sanjala sam svog muža stajao je na vratima nekako ukoso viši nego ga se sjećam rekao mi je došao sam na kratko samo da te malo vidim nemam puno vremena ja sam se okrenula od njega i brže bolje krenula tražiti svoje knjige moram ti pokazati što sam sve napisala nisi vidio niti jednu moju knjigu ulazila sam u ogromna skladišta bjesomučno kopala po kutijama drapala papire kojima su knjige omotane tražila sam brzo u strahu da ih neću naći sad kad ih najviše trebam nisam našla ništa niti jednu jedinu knjigu ja sad stvarno moram ići rekao je moj muž pretiho da ga čujem i zatvorio vrata za sobom nestao bez traga čekajući da se sjetim istog trenutka sam shvatila na žalost prekasno nisu knjige u skladištima one su na dnu mog ormara ispod zimskih kaputa cijelo vrijeme sam ih tražila na krivom mjestu tuga me pojela izbila zrak iz pluća ne znam zašto sam tako glupo potrošila vrijeme
__________________________________________
SANJA DOMENUŠ (Sisak, 1966.), do sad je objavila: „Djevojčica koja je jela kamenje“, zbirka poezije, 2019. „Čistačica lignji“, zbirka poezije, 2022. „Šetnja sa Szymborskom“, zbirka poezije, 2022.
ŠETNJA SA SZYMBORSKOM
tek nedavno sam shvatila
da moja omiljena pjesnikinja
više nije živa
možda sam to znala i ranije
ali nisam htjela prihvatiti
takvu strašnu činjenicu
imala je samo 88 godina
kad je umrla
svi moji planovi su
tako pali u vodu
načisto propali njenom
iznenadnom smrću
uzalud sam isplanirala
naš susret do najsitnijeg detalja
šetnju ulicama Krakova
razgovore koje bismo vodile
ona bi mi pokazivala
kulturne znamenitosti
a ja bih zadivljeno kimala glavom
i usput fotografirala
na ručak bi otišle u židovsku četvrt
naručile specijalitet kuće
pirjanu patku s gljivama
ili tako nešto
uz to bi pile Wyborowu votku
nazdravljale nakon svake čašice
kad bi nam se razvezali jezici
dugo u noć bi pričale o poeziji
pa nesigurnim koracima
čvrsto zagrljene
presjekle put preko parka
do njene kuće
tamo bih ju pustila da
otključa vrata
uđe prije mene
i upali svjetlo
***
O PJESMAMA
nisam više srdačna
prema svojim pjesmama
kao prije
kad vidim
u što su se pretvorile
preko noći su
postale dlakave ovisnice
sklone vikanju i depresiji
prestajem biti obazriva
prema svojim pjesmama
kad vidim
kako su se promijenile
laktare se za nagrade
željne pažnje i aplauza
sklone lošim navikama
spavaju do podne
nisam više ljubazna
prema svojim pjesmama
iako sam o njima ovisna
i ne mogu ih se riješiti
samo tako
pjesme se lako ugrade u tijelo
kad ih pokušaš iščupati
iscuri ti srce
***
O POEZIJI
i poezija prati modne trendove
kao i svi drugi
pred publiku
više ne izlazi
u plaštevima i kapuljačama
skrivene kose i lica
stisnuta u teškim oklopima
skromno noseći pojas nevinosti
više nema ničeg nevinog u poeziji
odavno ju je izgubila u nekom
prošlom životu
poezija sada pred ljude izlazi
obučena u modernu
prozračnu odjeću
lako perivu i praktičnu
ili posve gola
a nitko ne okreće glavu u stranu
zgrožen njenim
provokativnim izgledom
niti upire prstom
u njenu golotinju
nitko više
nije iznenađen
***
ŽENA KOJA PLAČE
na svakoj fotografiji
ispadnem gotovo
groteskno
izobličenog lica
nesigurno se kesim
čovjeku
koji me pokušava
uhvatiti sa svih strana
i izabrati onu koja
mi najbolje stoji
pomno odabrane boje
i detalji na odjeći ili glavi
za koju drugi tvrde
da me otvaraju
i naglašavaju
moju prirodnu ljepotu
ne igraju veću ulogu
ponekad fotografije moraju
obrisati zbog mene
iako im je draga uspomena
na neki značajan događaj
možda sam ja jednostavno
takva kakvu me vidi kamera
poput Piccasove
žene koja plače
razlomljenog lica
s modernim
ljetnim šeširom
***
PTICE NAŠE SVAGDAŠNJE
ptice nisu pospane ujutro
one su rano budne
cvrkuću
skakuću
lete
živ-živ-življe
nego što će čovjek
ikada biti
ljudi drijemaju
po cijeli dan
pospane oči ne vide
ono što vide ptičje
sav taj neprimjetan
a tako stvaran svijet
sakriven u travi
pukotinama betona
u zraku gustom poput
smoothija od banane i manga
ptice imaju način
kako to sve posrkati
spremiti u kosti
puno toga stane u šuplje kosti
u njima se pretaču
globalne promjene vremena
koje ih tjeraju na pokret
čim se svjetlost počne premještati
tad i ptice krenu za njom
a nebo eksplodira
od njegovog cvrkuta
ne čuje se nikakav drugi zvuk
______________________________________________________
SANJA DOMENUŠ (Sisak, 1966.), predškolski odgoj je diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Piše poeziju i haiku poeziju.
