SUHO MJESTO
svaka bočica u autu
ima okus mente i duhana
s malih stajališta prema moru
mama sam mami
kažem
prestroji se
kažem
upravo ulazimo u oblake
veš nam se sigurno tali
s balkona
par stotina vožnji od nas
ali bar ništa ne gori
ako si iz ljubavi uključila štednjak
i otišla
s morem već oko gležnjeva
znam da voziš naslijepo
očiju ostavljenih u kutijici za leće
sa zjenicama prema dnu
pa ne vidiš
da su i drugi na cesti
omotani vlastitim srpnjima
i posramljeni
od pogleda na gustu sreću
koja je pred nama
neuhvatljiva
kao dosadni prirodni satelit
mama sam pa biram glazbu
koja nas ne pogađa
ispod pojaseva
da ne iskoristimo
mogućnost slijetanja s ceste
tek malo sjetne
pokapanih kragni
s odlučnim napokon ispod jezika
mama sam i ne pitam
zašto plačeš
već trećinu dionice
kamo zapravo idemo
i jesam li dobar suvozač
cinična prema čistim autima
i prevelikim kućama
parkiranim
na rubu vidokruga
mama si tek
kad nam more izvuče
refleks disanja
iz slatkovodnih bočica
i pretinca za rukavice
proliveno iz trokutića na obzoru
pa zadnji put udahneš
uz dječji
gle more,
u transu staneš na stajalištu
gdje možda još postoji
suho mjesto
za protegnuti noge
zapaliti
i otpiti gutljaj
***
VLASTITOST
bila sam najviša žena u tramvaju
koji su sada postali vremenske kapsule
zakopane u maminom vrtu
govori
ispravljajući riječima tijelo
izraslo iz dječje crnine
nakon mamine smrti
izvukla je namještaj iz kuće,
srušila bor u dvorištu
i zakopala sve prepoznatljive oblike
i poratne fotografije
u stan finih rubova
visoko i daleko
od svojih prvih riječi
u izrezbareni okvir
iznad njene glave
stane cijela posvađana obitelj,
svatko u jednoj škrapi
sijedi kao krš
više ne mogu u tramvaj,
ali nitko i dalje nije viši
objašnjava gladeći reljef
obiteljskog stabla
utiskujući otpale listove
u moju šaku
***
GENETSKA AFAZIJA
govoriš rukama,
a ja žmirećki
rasprostirem po stolu kao tarot
sve čemu znam značenje
pa te nazivam
najmrskijim izbočinama pod jagodicama
dok su ti geste grube,
a dijalekt stran
iz ruku ti progovaraju
pulsari
kada ih širiš i skupljaš
kao da hvataš
moje slijepe krijesnice iz trbuha
kada više ne mogu ridati
u kavu s toplim
i u tri deci vode u kojoj ti se ublažava pokret
kažeš
odgojila sam računalo
kažeš
ispovraćat ćeš nule i jedinice
Morseovim kodom
kucam puno malih dragosti
u tvoju živu šaku.
_________________________________________________________________________
VIDA SEVER rođena je u Varaždinu 2001. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studira kroatistiku i komparativnu književnost. 2018. godine osvojila je prvo mjesto na Goranovom proljeću za srednje škole i dva puta prvo te jednom drugo mjesto na natječaju Po(e)zitiva. Također, sudjelovala je u državnoj smotri LiDraNo. Pjesme su joj objavljene u časopisu Tema.
čovjek-časopis 