VID BEŠLIĆ: USUSRET ‘EKTOPLAZMI’ – Intervju sa Zlarina 2023.

1.

Ponekad mislim koliko puno mislim, tada ne mogu pravilno disati, sjedam za laptop i pišem. Jedini grijeh je tajiti ili ne govoriti istinu, zato je istina seksi. Već davno sam izbjegavao voditi ljubav s poezijom i glumom, ali jedino ono što pokušavam ne voljeti, volim još više. Vjerujem da je isto tako u svakom odnosu. Ako ne živim ono nešto što mogu nazvati emocijom koja proizlazi iz duha, ne mogu biti glumac, jedino što mogu jest vanjskim sredstvima pokušati imitirati to što tinja u nama, ali to je onda kič. Glumci prikazuju arhetipove, publici smo potrebni jer ponekad mogu sebe pronaći u tim jadnim životima, ali Isus ili Lady Gaga su sila koja nas oslobađa materijalnih okova.

Kako je bilo ove godine na Akademiji?

Trudio sam se pomladiti vlastito tijelo, izbjegavao sam suptilnost. Osjećao sam se mrtvim cijelo vrijeme jer nisam mogao biti prisutan, počeo sam cijeniti dijelove onoga što radim. Gluma nije samo studiranje, već upisom na Akademiju osuđen sam proći kroz bilo koji oblik duhovne katarze, a to jedna vrsta mučenja. Pozornica je prostor na kojemu sam se počeo oslanjati na vlastito tijelo, morao sam pronaći duhovniju vezu s glumom i umjetnošću kako bih preživio. Petrinja je poznata po lončarstvu, uz rijeku Kupu velike su iskopine gline, povezivao sam taj odnos gline i lončara s glumcem i književnikom. Mi smo njegova glina za oblikovanje priče, a ne interpretatori. Biti svjestan svakog zvuka u sobi kako bih postao svjestan događaja oko sebe u slojevima priče, jest opet to putovanje ili proces.
Iako dišem u centru samoga sebe, ne mogu reagirati na svijet, ako se ne oslonim na duh i vjeru u proces.

Rukopis uskoro izlazi van, opišite rukopis ukratko?

U stvaranju odnosa na sceni i poezije postoje jednodimenzionalne kvalitete seksualnosti, smatram da je uvijek iza seksualnosti, neka veća priča, to su životne sile za mene, i pisanje jest bio osjećaj seksualne slobode. Stvaranje rukopisa bio je proces, a promocija knjige bit će izvedba, predstava. U današnjem kanonu teško je pronaći pozitivnu sliku oca, u „Ektoplazmi“ otac je jedini pozitivni lik, njegova žrtva nužna je za nastajanje novog života, odnosno novog grada. Kazalište i „Ektoplazma“ proizlaze iz svetoga, tragedija jest sakralna, Tespis govori u ime Boga – u ime istine. Moja dužnost bila je progovoriti o toj istini, budući da današnje društvo samo relativizira istinu. Kanon afirmira temeljne vrijednosti društva, no današnji ih samo ruši, nemaju vrijednost koje zagovaraju. Kanon je nužan jer oblikuje svijest. Ako djetetu cijelo vrijeme pričamo ružne priče, neće razviti osjećaj za lijepo. U rukopisu iz tragičnih priča koje sam slušao kao dijete nastaje istina. Čitatelje možemo ojačati za život, jedino ako im namećemo prave vrijednosti.

Kako je na Zlarinu?

Zlarin je velika inspiracija, otok koralja i poezije.
Negdje sam pročitao kako postoje tri vrste ljudi – živi, mrtvi i oni koji plove morem. Zlarinske uvale vidjele su ilirske i grčke brodove, rimske galije, gusarske i mletačke jedrenjake, kao i moćne parobrode. More koje uvijek ili povezuje ili razdvaja jest prostor slobode. Koralj se smatrao svetim kamenom božice Afrodite, ljudi antike koristili su ga kao toplomjer, posebno za zaštitu novorođenčadi. U Srednjem vijeku smatralo se da moć koralja štiti od uroka, od bolova pri nicanju zuba i od različitih bolesti: od steriliteta i grčeva u trbuhu do kuge i ugriza poskoka. Koraljno drvo bilo je izjednačeno s drvom križa, a crvena boja simbolizirala je Kristovu krv. Tako su grančice koralja ili nakit čest motiv na slikama Bogorodice s djetetom.
Nedaleko od rodne kuće Vesne Parun, kuće u kojoj se igrala kao dijete, tamo nije rođena, ali smatra da je, nalazi se crkvica koju je svećenik prodao strancima, :„ Sada se jebu na oltaru, pišaju i seru u crkvi“ rekla je teta. Spustili smo se na plažu, gledali smo zalazak i plakali, čitao sam manifest ljubavi.

***

BOWIE NA BOVI

Toga jutra otac je odlučio ranije krenuti na posao. Izlazeći iz
dvorišta zatekao je dva zagrljena tijela u jarku i umjesto da im
pomogne, on ih je fotografirao. Ovoga ljeta viđeni su na Kupi na
klupi, mislim da su to oni, puštaju hitove, a ja u vodi, na
bovi, slušam kako svira David Bowie.

