JABUKA
Jabuka ne pada
daleko od stabla spoznaje.
Istina truli zbog tvoje neodlučnosti,
ti, grešni, znatiželjni kanibale.
U zubima nosiš tajnu vjere –
probavljiva je mistika svijeta.
U rukama držiš tragove bluda,
mrave koje si rastrgao da dođeš do ploda.
Ti čezneš za onim ponuđenim.
Lanci slobode pucaju pod pritiskom.
Opcije vidiš kao slobodan izbor,
a kaznu kao vlastitu najslabiju kariku.
Slobodni stih
nije slobodan od definicije.
Slobodni pjesnik
nije slobodan od slobodnog stiha.
Vrijeme kuca na vrata,
prostor odnekud upita: “Tko je?”
A mi, proizvoljno i jednoglasno,
odgovaramo: “Ja sam.”
***
NE-VRIJEME
A kad preostane
samo jedan nedjeljni ručak
hoće li ti onda kruljiti svijest?
Hoćeš li onda spoznati želudac?
A kad preostane
samo jedna knjiga za pročitati
hoćeš li onda vratiti stranicu
i pitati se što je to sve značilo?
A kad brojanje postane odbrojavanje
kada zabljesnu dani i zagrme uspomene
hoćemo li tada
više toga zvati nevremenom?
A kada smrt svuče svoje halje
i pokaže golu istinu
hoćeš li nepristojno buljiti
ili se zagonetno smiješiti?
Možda se s mjesta na koje ideš
apsolutno ničemu
i apsolutno nikome
jednostavno ne žuri vratiti.
***
MAĐIONIČAR
Onkraj svemira
jedan mađioničar čeka vlak.
Sutra će crna rupa
kasniti za svakim trikom.
Zec u šeširu
večeras je postao mesojed.
Iznenadila ga je ljudska ruka
koja ga koristi za svoje varke.
Danas svatko poslužuje karte.
Prevare ne trpe nikakav bonton.
As u rukavu skriva se kao ubrus,
zaslinit će ga samo nekulturni.
Je li ovo tvoja karta?
Ili tvoja osobna?
Ili tvoja vozačka?
Upitao sam svakog člana publike.
Dok su pokušavali shvatiti tko su,
začeo se gromoglasni aplauz.
Ukrao sam im svako jastvo,
a oni su vikali bis.
Prerezao sam ih na pola.
Na pola su ljudi, a na pola kutije.
Kutije novih cipela
s oduvijek zapetljanim vezicama.
Cilindrom sam zaključao istinu.
Obmana je moja karta!
Cilindre nose samo mađioničari.
I pokoji uspješni poduzetnik.
***
PRIRODA
Čovječe pazi da ne ideš
velik ispod zvijezda,
da nosom ne paraš komete,
da te prašina ne uvjeri u nadmoć.
Mjesečeve slapove da ne napuniš egom
dok proljevaš ideje dostojne Narcisa.
Neka te plimni val podsjeti
da se ne valja diviti sebi.
Odavno smo zalječili femur,
a noge još uvijek skaču u rovove.
U blato, gdje okamine smrde na krv
i svaki je pronalazak alibi za genocid.
Vladaš nad strpljivim prijateljem.
Um caruje gdje priroda odbija.
I svaka te šutnja podsjeća
da priroda umire posljednja.
***
MOST
Hodao sam po mostu knjiga
gledajući u bezdan svakodnevnice.
Preskočio sam brojna slova,
do druge sam strane došao mucajući.
Krhko je moje znanje
kao stranice fiktivne nade
koja prelazi u nove svijetove
tek kad je dobrano nagazim.
Kad bih mogao vidjeti korice,
možda bih i sudio po njima.
Kad bih čuo pjesnikove jecaje,
možda bih napravio uši na stranicama.
Provalije postaju točke.
Zaključio sam da se ne bojim pada.
I bezdan i most i druga strana
u knjigama ostaju samo riječi.
___________________________________
TIN FRESL rođen je 2003. u Zagrebu. Studira filozofiju i antropologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Član je Društva hrvatskih književnika. Svoje je stvaralaštvo započeo u srednjoj školi koju je pohađao u Jastrebarskom. Sudjelovao je na državnoj smotri „LiDraNo“ 2020. i 2021. godine. Objavio je zbirku pjesama Vitezovi okruglog smisla 2021. godine i zbirku pjesama Invokacija klaustrofobije 2024. godine. Pjesme su mu uvrštene u književne časopise Riječi, Poezija, Republika i Kolo. Sudjelovao je na tribini Društva hrvatskih književnika „Bez cenzure“ i u projektu Knjižnica grada Zagreba „Preporučili su mladi, pročitajte“ te u raznim poetskim radionicama. Osvojio je prvu nagradu na natječaju „Na tragu pjesnika“ 2024. godine. Izlagao je na međunarodnim studentskim filozofskim konferencijama u Zagrebu, Beogradu i Novom Sadu, te na Studentskoj bioetičkoj radionici u sklopu Lošinjskih dana bioetike. Trenutačno je predsjednik Udruženja studenata filozofije i glavni urednik časopisa Udruženja studenata filozofije Čemu.
čovjek-časopis 