TRI PJESME SARE NOVKOVIĆ IZ ZBIRKE “SETI SE SVOJE HRABROSTI”, ASoglas, Zvornik, 2025.

SEĆAM SE

kako si mi jednom rekla
da bi probala da zagrliš drvo
jer si čula da je lekovito

sećam se i da si rekla
da bi volela da umreš u snegu
jer si pročitala da tako na kraju
ne osetiš hladnoću
ne osetiš ništa

onda se još sećam
kako si plakala za onima
kojih više nema
i rekla da ja ne mogu
to da razumem

sećam se
i žalim što si umrla
u bolnici
na krevetu
na leto
i što ti nisam donela neko drvo
možda bi od njega ozdravila

mislila sam
da je ljubav svemoguća,
a onda
tvoj odlazak
prekid detinjstva
rušenje ubeđenja
i činjenica da te
tek sad razumem
i mrzim što je tako.

***

PUŠENJE

posle sedam godina
apstinencije
on ponovo puši
dotle je došlo

osećam kako moja nemoć
raste iz dana u dan
kao i neizvesnost

ja neću pušiti
zarekla sam se onda
kad si ti umrla
i još uvek mogu da stojim
iza svojih reči

tako bih volela da mu pomognem
da nam pomognem
ne znam više kako
živim ja neki svoj život
ali nije to to
ako je njemu loše,
pa mi smo tim, zar ne?

a onda najednom stvari
polako menjaju tok
koštalo me, ali
isplatilo se strpljenje
ne rastaje se za svaki problem
staromodna sam ti, mama

volela bih
da pričamo o svemu
samo ne znam
kakav bi mi savet
mogla dati
dobra si bila ali
mislim da znam
više i bolje od tebe
o partnerskim odnosima

zato si mogla
o ljubavi prema detetu
da pričaš zauvek
i još da me učiš svašta
ipak si toliko više
o svemu znala
pametnica moja
ipak si bila mama

pre deset godina
ništa nije slutilo
na ovo kako nam je danas

svi smo postojali
ispijale su se kafe
naši glavni glavni običaji
smejali smo se kao budale
i kad je bilo zajebano

vreme je teklo lagano
smrt je bila nešto jezivo
i daleko od nas,
a sad je sastavni deo mene

posle sedam godina
on ponovo puši
tebe ponovo nema
u međuvremenu sto sranja
ne bi mi verovala
nekad ne mogu ni ja
nekad ne mogu ni ja.

***

SETI SE SVOJE HRABROSTI

neću te lagati:
osetljivost će te pratiti
kroz čitav život
godine će ti samo izoštravati čula
svaki pokušaj da ih otupiš
unapred je osuđen na propast
nije da nisi probala

bolje probaj da u svakom danu
zapamtiš bar nešto lepo
dok za to ima mogućnosti
jer biće dana koji su posebno ružni
i tad nema mesta filozofiji
nema utehe

slobodno odbrusi svakome
ko ti tad kaže da sve ima nekog smisla
ne moraš da slušaš to slomljenog srca,

a onda ako ipak jednom u svemu
pronađeš smisao – to je u redu
biće ti lakše

zaboravi na pravila
smejaćeš se
dok budeš doživljavala
najgore scenarije

zapamti: nešto treba da te spasi

ponašaj se u skladu sa onim
što u datom trenutku osećaš

ako to znači plakanje
na javnim mestima,
pred ljudima
jer te odjednom
sve na nekog podseća –
to je u redu

ne slušaj puno komentare drugih
nekad ih ne slušaj uopšte
ti najbolje znaš
šta se dešava u tebi

i ne razmišljaj mnogo unapred
i o tome kako ćeš nešto
jer ćeš na kraju uraditi toliko toga
za šta nikad ne bi pomislila
da možeš