***

ZNAK VREMENA

Bit će dobro. Danas je samo ovako, moramo još čekati. Valjamo se
prema dubinama. U dubinama je dobro, danas je još kratko. Sutra
ćemo hodati gradom, prolaznici će nam postati drugovi. I bit će
dobro. Biti ovako? Drugovi će popraviti nešto u nama, nešto
duboko u nama. Bit će dobro, ali bit će sve dok nas ne napuste.
Opet, bit će kao što je danas, u dubinama, daleko od pličina. Valjamo se, duboko, duboko – sve do Božje čestice.

***

FOSILI

Idemo odavde. Ovo je ukleto mjesto. Samo Bogu krademo vrijeme.
Vikali su ljudi. Bili smo već ovdje i pravili smo cigle, pijesak
smo iz rijeke vukli. Porodili smo virove i od tada ležimo na
vodi i zbog nas će se ratovi voditi, vikali su ljudi. Mi ležimo
na fosilima, i bili smo već ovdje, poznato nam ovo mjesto. I bez
kose smo ostali. U jednoj noći. Prestali govoriti. I pepeo iz
peći mazali po sebi, samo da bi ostali.

***

ULICA

Osjećam se dobro, hodam sam, ali popiknem se i udaram glavom o kamen.
Krv slijeva se ulicom, i nije ti žao.
Osjećam se dobro, hodam sam, ali popiknem se i udaram glavom o kamen.
Tijelo je palo na pod, i nije ti žao.
Osjećam se dobro, hodam sam, ali popiknem se i udaram glavom o kamen.
Desna i lijeva klijetka više nisu moje, i nije ti žao.
Osjećam se dobro, hodam sam, ali popiknem se i udaram glavom o kamen.
Misli natope zemlju, i nije ti žao.
Osjećam se loše, hodam sam, ali sada bez onoga što mi je potrebno da ostanem, ali popiknem se i udaram glavom o kamen. Ništa više nije ostalo od mene, i nije ti žao. Što ako Bogu nije žao, što ako je bio lijen kada nas je stvarao? Tebe je stvorio da te naučim voljeti, a mene da naučim voljeti sebe.

______________________________________________________

Petrinja nema rodilište pa se Petrinjci rađaju u Sisku, stoji u prvoj rečenici službene biografije VIDA BEŠLIĆA, rođenog 2000. godine. Završio je Prvu osnovnu školu u Petrinji, jezičnu gimnaziju u Sisku te Glazbenu školu Frana Lhotke u Sisku. Tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja aktivno je sudjelovao u dramskoj i novinarskoj sekciji. U slobodno vrijeme komponira i bavi se glazbenom produkcijom. Aktivno surađuje s Kino klubom Sisak te Interpretacijskim centrom baštine Banovine. Godine 2021. upisuje glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

GORANOVO PROLJEĆE 2023, nagrada GORAN ZA MLADE PJESNIKE: VID BEŠLIĆ, rukopisna zbirka “EKTOPLAZMA”, izbor

IZ BANIJSKOG ŽIVOTA

Ja sam loše. Živim na prvome katu, na drugome katu živi dobro.
Žalosno je govoriti da tamo u kartonskoj kutiji žive i stare note. Drvene grede koje su glavna hrana puhovima nisu imale svijest o sebi sve dok podrhtavanje tla nije promijenilo njihove koordinate i dugo u noć znao sam promatrajući prostor na tom katu zamišljati kako ga urediti preseljenjem. Note koje skupljale su prašinu nisu ni slutile da će jednog popodneva zajedno propasti sa mnom na prvi kat. Otada, svakodnevno sviramo nešto lošiju glazbu.

***

POČETAK

Majka spava na noćnom ormariću.
Iz usta padaju granate, odlazak iz grada s
vrećicom u koju potrpava šesnaest godina i
Prvi poljubac ispod zapaljene lipe.

Jutros su lupali na vrata.
Majka otkad je u podrumu ne govori.
Otac je otvorio.
Posijedila je u jednoj noći.
Zavezali su im oči.
Odvode roditelje u selo Joševica.
Ispalili su sedam bijelih golubica i ostavili ih u jarku.

Pronašao sam dnevnik skriven u ormaru.

Čovjek koji me spasio iz grada jučer je ubijen.
Srušili su most. Svi me traže, misle da sam mrtva.

Majka spava na noćnom ormariću. Ostavila se.
Pobjegla je u oblike načinjene od prošlosti kako bi se uspjela oprostiti.

(za baku Paulu Cindrić i djeda Stjepana Cindrića, stradale u Domovinskom ratu)

***

IMA LI NEKOGA DOMA?

Ima li nekoga doma? Po torbi tražim ključeve od vrata, pronađem li ih, bit ću doma. Ima li nekoga doma? Da mi otvori. Ima li nekoga doma? Otključano. Trebao bih založiti vatru, hladno je. U spavaćoj sobi svjetlo je upaljeno, netko je bio, provjeravao jesam li doma. Ima li nekoga doma? Jučer nije bilo nikoga. Sam sam, opet ponavljam da nije dobro biti sam. Jučer, kao da je netko bio i ostavio upaljeno svjetlo. Da sam ja zaboravio, bilo bi lakše, ali jučer nisam bio doma, što ako sada nisam sam?
Nešto je lupilo, a ja ne znam što, nešto je hodalo po kući, dok sam se tuširao, a nisam ja. Nešto je protrčalo, ja sam pristao.
Bio je to moj pas.

