POEZIJA TAMARE VUKMIROVIĆ

PRIJE NEGO ŠTO SAM PROČITALA NA INTERNETU, FEMINIZAM SAM OSJETILA U KOSTIMA

tatu sam poslije ručka pitala 
da skloni svoj tanjir sa stola 
umjesto odgovora dobila sam samo značajan pogled
ima nečeg praistorijskog
 u položaju sunđera i deterdženta u mojim rukama 
u pokretu naslanjanja lavora sa mokrim vešom na kuk
čujem šaputanja svojih pretkinja 
kažu mi 
ćuti 
i mi smo ćutale 
ćutimo 
ćutimo 
mi žene samo ćutimo 
onda crknemo pa i pod zemljom ćutimo 
čujem urlike svojih nasljednica 
u glavu 
kažu mi 
gađaj ga tanjirom direktno u glavu.

***

DEDI

Deda
poslije tebe ostalo je krdo 
nas žena u crnom
da te oplakujemo kako dolikuje
da ne skidamo crninu
plačemo svaki dan na groblju
i ne znamo gdje udaramo
da izaberemo najljepše cvijeće
i zaboravimo kad nas nisi poštovao.
svi drugi mrtvaci da ti zavide
kako si armiju ćerki i unuka za sobom ostavio.
deda, nemoj se ljutiti što nastavljamo
oni su htjeli da te stave dva metra ispod zemlje
ja nisam dala
ali džaba.

***

JEDU LI TE CRVI?

Deda,
šta se dešava sa kancerogenim ćelijama kada umreš?
pobjeđuju li one i dalje ili i njih jedu crvi
i šta ako taj crv uđe
u sljedeću trešnju koju pojedem?

***

HIPOHONDAR

mislila sam da imam 
sve bolesti svijeta
sigurna sam da se negdje u meni
krije neki tumor i čeka 
da me porazi potpuno
autoimuna bolest
modrica na nozi
upaljene desni
stomak mi krči
pecka me ispod rebra
boli me noga
lopatica mi krcka svaki put kad se pomjerim
poljubi mi sve hipohondarske
izmišljene bolesti
i ostavi me zdravu
u ljubavi.

______________________________________________________________

TAMARA VUKMIROVIĆ rođena je 2000. godine u Banjoj Luci. Studentkinja je četvrte godine Fakulteta organizacionih nauka u Beogradu. Pohađala je radionice Ognjenke Lakićević.

fotografija autorice: Ana Korićanac