žao mi je,
ali desiće ti se ono
čega si se najviše plašila
i to više puta
i to ćeš preživeti

iako si uvek govorila
da nećeš

znam da sad ništa ne razumeš

ali da ti ipak nešto govori
da negde tamo postoji nada
da će jednom sve imati smisla
sve će ti biti jasno
toliko kristalno jasno
da ćeš i zaboraviti na tugu

možda ćeš se nje tek ponekad setiti
kao nečega zbog čega
su nastajale najlepše pesme
dok ih ponovo budeš slušala
ili čitala
sa onima koji su sada mrtvi

negde tamo jednom

do tada
treba svaki dan pregurati
seti se svoje mudrosti
ne daj da te pokoleba
cena uvoznog mleka od 176 dinara
nepredvidljivo ponašanje mačke
tuđa nepromišljena reč
pesma na jutjubu

pobogu
izdržala si nesnosne bolove
koliko je zapravo snažno
to tvoje telo
to tvoje srce
seti se svoje hrabrosti
kad te sve navodi da posustaneš

seti se svega
ne daj da te pokoleba
ništa

i ne boj se
pratiće te tvoja osetljivost
čuvati izoštrena čula

negde tamo jednom
otkrićeš šta je to zapravo smrt,
a sad je vreme za život.

_______________________________________

SARA NOVKOVIĆ rođena je 7. aprila 1994. godine u Somboru. Živi i radi u Kljajićevu.
Suosnivačica je UG „Kulturna gerila“ koje organizuje kulturna dešavanja poput jedinstvene manifestacije „Pesničanje“. Pesme su joj objavljene u regionalnom književnom magazinu Čovjek-časopis, na portalima Anna Lit i Poetum i zastupljene su u zborniku “Rukopisi 47”.
Laureat je manifestacije “Poetski dani Dare Sekulić” 2024., održane u Istočnom Sarajevu. Nagrada za najbolji neobjavljeni pesnički rukopis bila je izdavanje ove knjige, 2025. godine.

NOVA POEZIJA SARE NOVKOVIĆ TEPŠIĆ

AUTSAJDERI

čitam kolumnu
steve grabovca
dobitnika ninove
i nagrade “vladan desnica”
radujem se

pronalazim se
u njegovim redovima,
pa mi je prirastao za srce

priznajem, drago mi je
kad “autsajderi”
(kako sebe naziva)
osvajaju prestižne nagrade
i kad im se život okrene
naopačke, na bolje

verovatno tu vidim sebe jer
imam trideset godina
nisam završila visoke škole
nemam decu
nemam baš ni pojma o životu
teoretski svašta znam
ali u praksi je drugačije

dalje, nemam ni veze
ni poznanstva u visokim krugovima
potičem iz skromne porodice
živim na selu

dakle, imam sve uslove
da propadnem
kao umetnica

ali ne dam se još
i pucam na visoko

marljivo radim dok
sanjarim kako posvećenost i dobrota
još ponegde pobeđuju
u aprilu sam to i doživela,
a sad bih sve ponovo.

***

NEKI STRAHOVI

na ivici sam suza
i nikako da pređem tu granicu
tek ponekad
koja se zakotrlja,
a ranije sam mogla da
upišem fdu
samo na osnovu plača

mama,
baš sam hrabra
u poslednje vreme
i ponosna
ali volela bih
da nisam to saznala
na ovakve načine
na koje sam morala

sećaš li se one godine
kad si rekla da si sanjala
da ćeš umreti,
pa to i učinila
tada si pričala i o snovima
u kojima ja ispred tebe
hodam neustrašivo
pokazujem ti da
nemaš čega da se bojiš,
kao i uvek,

a ja sam se u stvari prva bojala
na toliko načina
još od malena
samo sam mnogo ćutala
i pravila se važna

nesvesno sam preuzela
ulogu roditelja na sebe
kad ste vi meni trebali
kao što ćete uvek

na pola sam siroče
i ponovo me hvataju
neki strahovi
ako odem u inostranstvo
možda pozovem tatu
da prespava kod mene
neću trpeti
ako uspeju da me uhvate
neki strahovi

koliko smo nas dvoje godina
proveli u istoj sobi
dok si ti bila daleko negde
ko zna gde
u drugoj prostoriji
i evo nas ponovo sami
moj tata i ja

njegova buduća smrt je ono
što me malo deli od tebe.

