NOVE PJESME ŽELJANE VUKANAC

NAJBOLJI PRIJATELJ

najbolji prijatelj hoda pored tebe
vetar ne ometa
dahom miri vrelinu
skupila se na obrvama
dva velika nara rastu iz korena očiju
spajaju se u dugu liniju
preti da prepolovi lobanju
krtu orahovu ljusku
najbolji prijatelj zatrese stabla
prvih jesenjih dana
obori krvave lopte
pokupi podeli darove
kad pomisliš nikad više neće biti
leta, sve što voliš će umreti
zauvek ostati sama
sa pogrešno popunjenim formularom u ruci
ispuštaš ga pri padu gori
pepeo raznosi cigle posleratne
zgrade kelnske pošte u očima službenice
i Mehmeda sa časova nemačkog
nasmešio se pri ulazu
najbolji prijatelj ima vazdušaste ruke
njima odštampa novi formular za život
oči službenice i Mehmeda poslažu zgradu nove pošte
i spase sve koje voliš
da ne umru zauvek, ne danas

***

RUKE

imam ruke
u kojima leže moje ruke strave
pokazuju mi srednji prst
grče se i krive

u mojim rukama moje ruke beže van
štipaju i grebu
što ne umem da ih volim

kako neko drugi lepo
voli svoje ruke

kada se umore privijem ih uz srce
šapnem da su moje
neće mi pobeći u oluji
obaviću obe sise oko njih
nunati ih dugo do kasnog proleća
dok u njima šipak ne procveta

***

MALE HRABROSTI

doneću ti narandžu da bi skrenuo pogled
sa nemira koji te progone
uzeo dah i pogledao mi u butine
pored kojih stavljam ovo malo sunce
koje se da držati u rukama
oljuštiti zubima
osunčati prostoriju koju delimo

potrebna mi je hrabrost
za korake koje činim
i za ljubav
koju sam morala sebi da priznam
usudim se da koraknem iz pristojnosti
u kojoj se čuvam
od bele košulje koja stoji preda mnom
sve što sam želela bilo je da je skinem 
vrhom jezika pređem preko drtećeg srca
pita šta činimo mi zajedno

mnogo je lakše dati telo
pružiti leđa na sto ili niz zid
visiti sa prozora kosom na dole
ili paralelno sa kuhinjskim elementima na radnom mestu

tako je lako biti nepristojan
prećutati šta znači sunce u rukama
prećutati budućnost
smanjiti rizik od iznenađenja na minimum
plivati u morski mrak
skakati u bele ambise
peti se nebu pod oblake
sve je mnogo bezbednije
nego stati pred zakopčanu košulju
u dva kratka udaha reći
sve što su svi ikada govorili
kada su pisali poeziju
pisali muziku
pisali gola tela u kamenu
vrlo je moguće da bi ubrzo potom
zastalo u grlu: ne očekujem ništa

***

ŽELJANA VUKANAC (1990, Zadar) završila je master studije Srpske književnosti Univerziteta u Beogradu i master Kulturne i intelektualne istorije između istoka i zapada Univerziteta u Kelnu, gde je započela doktorske studije. Objavila je dve zbirke poezije: „Prostori“ (Slovo Gorčina, 2019) i „U talasima tela“ (Književna radionica Rašić, 2020). Zbirci „Prostori“ dodeljena je književna nagrada „Mak Dizdar“ za 2018. godinu. Radila je kao nastavnica srpskog jezika; učesnica je radionica kreativnog pisanja, projekata, i festivala kulture. Roditelji joj žive u Beogradu.

