TRI PJESME STJEPANA BAJIĆA IZ ZBIRKE “REVOLUCIONAR”, Matica hrvatska Karlovac, 2019.

GRAND HOTEL BAJIĆ

Dobrodošli bokseri, palice, šake, glave i high kickovi
imam jednu lijepu arkadu
trebalo bi ju obojiti

Dobrodošli zubi, noževi, sablje, satare, katane i jatagani
češe me nešto u grlu

Dobrodošli buzdovani
dobrodošli

Dobrodošli meci, strijele, koplja i šrapneli
molim vas u penthouse Mozak
divan ćete pogled imati

Dobrodošli napalmi, fuzije, fisije i posoljene bombe

Dobrodošli gromovi
čempresi su vaši

Dobrodošla vatro
pripremio sam za tebe lijep bungalov
uz jezero na osami

Dobrodošla vodo
ti ćeš se najbolje za mene pobrinuti
isprati mi cigaretne dušnike –
za tebe ću se najbolje pobrinuti
mjesto ti je uz mene u krevetu

Dobrodošli svemirci
SOBE СОБЕ ZIMMER ROOMS CAMERE
ΔΩΜΑΤΙΑ POKOJE BAKALULA CHAMBRES

Dobrodošli kvazari, meteori i asteroidi
dobrodošli

Dobrodošle riječi
krenite za mnom
imamo posla!

***

SJEĆANJE NA SVE MOJE LANJSKE SNJEGOVE

Kad sam bio dječak i jadan,
namrtvo sam, slab i boležljiv,
rijetko me je što moglo uveseliti.

Jedini prijatelji bili su mi: Rocky, Batman, Joker,
Tim Burton, Frodo Baggins, Harry Potter, Wizard,
Carl Johnson, Ronaldinho, Stjepan Mesić (jbg)
Pamela Anderson, Ćaćin i Kevin McCallister,
Dado Pršo, Bog i naravno, Zdravko Čolić.

Da ne zaboravim još i smrt,
neminovnu, preranu zrelost
– i snijeg.

Među njima, najdraži mi je bio snijeg.
Osjećao sam valjda da jedino on postoji,
a da je sve ostalo tek neprebolna buka,
mađarski jezik.

Samo snijeg! Da se antička Grčka slučajno
razvila negdje na sjeveru, Empedoklo bi,
siguran sam, također samo o snijegu pričao.

Kakvi zrak, voda, zemlja, vatra! Samo snijeg
i ljubav – prema snijegu – i mržnja prema južini
i prokletoj zagrebačkoj mikroklimi!

Koliko ja volim snijeg
najbolje će ipak reći sljedeći prizor:

Trinaestak mi je godina.
S prozora gledam prvi snijeg.
Bolestan sam. Prstima pratim
pahulje s neslobodne strane stakla.

Ne znaš što je ljepše – roj pahulja
osvijetljen snopom svjetla ili ona
pokoja što se samotna probije iz mraka.
Poželim da snijeg potraje zauvijek.

Da bar malčice smanjim temperaturu zraka,
da se baš nijedna pahulja ne rastopi, da bar
netko drugi što više uživa, kad ja ne mogu –
s velikom nadom zavrćem radijatore na nulu.

Moj mali ritual nažalost nije dugo potrajao.
Iz dućana se vratila mama i čim se raskomotila
unezvjereno je dreknula: ‘Što je ovdje tako hladno!?
Gore je nego vani! Jesi li ti normalan!’

Nisam, mama. Opet mi došlo da ih sve pogasim.

***

TRAŽI SE PREVODITELJ!

(čitati vrlo glasno, dramatično i razgovijetno, i naučiti
napamet, dakako)

Ajl bic vrini
Ajl bic brikli

Ajl bic vriki
Ajl bic kribli

Ajl bic briki
Ajl bic brici
Ajl bic bici –
Ajl bic
Ajl bic bic
Bribli
Briksila

A san bibi a san bebi monomerg blicmo
a san đani peksaći brocak, a san hohovo
manjinjorgo okumpava – baćaz bićiz
a san bri bri ajkul brikila žbuelaidir
tak tak defender
tak tak bakalula.

Bakalulizmo kopridans olpak pento
taragonši čarman šakra apantaš
karabueli baramčučurlis pepinjo –
opiniorovič baramčučur čučur ččr
ččrlaidiz čalar prc brc naidir
ajkul baram baramččrlaidis!

Robis ćrudi iljanera penčrink
ćirubiru šabaniz d geca
šabaniz d spojzdo njecar
olor sonor fordis raitiz
tampulin sar pilor aflis pejn –
kajmel softis briklis salaidiz
aflis bricila maderfakeraitiz!

_____________________________________________________________________

STJEPAN BAJIĆ rođen je 17.1.1995. u Zagrebu, gdje radi nered, studira povijest na Filozofskom fakultetu i ne zna što će od sebe. Jednom je trenirao vaterpolo i nije mu padalo na pamet pisati poeziju. Priredio je zbornik “Hrvatska mlada lirika 2”. Pisao je recenzije knjiga za portal Ziher.hr. Poeziju je objavljivao u Kritičnoj masi, Arsu, Republici, Ajfelovom mostu te kod čovjeka-časopisa Željka Belinića. 2018. godine ušao je u širi izbor za nagradu Na vrh jezika. 2019. godine sa zbirkom pjesama “Revolucionar” osvojio je nagradu „Zdravko Pucak“ Grada Karlovca i Matice hrvatske. S istom zbirkom bio je u užem izboru za nagradu “Mak Dizdar”. Na Facebooku uređuje stranicu Društvo živih Pjesnika, gdje svaki dan okači jednu pjesmu za koju smatra da bi ju svi trebali znati napamet. Ponekad mu dođe pa zaplače.