GLINENA GOLUBICA
Upoznali smo se na igralištu
Gdje je uvijek sjedio sam na ljuljački
Ne gledajući hrpu djece koja su se igrala rata
Gađala ga papirnatim avionima i plastičnim metcima
Odnijela sam mu tortu od višanja
Neuredno je odrezao krišku
Polizao glazuru s oštrice
I obrisao ruke o moju svilenu vrpcu na haljini
Drugi dan poklonila sam mu glazbenu kutiju
U koju je kasnije spremao pramenje kose koje sam si iščupala
Stavljao mi je dlanove preko očiju
A ja sam uvijek znala da je to on
Bili smo ona čudna djeca, uvijek spuštenih kapaka
On se na obiteljskim portretima nikada nije smijao
Uvijek je šutio, uvijek je pio sirup protiv kašlja
Ja sam jela kolače koje smo zajedno mijesili od zemlje
Pomno odijevala svoje lutkice i zatim im kidala glave
Ubadala igračke u trbuh vršcima bojica i zatim ih grlila
Zavezao mi je kariranu krpu preko glave
I bacao kamenje koje se obrušilo na mene
Ali kunem se da ga nikada neću kriviti za to
Ja sam zauvijek djevojčica izobličenog lica
Naučila sam odavno trpjeti
Ne smijem biti plačljivica
Ne smijem više nikada osjećati
***
PROUSTOV SALON
probudio sam se uz zvuk crkvenih zvona, slušao sam siktanje Boga koji me zamrzio
doručak
šalica hladne kave
tanjurić vlažne zemlje
ljuta zima
kolačići s okusom sjećanja
sjećanja s okusom užasa
moj tumor i dalje nosi tvoje ime
shvatio sam svoju kletvu, sve što dotaknem pretvara se u prah
pogladim krzno mačke staklastih očiju, trepnem i ona mi se otima, idući trenutak je mrtva, konji koji vuku kočiju drobe sitno tijelo u lokvi krvi
promatram ptice u rano jutro i one se svom snagom zalijeću u prozorsko staklo i padaju na tlo polomljenih krila, mišićava srca prestaju kucati
dotaknem tvoje lice i ti bježiš na drugi kraj prostorije, s gađenjem si otkidaš kožu koju sam dodirnuo
***
(NOĆNA) MORA
moja vilica mora biti savršeno čista
moj tanjur mora imati prazno lice
moja žlica mora imati samo otisak mog ruža na sebi i ništa više
moja kava mora biti lišena utjehe šećera
moj sapun mora oprati i moje grijehe
moje ruho mora biti pomno odabrano
moj parfem mora biti toliko jak da se svi u dvorani okrenu za mnom
moja šminka mora biti savršena do zadnjeg detalja
moj hod mora biti baletni korak
moje ulice moraju imati najšarmantnije kavane
moja cipelica mora biti od zmijske kože
moji obrazi moraju biti priljubljeni uz jagodične kosti
moja umjetnost mora biti najljepša
moji govori moraju biti najtečniji
moji osmijesi moraju biti najsrdačniji
moje rečenice moraju biti najpametnije
moje tajne moraju biti zastrte
moji Pompeji moraju ostati ispod pepela
moje katakombe moraju biti neprohodne
ja moram
ja sam mora
***
BOŽICA HLADNOĆE
rekla je: ti si ja
smijući se ustima koja se žare
kao rana od metka u ljetnoj noći
znam sve o njoj
i ne znam ništa o njoj
kaže ponekad da me voli
ali nikada ne prilazi bliže
poznajem samo usputni dodir njene ruke
njene bijele rukavice i crni suncobran
pije najskuplje koktele
hladna kao led u tankoj kristalnoj čaši
budi mržnju u svima osim u meni
rekla je: ti si moj broj jedan
ali jezik mi je odrezan
rekla je: ti si moj broj jedan
ali primarni su brojevi sami
i kada se prisjećam trenutaka njene krhkosti
ja je se plašim kao da nije ljudsko biće
poželim da je bliže
ali primarni su brojevi sami
___________________________________________________________________________
TINA ČATLAIĆ rođena je 26. kolovoza 2000. u Čakovcu. Pohađala je Gimnaziju Josipa Slavenskog Čakovec. Studira anglistiku i kroatistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Još od nižih razreda osnovne škole osvajala je nagrade na literarnim natječajima, a više je puta sudjelovala i na državnoj smotri LiDraNo s literarnim i novinarskim radovima. Bivša je glavna urednica portala Udruge srednjoškolaca Hrvatske, novinarka kluba Prostor u Čakovcu i kulturnog portala Ziher.hr. Dugogodišnja je članica Dramskog studija Dada Kazališne družine Pinklec. Sa svojom je poezijom dvaput sudjelovala u performansu Noć mračnog cirkusa u klubu Prostor u Čakovcu i zagrebačkoj Močvari, ali i raznim programima poput književnih večeri u Čakovcu i tribine Pamela u Močvari. Trostruka je državna prvakinja i trostruka viceprvakinja u poznavanju hrvatskog jezika. Autorica je pjesničkih zbirki Gušenje polikromije (Biblioteka Insula, Čakovec, 2018.) i Muzej lomova (Nagrada Milivoj Cvetnić, Hrvatska Kostajnica, 2019.). Od 2019. surađuje s alternativnim čakovečkim bendom Zagušljivi dim kojim je u studenom prošle godine izvela glazbeno-poetski performans u kojem je recitirala vlastite stihove uz specifičnu glazbenu pratnju grupe. Sa Zagušljivim dimom proljetos je radila na snimanju studijskog albuma prema izvedenom performansu, koji će uskoro biti objavljen.
čovjek-časopis 