Tag: Sofija Drakulović

ŽENA ZMAJ

Ala je lijep ovaj svijet
ondje klošar
ovdje probisvjet
svima je smiješna
moja mala britva
u torbi.

***

ŠTAMPA

Gušenje i natrpanost
2 metra kvadratna
su vrlo šarena i iritantna
svježi savjeti
iz žene blic
i povremeno
pljuvanje
užurbanih stranaca
to je sanduk
u kom se umire
ali mi žene sa trafike
daju najbolje komplimente.

***

TRAUME SU ČUDO

Gricka nokte i
tužna je kao
plakat izgubljenih ljubimaca
po stubovima grada
cijedi mitisere s nosa
kao limun
svakog dana
uzak struk je kao
biljka ili glava
obrezivanje i briga
su čudo
cupka nogom i
tužna je kao
sladoled koji je ispao
nekome na sred ulice
mirna je i
govori u šiframa
to je atipično ali dobro dijete
porodica je čudo
priče o heroinu
je slušala
prije Betovenove
devete simfonije.

***

ISPOVIJESTI SU GORE NEGO PSOVKE

Sramotne su i ne pričam ih
pred roditeljima
u školi su nas zbog njih
slali u ćošak
navike su čudo
danas sam opet
završila u ćošku plačući

tetka niže smokve
ima crnu kosu i ćuti

svoje plećke
vrat mozak
crijeva
bubrege
džigerice
srce
vakumiram
i stavljam da se hlade

rečeno mi je da
ćutim
dok sam
vruće glave

tetka niže smokve
ima crne nokte i ne da
da joj mušice uđu u nos i usta

sjenka brda se
baca na dolinu
a ja želim da sam
žica između stubova
i da se protežem
zajedno sa dalekim pogledom
putnika iz autobusa

tetka niže smokve
i nema više konca

idem u radnju i
mislim

nije konopac nego konac
nije konopac nego konac

dobar dan imate li konopac.

__________________________________________

SOFIJA DRAKULOVIĆ rođena je 2002. godine u Podgorici. Studentkinja je Filološkog fakulteta u Nikšiću, na odsjeku za Srpski jezik i južnoslovenske književnosti. Dobitnica je druge nagrade za najbolju zbirku poezije na kulturnom festivalu ,,Slovo Gorčina” u Stocu. Njene pjesme su objavljivane u elektronskim časopisima ,,Bludni stih” i ,,Čovjek časopis”. Članica je Foruma mladih pisaca u Podgorici.

BOWIE ME JE SHVATIO

5 godina
zapelo mi na očima
5 godina
prišlo mi sa leđa
i kožu mi odralo
biti željan
nije bolesno
ali svi slute na
pohlepu
sujetu
manjak života
pola hleba i kašiku meda

niko nije vidio
ono malo
duše
što se sliva
svako jutro posle umivanja.

***

DOBRI NAJGORE PROĐU

Ima na selu jedna livada
napolju ima trideset stepeni
livada puna svega
dođe neka krava
i posra se pored cvijeta
baš je lijep ovaj svijet.

***

TAMO NEGDJE DAVNO

Bješe jednom 
jedna djevojka
dobra
mirna
i finih manira
i tako kako ide život
svi joj
odoše
umriješe
napustiše je
izvaraše
zeznuše
prešli je i u suze njene uskočiše
i onda život i dalje ide
ide sa njim i ona isto
ali je malo pukla.

***

KAD ĆE KRAJ

Brate
preloše je stanje
crnim se kao flaša piva
ne znam koliko dugo ću
još da budem živa
sviđa mi se ova svirka
volim gužvu
samo me nervira
što u očima nosim
sliku ružnu
ružna je kao lopov
onaj lopov što mi je ukrao
radost
još samo tri četiri pjesme
i ja odoh
uživala sam i bilo je lijepo
ali baš mi se ide
stanje je očajno.

***

OTVARAM DUŠU NA POLA

Došla sam da kažem
da apsolutno
ne znam gdje sam
i šta sam
i da mi se mnogo ljudi dopada
i da bih mnogo ljudi ubila
i da jako volim da pušim cigare
i da bi mi sad prijalo jedno pivo

učim i svađam se
radim na sebi
i širim rupu u mozgu
i vidike
i vidjela sam te jednom
kod pozorišta u prolazu
pomislih nema veze
moram da nastavim
da širim vidike
upoznala sam previše ljudi
i to je previše novih stvari

volim nove stvari
koje su dobre
a šta je dobro
to znam samo ja.

_______________________________________________________

SOFIJA DRAKULOVIĆ (2002) je iz Podgorice. Završila je JU Gimnaziju ,,Slobodan Škerović“. Studentkinja je Filološkog fakulteta u Nikšiću, na odsjeku za Srpski jezik i južnoslovenske književnosti. Dobitnica je druge nagrade za zbirku poezije ,,Ovo mora da je deža vu“ na festivalu kulture ,,Slovo Gorčina“. U slobodno vrijeme bavi se filmovima i muzikom.