DVIJE PJESME ŽELJANE VUKANAC

PRTLJAG

tvoji spakovani koferi
stoje pored nogu
dok pijemo popodnevnu kafu
čangrljaju za nama dok hodamo kroz jesen
kad se nadvijem
beba ispadne kroz pupak
i upadne u prtljag
da otputuje u džunglu
da stekne maternji jezik majmunica
bez vakcine
ili ožiljka kako bi znala da je volim
tvoji spakovani koferi
uhvatili su moje meso među zupčanike
i snažno rešeni da otputuju
zaboravili su da su i deo mene poneli sa sobom

neću pištati ni na jednoj sigurnosnoj proveri
samo ću puhati i bolno znojiti se
od rupe u sebi koja neobjašnjivo raste

***

BOL

moja crnokosa kćer
šeta mesečinom
trepavice se usnama razlegle
diže ih izdasima

moja belokoža kćer
uranja mišice u zemlju
kad se nadvije nad zidom bunara
oblije me slap
da nije već mrak što u njoj počiva

mojoj crnokožoj kćeri
biseri obigrali čelo
kad i vene posteljinu
moja kćer nosi kćer pod srcem
i stopalo u koži

______________________________________________________________________

ŽELJANA VUKANAC (1990, Zadar) završila je master studije Srpske književnosti na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu i master Kulturne i intelektualne istorije između istoka i zapada Univerziteta u Kelnu, gde je započela doktorske studije. Objavila je dve zbirke poezije: „Prostori“ (Slovo Gorčina, 2019) i „U talasima tela“ (Književna radionica Rašić, 2020). Zbirci „Prostori“ dodeljena je književna nagrada „Mak Dizdar“ za 2018. godinu. Zbirka „U talasima tela“ je objavljena u maju ove godine. Radila je kao nastavnica srpskog jezika; učesnica je radionica kreativnog pisanja, projekata, i festivala kulture.

književna pretpremijera: ZBIRKA PJESAMA ŽELJANE VUKANAC “U TALASIMA TELA”, Književna radionica Rašić, 3/2020; tri pjesme

O NEPOZNATOM

sećam se da su nam vezivale tanke crvene končiće
i izvrtale majice ili srcolike čarape
kada bismo odlazili u goste.
plašile su se da se neki božić
ne uvredi od pogleda na nas.

divna smo deca bili.
čisti, mirišljavih temena
i osunčanih čela u svim dobima.

sijali smo u svemu,
u svakom ratu u kojem smo se našli.
naša nevina postojanja
davala su snagu našim majkama
da se ne bace niz hladne velebitske vode
onih noći kad smo pred manastirom
ulazili u autobuse ka nepoznatom
da nađemo svoje mesto
zajedno sa ciganima pod gazelom.

***

PRAVILA KONTRACEPCIJE

treba ostati trudan
doneti nešto u ovaj svet
napraviti kičmu kad se istroši od jahanja
ili kupiti ljubav logaritamski probranu
treba nešto učiniti

mi što smo nespremni
da darujemo prazninu
skupićemo gaće i pokriti se preko glave
da nas slučajno nešto ne oplodi
jer ako ne zakmeči ili povuče za sisu
ne računa se.

***

VARŠAVSKE PRODAVNICE

sve se vraća i dobija oblik

ćilibarski grad u kojem spavam javio se nedavno u pesmi
čudovišta iz detinjstva obojio u pank
i razlio ih po podšišanom zelenilu
kao baloni sapunice što oslobođeni odjeknu na licu
kakve veze ima Isusova smrt sa svim
kakve veze ima veliko slovo i kada pišem isus
bilo da se ljubimo pod razapetim svodovima
ili prostranstvima moreuza
naše srce leži pod krstom njegove posmrtne muzike
jedan večernji koncert
najpovoljniji za nas dvoje ljubljenika
biće dovoljan da omađijamo bronzanu čvrstinu
grudi sirene postaju plava porcelanska čaša
iz koje ćemo popiti svoju krv

______________________________________________________________________

ŽELJANA VUKANAC rođena je 1990. u Zadru. Živela je u Žegaru, Obrovcu, Obiliću i Beogradu, gde je završila V beogradsku gimnaziju, osnovne i master studije Srpske književnosti na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Prva zbirka poezije „Prostori“ (2019) nagrađena je prvom nagradom književnog konkursa „Mak Dizdar“ 2018. u Stocu. Radila je kao nastavnica srpskog jezika i književnosti. U martu 2019. nastavlja studije u Kelnu. Drugu zbirku poezije pod naslovom „U talasima tela” uskoro objavljuje Književna radionica Rašić.

fotografija autorice: Eliana Santiago Postigo