NOSTALGIČNI BLUZ

NOSTALGIČNI BLUZ

Ko sam ja?
Majušna čestica u beskonačnosti svemira.
Žena sa dojkama preobraženim
u jabuke, smokve, toplinu majčinstva, tintom začarane pisaljke.
Melankolični sanjar s koferom punim prošlosti i rasutih sjećanja.
Moram da znam a ne razumijem ništa.
Nešto bi moglo biti drugačije ako bi prestala ova čežnja,
vrelija i pohotnija od požude
što žubori i rominja krvotokom kao zvijezdama opčinjena Cigančica.
Šta je smisao besmisla?
Majci sam obećala da ću biti sretna.
Više nisam sigurna šta je to, a ona je samo bijeli oblak,
nedostižan mom vidokrugu,
kao i zemlja koju često sanjam sa magličastim odrazom
u napuklom ogledalu mjeseca.
Sredovječna žena majčinski brižno zalijeva cvijeće
i povjerljivo šapuće sanjivoj maćuhici,
ništa nije kao što je bilo.
Pozorišna kafana miriše slučajnim susretima, prosutim pićem i zvukovima
nostalgičnog bluza.
Žene posrću na visokim potpeticama omamljene požudom,
parfemom i romantičnom slikom predvečerja.
Tek upaljena svjetla usidrenog grada, miris muškog tijela,
galop misli prekida slatkoću poljupca.
Pospani spiker izvještava o novim katastrofama.
Poplave, zemljotresi, ratovi, kolone izbjeglica
a uljana repica bezobzirno cvjeta na mekim poljanama
kao da ne postoji ništa osim sunca i vode.
Između bjeline hartije i neba zastajem
ulovljena prizorom na ulici.
Mladić i djevojka se kikoću zagolicani plamičcima ljubavi.
Ništa nije kao što je bilo a vozovi i dalje hukću
po voznom redu.
Igram u predstavi zamorno dugoj i jednoličnoj,
a još nisam smislila drugi čin.
Utjeha zvuči kao jeftina reklama,
pa i ovdje raste cvijeće, i noći su obasute zvijezdama.
Ništa ne može ublažiti ružni osjećaj
da je listove iz scenarija odnio sjeverni vjetar.
Bez mirisa i oblika kaplje praznina u nešto
bezimeno i neuhvatljivo poput vjetra,
poput vlastite sjene.
Loša vremena za ljubav i poeziju.
Ništa nije kao što je bilo u ovom svijetu
izgriženom egoizmom i besmislom.
Planeta zemlja spokojno krstari kosmičkim putanjama.

VASVIJA DEDIĆ-BAČEVAC (1962, Banja Luka; Malmö)

pjesma je bila u užem izboru poetskog natječaja “Vitez evropskog pjesničkog turnira” 2012. godine, a 2017. objavljena je u antologiji “Banjalučki rukopisi”.