***

POVOD ZA POVREMENE MISLI

nemam nijednu pesmu
o dedama
umrli su pre nego
što sam se rodila
znam ih samo iz priča

žika je bio dole iz srbije
boem, dakle alkoholičar
koji je radio u nemačkoj
i svoje slobodno vreme
provodio u kafani

bio je još i švaler
otišao od babe nedugo nakon
što su dobili dete
i sledeći put je
video moju mamu
kad je imala jedanaest godina

drugi deda je imao
malo impresivniju biografiju
milić je rodom sa korduna
organizovao je narodni ustanak
bio komandir i
obaveštajni oficir,
a iz rata je izašao
sa činom majora
i nekoliko odlikovanja

decu i ženu nije ostavio

elem, kakvi god da su bili
volela bih da sam ih upoznala

možda bismo pronašli
zajednički jezik
možda ličim na jednog
od njih, ne mislim na izgled
ali nikad neću saznati

možda bih samo
sakupila dovoljno uspomena
da imam o čemu da pišem
kada i oni umru
kao što svi umiru
ostavljajući mi u nasledstvo
materijal za pesme i
povod za povremene misli
o tome kakav je osećaj
kad te pri punoj brzini
udari kamion.

***

ISTO, SESTRO, ISTO

sumnjala sam skoro da se
pretvaram u zlobnicu
da se kvarim
poput zaboravljenog voća
da kršim božije zapovesti
i srljam u ponor

žalila sam se mužu,
pa molila bogu
sad se nadam oproštaju
i vraćanju na pravi put

moja povremena priča o
dobroti, moralu,
isusu i naukama
ne pije vodu trenutno
ne verujem ni sama sebi

još se malo uzdam
u umetnost
i trošim junske dane
verovatno uzaludno za zajednicu
sretno možda za književnost
i buduće čitaoce-saborce
koji će u toku čitanja reći:
“isto, sestro, isto.”

potom će neko od njih
zapaliti cigaretu
započeti veče sa pivom
nastaviti uz
nedozvoljene supstance i
nesuđene momke ili devojke

završiće naposletku
u nečijem krevetu
uz isti ovaj nemir
što imam ja

osećaj nepripadanja i konfuzije
ume da bude nepodnošljiv
još uvek nisam našla rešenje
iako sam se udala
udubila u nauku
zainteresovala za religiju
postala pesnikinja čak

zato subotom uveče
pokušavam da napišem pesmu
u atmosferi nalik na bolničku:
ležim sama
mogu da koristim vodu i tablete
neću izaći nigde
elegantno ću patiti
uz glavobolju
i lažni povetarac
sa vrha ormara

kakva prevara, sestro,
prolazi mi kroz glavu,
kakva prevara.

___________________________________________

SARA NOVKOVIĆ TEPŠIĆ rođena je 7. aprila 1994. godine u Somboru. Živi i radi u Kljajićevu.
Suosnivačica je UG „Kulturna gerila“ koje organizuje kulturna dešavanja poput jedinstvene manifestacije „Pesničanje“. Pesme su joj objavljene u regionalnom književnom magazinu Čovjek-časopis, na portalima Anna Lit i Poetum i zastupljene su u zborniku “Rukopisi 47”.
Laureat je ovogodišnje manifestacije “Poetski dani Dare Sekulić”, koja je održana u aprilu u Istočnom Sarajevu. Nagrada za najbolji neobjavljeni pesnički rukopis je izdavanje knjige u narednom periodu.
Kad ne piše poeziju onda piše posmrtne govore. Sve u svemu – i dalje misli da je život čudo, a smrt pokušava da nadživi pisanjem. Vreme će pokazati da li će uspeti u tome, kaže.

