NEOPEVANA PESMA
Ona je nepripitomljena, divlje lepa.
Čas vetar je, tlo koje čeka sejača.
Ona je san što kopka u nama
pa nas goni da izgovaramo reči
i da li će se odazvati tom našem pozivu
ili neće
Pesma je često
potkožno treperenje svakog stvora.
***
BUDI KAO PRIRODA
Sa zelenom vatrom Prirode u očima
Kad dođe taj čas
Iznutra će te pokrenuti sile
Ti leti i rasej sebe
svuda po svetu Mnogo je zemalja
i naroda za tvoj koren i vid
Budi kao Priroda
i malim stvarima
pronađi put
da stignu
do svoga vrha.
***
SLOBODNA PESMA
Da navrati ponekad
sa daleke zvezde
u posed moj
slobodna pesma bih hteo
kao što voda izvire
da ona teče
i samu sebe
da vodi i vlada
i svuda s Čovekom
slobodna da je pesma
i kao sunce
da izgreva
a da ne zalazi.
prevela Cveta Kotevska
__________________________________________________________________
RADOVAN PAVLOVSKI, makedonski književnik, rođen u Nišu 1937. Studirao pravo i književnost na Sveučilištu »Sv. Kiril i Metodij« u Skoplju. Nekoliko godina živio u Hrvatskoj, gdje je na hrvatskom jeziku objavio pjesničke zbirke Zmija za koju sunce ne zna (1972) i Pir (1973). S Bogomilom Đuzelom napisao manifest Epsko na glasanje (1960), koji je utjecao na cijeli naraštaj makedonskih pjesnika. Napisao dvadesetak zbirki, od kojih su temeljne Suša, svadba i selidbe (Suša, svadba i selidbi, 1961), Visoko podne (Visoko pladne, 1966), Kroz prozirnost mača (Niz prodzirkata na mečot, 1971), Zrna (1975), Munje (Molnji, 1978), Temeljac (Temelnik, 1988), Bog jutra (Bog na utroto, 1991), Jahač zvuka (Javač na zvukot, 1995) i Štit (2001). Pjesnički mu se izraz odlikuje složenim metaforama, mitskim ishodištima, arhetipima raznolika podrijetla, simbolikom, senzibilnošću, liričnošću, epskom naracijom, ritmičkim skladom, mediteranskim koloritom, refleksivnošću i autoreferencijalnošću. Tematizira nacionalnu povijest, zavičaj, djetinjstvo, odnose dobra i zla, života i smrti, legende, mitove, simboliku vode, svjetla, zrna te žudnju za pjesmom kao središtem osobne i opće povijesti.
čovjek-časopis 