ZEČEVI U IŠČEKIVANJU
Iz šume se čuje pjesma izgubljenog laneta
Koje doziva svoju izgubljenu majku, nad glavama
Nam vise zaklani pijevci i coprnice nam iz njihove slane
Krvi gataju budućnost, netko će sutra nestati iza korica knjige,
Nečije dijete zapalit će trulo sijeno postavljeno na njegova leđa,
Nečije pletenice otplest će se prije nedjeljnog ručka, a mi ćemo šutjeti
U podne sam progutao posljednje
Kiselo vino, plesao sam sa sjenama starih znanaca
I razrezao stopala na kuhinjskom podu, nazvao sam te
Tri puta jer tri je sretan broj, ali nisam dovoljno glasno šutio
Medvjedi su slomili i posljednju kuću
Na kraju sela, kiša je vrisnula nepoznato nam ime,
Možda antikrist konačno dolazi posijati rajske ljiljane
Grlo ti je mrtvo, pojele su ga gusjenice
Na putu do rascvjetalih voćki, ali ti se ne buniš,
Šutnja je tvoje oružje, ceriš se mojim riječima, mekanima,
Savitljivima, tekućima, mojem gromoglasnom oružju
Crne mačke noćas su padale s neba,
Meteori koji upozoravaju na ljubičasta koljena,
Lovili smo ih otvorenih usta, pluća su nam nabrekla
Od tuge kao peciva napunjena marmeladom
***
MAGLA S KRAJA DESETIH
Od magle ne vidim ceste,
ali to me ne smeta
ja imam svoj kaput i svoj šal, svoju knjigu i svoju brigu,
moji su prsti sada dio uličnih lampica –
u potrazi za čokoladnim bombonima i poljupcima
Stare žene vuku se maglom u pradavnim bundama,
ponosno podižu šubare kao guske kljunove,
pripremaju svoje napukle, papirnate ruke
za još jedne predsjedničke izbore i ručak od zelja i zelja,
muži s brcima reći će im koga treba zaokružiti
da sutra kao i jučer i prekjučer i socijalizamjučer i monarhizamjučer
ponovno nose bunde i podižu šubare
i jedu zelje i zelje
Od magle ne vidim ceste,
ali to me ne smeta,
ja imam svoj kaput i svoj šal, svoju knjigu i svoju brigu,
moje su misli pofutrane poplavljenim pjesmama i prehlađenim lijeskama –
u potrazi za friškom kavom i friškom hranom, toplom foteljom i crnom buteljom
Mama prati vlakove išarane grafitima,
slaže ih u riječi, zatim rečenice, pa priče,
prati iste vlakove koje je pratila i kao Jugoslavenka,
traži poznata lica, pospana od drmusanja i zagušljivog grijanja,
nalazi samo iste praznine i gorčine
u tragovima kofera koji se lijeno vuku peronima
i nalazi svoje maglovito dijete išarano pjesmama,
sprema ga u snažan zagrljaj da lakše protjera maglu
_______________________________________________________________
JOSIP ČEKOLJ rođen je u Zaboku 1999. godine. Osnovnu školu pohađao je u Donjoj Stubici, a gimnaziju u Zaboku. Student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u časopisima i zbornicima poput „Rukopisa“, „PoZiCe“, zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima „Kritična masa“, „Strane“ i „NEMA“. Ove godine izdaje dječju slikovnicu „Srna i Mak u potrazi za izgubljenim mjesecom“ u nakladi „Mala zvona“. Trenutno kandidira za nagradu „Na vrh jezika“ 2019. godine.
čovjek-časopis 