ZAŠTO RATUJEMO
Ovo je poluautomatska puška.
Pokazat ću ti kako se rasklapa i puni.
Donio sam ti ovu knjigu, koju je probio geler tenkovske granate:
vidiš, kao da ju je miš progrizao.
Darujem ti i ovaj nož,
Vrh mu je slomljen jer sam ga hitao u orah.
To su – što će ti biti kazano nekoliko godina poslije – bizarni pokloni,
ali ti voliš, ili ja volim, kad sam takav, kad smislim nešto novo.
Primjerice, nikad ti nisam kupio cvijeće
i samo sam te jednom odveo u kino.
Ne zamjeram ti što se nećemo poljubiti,
što se koncentrirano baviš krajem svake ispucale vlasi,
što već jedan sat prstima petljaš po kosi, što si skeptična
i što si se, to kužim otpočetka, pojebala s nekim kretenom.
Nego me plaši to što više nisam siguran da išta znam
i o sebi i o tebi i zašto zapravo ratujemo.
***
GOBLENI
Tvoj je tata čuvao stražu pred mjesnom zajednicom
i meni melje o tome.
Tvoja mama
ne voli kad se priča o ratu,
donosi kolače
i donosi sok.
Pušiti se smije samo na balkonu.
Televizor isto melje,
to je vaša dnevna soba.
Sve posisano i posvuda gobleni.
Zašto sam ovdje,
što je meni?
Tko ste vi?
Zašto tvoj tata mrzi Srbe?
Zašto tvoja mama mrzi tvoga tatu?
Zašto ti glumiš orgazam?
Zašto se smješkam?
Zašto vas sve ne pošaljem u pizdu materinu?
***
DJEČAK U ROVU
Sve do jutra moraš ostati budan,
okrenut prema sjenokoši i breziku.
Tijelo traži svoje,
premda se puškara.
Okreneš se, leđima osloniš o vreće s pijeskom,
osluškuješ
i vrlo brzo možeš svršiti.
Ako te ne vide tvoji i ako ti ne bude neugodno
možeš to raditi svaku noć –
ništa ti se neće dogoditi.
***
UZ ŠANK 1996.
Šutio je, vrtio upaljač u rukama,
a kad sam htio otići rekao je:
”Razjebe me to,
muči me neka nervoza.
Ona uvijek miriše na dječji sapun
ali kad smo u krevetu,
kad legnem na nju,
taj miris nestane.
Sve ti je to kiselina i lužina
i ne mogu svršiti.
Nemam više strpljenja, je li tako buraz?”
Konobar je šutio a kad je skužio da idem
odgovorio mu je:
”Stari, sve ti je to jodlanje na mjesec
ako ne znaš tko će platiti ove pive.”
Platio sam a kaplar mi je rekao:
“Mene će moja žena ostaviti,
a ti pamet u glavu – nije rat najgore
što ti se može dogoditi.”
***
AMPUTACIJA
Stao je na paštetu,
odskočio i aktivirao drugu.
Lijeva noga do ispod koljena,
desna do ispod kuka.
U srednjoj je školi dobro igrao košarku
i to je jedina stvar koju nitko ne zaboravi naglasiti
kad se povede razgovor o njemu.
***
STRAH U PLINSKOJ PEĆI
Kao dječak razmišljao sam koliko bih straha mogao podnijeti.
To mi je puno pomoglo u ratu
i jedino što me danas neodgodivo plaši
jest onaj plamičak u plinskoj peći
uz koju sam se rodio.
čovjek-časopis 