoslavenskih pjesnika: Antologija mlade avangardne makedonske poezije“, „Lirski Dekameron“, „Rukopisi 36“, „Očuđenja 1-2“, „Glasovi novog stoljeća“ i dr. Sudjelovao je na više pjesničkih čitanja od kojih izdvajamo: „Noć bez interpunkcije“ u okvirima Struških večeri poezije, „Pjesnička noć u Velestovu“ kod Ohrida, „Pjesnici za promjenu“ u Strumici u sklopu festivala „100 Thausand Poets for change“ (jednom i u neslužbenom djelu D. festivala), „Astralne projekcije“, „Bijela noć“, „Pjesnilo“, na nekoliko slem-čitanja i dva pjesnička događaja (slem-čitanje „Večer otvorenih mikrofona“ 2014. i čitanje u sklopu manifestacije „Dani makedonske kulture, 2019. u Beogradu R. Srbija. Pjesme su mu prevedene na srpski, mađarski i engleski jezik.
fotografija autora: Dime Danov
čovjek-časopis 