LIJEPA PJESMA
Mi živimo u lijepoj kući
Tako je lijepa da gotovo uopće ne izlazimo
Osim na lijepi suncem obasjani balkon
Na kojemu lijepe vreće pune svoje raskošne truleži
Zauzimaju počasna mjesta
Našeg lijepog sunčališta
Kroz prozor gledamo lijepo plavo nebo
Tako blistavo i tako beskrajno
Da bismo ga mogli rukama uvući u sobu
Kad bi nam se dalo dići s lijepog ležaja
U koji smo davno utonuli
Još dok su rijeke bile mutne
I dok u moru nije bilo riba
Vani je proljeće
I sve je tiho
Već odavno
Neka žena lijepog glasa
Doziva psa
Ili dijete
Ali javlja se samo vrana koja već godinama pjeva istu pjesmu
Zato ću iskoristiti ovaj lijepi dan
I izaći na balkon
Gdje ću duboko disati
Dok se lijepo ne onesvijestim
I ostanem tako
Sto lijepih godina
***
PLES
Sjećaš se
Kako smo plesali one večeri
Kad te nije bilo
Sjećaš se sigurno
Jer si me gledao
Ravno u mozak
I u srce
Koje sam
Tog jutra
na silu progutala
Svjetlo je bilo
Toplo
Bjegovito
Rasulo se u meni kao zlatni prah
Tvoja ruka na mome licu
Oko mene ništa usred ničega
Bila sam boginja
I bog svih bogova
Mudra kao Buda
Tužna kao mladi Isus u mome snu
Namaste, Isuse moj dobri i lijepi
Otelo mi se iz grla
Što je, tu je
Plesati se mora
Posadi cvijeće iza kuće
I neka se vine u nebo
Rekao je i nestao u sunčevoj koroni
Jer ja sam android
S tvojom rukom na mome licu
Ispod disko kugle
Otvara se zemlja
I tako mora biti
Jer mene ima
Samo kada tebe
Nema
_____________________________________________________________________
ANDREA GRGIĆ (8. 9. 1968., Zagreb)
Nakon završene klasične gimnazije, diplomirala francuski jezik i književnost i povijest umjetnosti na FF u Zagrebu. Prevođenjem s francuskog jezika bavi se od 2000. godine. Piše pjesme i kratke priče. Na facebooku ima svoj blog „Gospođa“. Radi u Kulturno informativnom centru.
čovjek-časopis 