NE IDI U MRAČNE ŠUME

Ne idi u mračne šume u njima cvrčci ćute
jer topline ima samo po obodima po rubovima usana
na vršcima prstiju
tu gdje se dotiču kraj i beskraj
a oba su neprijatelji čovjeku
Ne idi u mračne šume
misleći da znaš gdje je osunčan proplanak
gdje lane u meni pase travu i čeka te
jer da bi stigao do proplanka moraš proći dvije vučije vojske
a ja se još sjećam njihovih ratova i krvavih zuba
i lešina koje zaudaraju na poraz
i ne znam da li su lane i proplanak najnestvarniji privid
ili stvarno postoje
i taj mir koji ponekad navire iznutra da li označava smrt ratnika
ili savršeno uigranu tačku na trapezu sa kojeg uvijek možeš pasti
ali nikad poletjeti
Ne idi u mračne šume
strah sa kojim dolaziš u posjetu nije srazmjeran strahu
sa kojim te očekujem
to je moja teritorija moj zabran
neću biti nježna neću utabati staze
neću šumiti umirujućom muzikom
vjetar u meni šiba žestoko
neću te štedjeti
prije nego potok otkriću ti žeđ
prije nego plod otkriću ti glad
Paganke majke raspremaju svoje loge unutra
sa dugim raščupanim kosama
sa grudima koje se pred očima pune kao mjesec
i zastiru pogled bjelinom
sa kletvama i zakletvama
sa čežnjama i snovima
koji premrežuju um brže nego raslinje zemlju
Ne idi u moje mračne šume
tu sam ja gospodarica
tvoja majka
tvoja krvava posteljica
tvoja sestrica
tvoja mračna gudura
tvoja zemlja
kojoj čelom prisežeš vječnu ljubav a potiljkom vječni san
Ne idi u mračne šume
zaobilazi zovi se opreznim čovjekom
nadleći zovi se avanturistom
istražuj rubove reci naučnik sam
Oni koji krenu nemaju imena
ali ih zovu budalama
Ako ipak kreneš svoje oči ostavi na sigurnom
Svoje uši ostavi na sigurnom
svoje srce ponesi sa sobom
ako se misliš vratiti
sa pogledom onog koji zna

TANJA STUPAR TRIFUNOVIĆ (1977, Zadar; Banja Luka), iz zbirke pjesama “Razmnožavanje domaćih životinja”, Buybook, 2018.