OBLIK KOJI OSTAJE
zagrlili smo se
popričali o morskim spužvama
i doručku u restoranu uz stijene
hodamo rubom otoka
opijeni
kvantnim igrama i mirisom mora
spremam tvoje riječi u pletenu torbu
punu naranči i starog nakita
niša naših oblika
sigurna od vjetra
razmijenit ćemo što više
u ovo malo vremena
upadamo jedno drugom u riječ
upadamo jedno drugom u sjenu
smijemo se
usta su nam puna
neizgovorenih čestica
ispričat ću ti sve što me snašlo
samo mi čuvaj leđa
na njima je nacrt
ne mogu ga vidjeti sama
***
UVIS
u našoj mikroatmosferi
obrnuti vodopadi odvest će vas
bit će sve svjetlije
lift u prašumi
skela za bijeg u lakoću
a onda
posvuda zelenilo
i ta staklena kutija
nepomična usred svega
kad ostarim mogla bih živjeti ovdje
biti gimnastičarka na nebu
izvesti sve nelogičnosti kojih se mogu dosjetiti
reći: ipak je moguće
samo nam to nisu znali prenijeti
***
ODANI
doručkovali su vjetar
izuli se i gurnuli stopala u hladnu vodu jezera
s one strane litice je mir
sjest će uz vatru
napraviti krumpire u lugu
ispričati si jasno
sve nejasne obirse
reći će joj
u meni su nacrti
njima teče ulje nepoznatog porijekla
mi smo hodnik kojim prolaze divlje životinje
dok bilježim sve što ti imam reći
ne okreći mi leđa
ostanem li bez riječi
riječ će ostati bez nas
ono nepovezano
ostat će iza
ispred neće biti ništa
reći će mu
budi tu, sjedi i čekaj
imam strpljenja ako imaš snage
gledati
padaju sa stabala zrele trešnje
djeca ih hvataju ustima
a ništa od toga nisi napravio ti
***
SAMOSTRIJELOM U DALJINU
čitam te u frizerskom salonu
među pramenovima i časopisima iz kojih
cure cipele
ti koji si ja koji si ti koji si ja
i netko treći iza
prosijavaš pijesak tijela po mojim plaštevima
ta slučajnost je praznik
jedrenje po osi vremena
zahvalila bih ti, ali ta riječ je tako iskrzana
poklonit ću ti iskrzanost
i glazbu koja isparava
udomio si me u svoje riječi
koža te tako lako upija
otapa se kroz nas
putuje kroz naša isijavanja
***
POSTOJI
neizgovorenim riječima
zadrži me
pogledaj u ladicu
tamo su
škare za bilje
upaljač za vodene svijeće
pisma sebi
naš susret isplanirali su
vodopadi i kameleoni
iz dlana klija stepenište
iz čela vijugaju gradovi
stanovnici smo svježeg, tekućeg stakla
u boji tvojih očiju
kao bombon u ustima
topi se jantar
***
PORUKA
na slonovim leđima piše
sve je ono što odlučim da jest
ali ne odlučujem ja
odlučuje sve umjesto mene
***
TRAGOVI BIJEGA
zatežemo užad preko krovova
ronimo po dnu
trbusima dotičemo pijesak
iza zastora
vukovi legu srebrna jaja
kroz raspukline na ljuskama
klijaju izlasci i zalasci sunca
past ćemo i nastaviti padati
sve dok se pod nama ne razviju
velike, prozirne ruke
pomozi mi da sakupim tragove bijega
pusti me da vidim budućnost
odmorit ću se
odmori se i ti
______________________________
TOMICA ŠĆAVINA (1975) diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Njezin prvi roman, Brod za Lajku, bio je u užem izboru za VBZ-ovu nagradu za najbolji neobjavljeni roman, dok joj je drugi roman, Povratak genija, donio dvije nagrade: Sferu i Artefakt. Treći roman, Soba na dnu mora, također je ušao u uži izbor za VBZ-ovu nagradu.
Objavila je i dvije zbirke poezije, Ornamenti pada i Kuća od vjetra, kao i dvije knjige za djecu, Krotitelj oblaka i Legenda o ljubavi. Godine 2025. objavljen joj je četvrti roman, Prešućeni jezik.
Dugogodišnja je suradnica dramskog programa Hrvatskoga radija. Završila je jednogodišnju edukaciju Master School of Radio Features u organizaciji European Broadcasting Union, te je autorica niza dokumentarnih radio-drama.
Predavala je Psihologiju kreativnosti i Psihologiju likova na Sveučilištu Vern u Zagrebu. Boravila je na umjetničkim rezidencijama na Floridi, Rodosu, u Idahou, Alabami, Latviji, Finskoj i Norveškoj. Članica je Hrvatskog društva pisaca i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.
čovjek-časopis 