***

TO SU TE SPONE

Sanjao sam te. Jutros, par stanica nakon, ušao si u vlak, primio sam te za rebro, uvijek kada te ugledam primim te za rebro. Ja sam pokret uspavljivanja, ostao si spavati u vlaku, a ja sam pobjegao noseći u ruci tvoje rebro. Budale se lako uvuku pod kožu.

***

ŠAŠ

Evo, ovo je njegovo rodno selo, na groblju ima puno Tesla, na brdu živi Mara. Djeca u Americi, ona sama, lažem, postavili su kamere. Ide iz bašče, telefon zazvoni: “Što vučeš tikve sama, uzmi tačke!“ Nemoj me, sine, stavit ću na kameru kapu, možda nikne i koji deda iz blizine, nemam intime.

***

GOJKO

Te večeri lupilo je 5,5 po Richteru, nazvao me i pitao treba li doći, njemu je dovoljan samo stolac, tako je rekao, stražarit će, dok budem spavao. Nitko mi ništa neće moći.

*

Pronašli smo Gojka u kamperu. Ostavio je kantu meda, med nema rok trajanja, ali trajao je Gojko.

***

SEANSE

Moja prabaka (rodila je deset sinova), prije moždanog udara, vidjela je kako preko ceste pretrčavaju dvije bijele mačke, vikala je svi u sklonište (kod nje u kuhinju). Snahe posjele za stol bez ćoškova i nedjelje. Krugove raditi je počeo, ne ostavljajući ništa osim rasute kave. Veljača je za seanse, a ne za dokazivanje uzročno-posljedičnih veza.

***

STRIC ICO

Mogli smo biti još neko vrijeme u prostoru,
dah izdaje, ispio je ambroziju, stric se ubio.
Prostor je među nama – smanjuje plodnost trenutka,
trebalo bi otići posvetiti hranu.
Nose li djeca rat u kralješcima,
Prsten neba, ispravlja držanje.
Prostor između nas nije dužina, već samo uspavane slike.
Buđenje, kada svemu dođe kraj, na terasi, zajedno gledamo agave.

(Za strica koji si je oduzeo život 19. ožujka 2022.)

STRIC DANE

Prabaka poklonila ga je bratu. Moždani udar. Okupili smo se na njegovu godišnjicu smrti, staklo pećnice prsnulo je kada smo mu ime spomenuli.

STRIC MILAN

Alzheimerova bolest.

STRIC FLORIJAN

Kondukter kojega su istukli huligani kada je rekao da moraju platiti kartu. Od tada biljka je dvadeset godina.

STRIC MATO

Pobjegao u Nizozemsku. (misterija kako je uspio probiti membranu)

STRIC NIKOLA

Pobjegao u Austriju. (misterija kako je uspio probiti membranu)

STRIC JOSO

Ranjen triput u Domovinskom ratu.

STRIC VJEKOSLAV

Umro je u prvoj godini života od zvukova bombardiranja u Drugom svjetskom ratu.

MORA DA IMA NEŠTO U TOJ VODI (STRIC GAŠO)

Mora da ima nešto u toj vodi jer svaki put kada izađem iz nje
pun sam modrica. I te modrice nisu zelene poput Kupe, već su poput leđa koja sunčaš na Mjesecu. Smisao te vode očito je kontrirati stanju mom: ohladiti me kada sam vruć, umiriti kada sam nervozan, ugasiti žeđ kada sam žedan …
Uvijek sam se pitao koliko je duboko duboko. I kada sam pokušavao zaroniti do dna rijeke, dna nije bilo. Nikad nisam dolazio na obalu zadivljen ušćem, dolazio sam tražiti odgovor zašto se neki nikad nisu kupali u njoj.
Zašto je stric Gašo koji je obožavao Kupu pronađen u njoj
Zašto je vir progutao dijete s kraja ulice
Zašto me obrazi bole kada se smijem
Zašto me oči ne bole kada plačem
Zašto ova rijeka nanosi bol
Zašto je sve palo u tu rijeku, a ništa nije palo iz nje

_______________________________________________

Petrinja nema rodilište pa se Petrinjci rađaju u Sisku, stoji u prvoj rečenici službene biografije VIDA BEŠLIĆA, rođenog 2000. godine. Završio je Prvu osnovnu školu u Petrinji, jezičnu gimnaziju u Sisku te Glazbenu školu Frana Lhotke u Sisku. Tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja aktivno je sudjelovao u dramskoj i novinarskoj sekciji. U slobodno vrijeme komponira i bavi se glazbenom produkcijom. Aktivno surađuje s Kino klubom Sisak te Interpretacijskim centrom baštine Banovine. Godine 2021. upisuje glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

– izbor i objavu priredila Marina Kuzmić Laszlo –