POEZIJA SONJE YOSIFOV

NOĆNI SELF-HELP

Kad si ispunjen i prazan u isto vrijeme
Kao želudac i srce u Božićnoj noći
Kao kreditna kartica u minusu
Kao legao pored tebe gol tvoj gospodin
Kao kad ti krsna kuma, nasmijana starica s debelim brkom, smireno veli – sve sam gore, ali sam dobro
Kao kad si u Kanadi samo zbog para
A u Bugarskoj samo zbog ljubavi
Kao kad su ti žene razasute po svijetu
A svakog jutra u istome krugu
Kao kad ti dijete dobije dugo očekivani mitraljez, ali ne i motornu pilu (a ti si pacifist!)
Kao kad ti se spava, a prsti ti pišu
Kao kad si ganut, i sretan i tužan
Kao kad si jedva čekao 2012. i smak svijeta, a sada je skoro pa ’21.
Kao kad si samoizoliran, a tata ti je sam i izoliran na 85 km od tebe
Kao kad igraš Among Us 5 sati u komadu i nitko te ne zaustavlja
Kao kad očistiš kuću, a ne smiješ nikome reći, jer – praznik
Kao tek prosvirala tamburica za onog iz orkestra HRT-a, a dotični ne može po nju
Kao 5 vrsta kolača koje nema tko pojesti
Kao mačak što lovi svoj rep
Kao kazališna dvorana 30% puna
Kao osmijeh bez jednog zuba
Kao zagrljaj miljama daleko
Kao plamen svijeće u sjeni

E, u takvom stanju, sine, ti bivstvuj i bit će ti dobro na Zemlji.

***

Морски щраус

Sva ta tijela u osobnom prostoru
Na plaži
Ne smetaju mi
Smišljam stihove u glavi
Ne rimuju se
Miješaju mi se jezici
Svađaju se
Bugarske riječi se ljube
Bolje od hrvatskih
Гушкаю se
Sitne dlačice na nogama
Bockaju
Svi ti pijuci okolo mene
Zapravo smetaju
Baš kao i ljudi u osobnom prostoru
Zabijam glavu
U val
Lijepo je

***

XXX

Razbija mi se
Čaše
Glave
Snove
Vaze, koje nemam
Izlazi mi se
Iz kože
Moje
Tvoje
I svih drugih oderanih koža
Viče mi se
U jastuk
U propuh
U more
U tunel Grič, koji je daleko
Pušta mi se
Zrak iz radijatora
Kosu iz konjskog repa
Cice iz grudnjaka
Sve te misli iz mozgovnog ekspres lonca

O lijepa, o draga, o slatka slobodo!

Yeah, right.

***

XXX

Ispeglaj sve bore
Sve crte sa svoga lica
Sve smijalice oko očiju i usana
Sve brinulice sa čela
Ljutilice između obrva

Filtera ima za sve
I besplatni su
Fillera ima za sve
I nisu

Ispeglaj sve dokaze sjebanih veza
Loše hrane
Godina rada
Nedostatka sna
Nedostatka mira
Vječne frustracije

Peglaj i puni
Puni i peglaj

I ne pitaj se čemu

Budi lijepa
Poslušna
Dobra

Budi
A onda skoči s desetog kata
I smisao će pronaći tebe
A možda i neće

______________________________________________

SONJA YOSIFOV rođena je 1988. igrom slučaja u Kopru, u Sloveniji. Prve godine života provela je s mamom i tatom u prekrasnom Grožnjanu, nakon čega seli u tatinu Slavoniju i ostaje bez mame. Ipak, najveći dio života provodi u Zagrebu, gdje studira prvo filozofiju, pa i sociologiju, nakon toga PR i marketing. Dugo godina živi i radi kao yoga instruktorica i kod kuće rađa dva sina, Bugarinu, plesaču. 2019. isti taj Bugarin, s ista ta dva sina je vodi na jug Bugarske, gdje udišu čisti zrak i vape za visokom kulturom i kvalitetnim međuljudskim odnosima. Od 2019. do 2022. radi kao PR i marketing menadžerica u Rodopskom Dramskom Kazalištu, vodi radionice s mladima, yogu i penje se po bugarskim brdima, koje Vam svima toplo preporučuje. Piše otkad zna za sebe, trenutno najviše u notese na mobitelu i, naravno, Facebook poeziju. Pisanje je za nju otpuštanje ventila, komunikacija sa sobom i svojim bliskima (nerijetko mrtvima), poligon za super flow i povezivanje s nepoznatima. Nakon napuštanja državnog kazališta, radi od doma za hrvatske klijente i štedi živce, uglavnom uspješno.