POEZIJA SARE NOVKOVIĆ TEPŠIĆ

SUDOVI

već duže vreme primećuješ
uglavnom ono što ne valja
nisam zavisna od pohvala
i ne možeš mi umanjiti vrednost
ali ono, bilo bi lepo
vratiti se na stara podešavanja
a možda i fabrička

moj entuzijazam
je otišao na odmor
punjenje baterija
individua je za sebe
i svaka mu čast ali
zato sad imam košmare
opseda me značenje snova
posećuju me mrtvi
vraća se migrena
a bila sam dosta srećna žena

takav je život
juče princeza
danas bolesnica

ko zna kakve uloge ću
još imati
ne odustajem

značenje mog imena obećava:
boginja, princeza
žena visokog staleža
suncem obasjana

dragi,
vidiš li još uvek tu svetlost
ili samo neoprane sudove?

***

GAĆE

šta bi mi pretkinje rekle
da znaju da ne peglam veš
priznajem: samo ga složim
čistog u ormar

moja baba je peglala sve
što prođe kroz veš-mašinu
i čarape i gaće i brdo
“pravih” maramica za nos,
kako sam ih zvala

onda je tu veštinu
nasledila mama
zna se: gomila veša na kauču
ispred daska za peglanje
uključen tv

posle je iskulirala
kad smo joj drugarica i ja
sugerisale da ne mora to baš
sve tako
tada joj je nešto kliknulo

ja sam kvazi praktična
savremena osvešćena žena
ali u mojoj kući
nema tog mirisa
kad pegla dodirne veš
psujem modernizaciju neretko
i plašim se da li će
moja kuća ikad biti pravi dom
koliko god se trudila
uvek mi nešto fali

možda bi koje opeglane gaće
malo popravile stvar.

***

SPOMENICA

moji su preci jeli koru sa drveta
dobili albansku spomenicu
organizovali ustanke
neki drugi se utapali u alkoholu
varali žene ostavljali decu
svega tu ima

ali ja se ugledam na dobro
trudim se da izbegavam loše
odbijam šta ću utkati u nasleđe
biram samo najbolje
koliko mogu
a mogu dosta u stvari

i osećam se značajno
zbog tog delića svesti
koji mi je podaren
biće možda neke buduće
bolje generacije
a sigurno znam
da ću ja svaki dan birati
da budem bolja

o, obroci tužni, koro s drveta,
ipak vam hvala
o, preci moji mrtvi moji,
večna vam slava.

***

SILVIJA PLAT

ljubavi, nekad mi dođe
da stavim glavu u rernu
kao silvija plat
ali ipak to ne uradim

treba ishendlovati sve smrti
rate kredit inflaciju traume
sve male i velike rane
bolove strahove depresiju
treba sve to smestiti
u jednu žensku glavu

treba
skuvati sutra ručak spremiti kuću
biti brižna supruga
dobra prijateljica
ljubavnica iz snova
treba sve to
i biće

nego nekad mi sve dođe
ljubavi,
u rerni su rolnice sa kajsijom samo
ne brini
spavaj
ja te čuvam
ja sam žena
mogu sve.

_________________________________________________

SARA NOVKOVIĆ TEPŠIĆ rođena je 7. aprila 1994. godine u Somboru. Živi i radi u Kljajićevu. Suosnivačica je UG “Kulturna gerila” koje organizuje kulturna dešavanja poput jedinstvene manifestacije “Pesničanje”. Pesme su joj objavljene na portalu http://www.anna-lit.com. Nedavno je završila rukopis za svoju prvu zbirku pesama.
Kad ne piše poeziju, onda piše posmrtne govore. Sve u svemu – i dalje misli da je život čudo, a smrt pokušava da nadživi pisanjem.
Vreme će pokazati da li će uspeti u tome.