POEZIJA VANJE BLUMENŠAJNA

U NAŠOJ KUĆI RAZGOVORI NISU ZAVRŠAVALI

riječi bi ostale lebdjeti na svjetlu
kao prašina

napadali su uskličnici
uzvraćale trotočke

konstruktivno je bio pojam iz građevine
dijeljenje iz matematike

umjesto suza kotrljali su se kamenčići
spoticali bi se na njih danima
skupljao bih i skrivao po džepovima

kad sam otišao od kuće
nisam ponio ništa
osim tih kamenčića

možda zato ponekad
kažeš da sam težak

***

SKORO SAVRŠENO POPODNE NA BAZENU

ručnici prekrili pločice kao jorgan
čuvaju leđa i koljena
klor čuva tabane od gljivica
djeca čuvaju mobitele od tabana
šeširi glavu od uv zraka
naočale oči od pogleda
mini-frižideri paštetu i pivo od grijanja
gospođe se spuštaju
metalnim merdevinama
čuvaju punđe i lokne
od kapljica
debeli čuvaju liniju od sladoleda
adonis u crvenom šorcu
rulju od utapanja
mladići skaču
djevojke se guraju laktovima
sve je kako treba biti
samo jedna žuta mrlja
kao oblak u bazenu
prkosi suncu

***

MTS-116-M

okrećem tvoje poruke
kao kamenje
da vidim ispod
kojeg je zmija

služiš riječi
poput jabuka
da vidiš
na koju ću se zagrcnuti

Rusi su napravili
najtišu pušku na svijetu
koja ubija
s tristo metara

ti bez puške ubijaš
preko oceana

***

RAZGOVOR S POTILJKOM

na moja pitanja
plima i oseka
ovladaju tvojim ramenima

umjesto riječi
izvučeš cigaretu

puštam da mi pluća
ispuni dim zamjeranja

ipak uragan kose
na tvom potiljku
odaje da noćima
sanjaš oluje

***

KAD NASLONIM UHO NA TVOJA PRSA ČUJEM MORE

tvoja obećanja
mirišu na vruć pijesak i smilje

hlape brže od alkohola s vate
u pregibu ruke nakon uboda

mikro modrica
vatromet umirućih ćelija

plava

​​

​​​            ljubičasta

​                                               zelena

​​​

​​                                   žuta

​​​​

                                               prozirna

​​​ ​​​​                        skroz nevidljiva

______________________________________________

VANJA BLUMENŠAJN. Osvojio brdo nagrada, niti jednu za poeziju.