Godine 2019. osvojila je prvo mjesto na 4.međunarodnom haiku natječaju u Bugarskoj u konkurenciji više stotina autora.
Na natječaju za nagradu „Književni pleter Sisačko-moslavačke županije, 2020.osvaja prvo mjesto za poeziju, u organizaciji Zajednice kulturno umjetničkih udruga SMŽ
2021.g osvojila je nagradu „ KORZO SLOVA“ Društva hrvatskih književnika za najbolju neobjavljenu knjigu SMŽ.
Do sad je objavila:
„Djevojčica koja je jela kamenje“, zbirka poezije, 2019.
„Čistačica lignji“, zbirka poezije, 2022.
„Šetnja sa Szymborskom“, 2022.
naša susjeda Marićka došla je iz Bosne sa svojim sinom Berom ovdje nikog nije imala, samo nas susjede sjećam se da nas je stalno zvala na kavu, pravu tursku kakvu je pravila njena baka
Marićka je bila krupna žena sjedila je na širokoj fotelji koju je cijelu ispunila svojim tijelom u svilenom kućnom ogrtaču s cvjetićima smijala se onako od srca, puno pušila, još više psovala i onda se kroz smijeh ispričavala
njen Bero se nije oženio a umro je prije nje dugo ga je oplakivala, zbog tog još više pušila ostavila je stan nekome koji ju je dao pokopati sa njenim sinom bila joj je to posljednja želja da bude sa svojim Berom
na sprovodu su bili susjedi i svećenik koji nije spominjao koliko je psovala samo se dotaknuo njene tople i dobre bosanske duše
nakon godina i godina neplaćanja, njihove kosti su prebacili u zajedničku grobnicu a grob ponovno prodali sad joj tamo palimo svijeće pred tom zajedničkom grobnicom moji roditelji i ja, jedini susjedi koji su joj preostali
bila bi nesretna da zna da je u grobu bez imena sa svim drugim nepoznatim kostima kad joj zapalim svijeću i pomolim se šapnem joj tiho: ne brini Marićka, osvrni se oko sebe sve što vidiš obično je groblje slonova na kojem ćemo svi završiti tu vladaju drugi zakoni, koje posve ne razumijemo a ti draga moja sjediš usred te hrpe kostiju na svojoj fotelji kao njihov počasni član
***
ČISTAČICA LIGNJI
izgleda da ću dobiti posao negdje na moru kao čistačica lignji već sam nekoliko puta razgovarala s budućim šefom bio je blagonaklon prema mojoj molbi za posao ali mi je napomenuo da moram prvo raditi neke jednostavnije stvari, poput nošenja kašeta sa lignjama, pranja betona ispred restorana, zatvaranja i otvaranja suncobrana ili tako nešto prije nego se probijem u čaroban svijet čišćenja lignji
zbog toga svaki dan na obližnjoj tržnici kupujem lignje i spravljam ih na različite načine samo da steknem potrebno iskustvo jer ponavljanje je važno a put do uspjeha trnovit
u redu u banci sam primijetila da se ljudi udaljavaju od mene bježe na drugu stranu ne obazirem se na njih u mislima stojim nasred restorana u bijeloj pregači s natpisom S.D. profesionalna čistačica lignji i pred zadivljenim očima svog budućeg šefa poprečno presječem lignju ispod očiju tako da krakove odvojim od glave pa se spretno pomaknem u stranu da me ne pošprica mlaz crne tekućine koji izleti u zrak poput vodoskoka i pljusne na pod
***
KRUMPIR I ZELJE
u trgovini kupujem krumpir i zelje puno toga znam skuhati od krumpira i zelja danas je na repertoaru ćoravi gulaš bez mesa, samo zaprška i krumpir, malo češnjaka da zamiriši
u posljednje vrijeme vodim skroman život na meniju imam jednostavne namirnice ili jedem mukte po domjencima nasmijem se tome dok izlazim sa vrećicom kroz vrata trgovine
iznad mene vrana baca s krova orah na pločnik koji puca po pola ispred jedan čovjek vadi kruh iz kontejnera podne je…
***
SVIJET OD STAKLA
na televiziji je jako važan čovjek rekao da nas očekuje bolji život odmah nakon izbora na kojima ćemo mudro odabrati one najbolje za nas
rekao je da nam može obećati izgradnju staklenih kuća bez vrata i krovova kroz koje ćemo jasnije vidjeti svoju svijetlu budućnost i nebo boje aluminijske folije
rekao je da će se nakon izbora počupati stabla i ukloniti sve ono što bi nam moglo ograničiti vidike i zaprljati našu kristalno čistu perspektivu
rekao je da ćemo imati onoliko djece koliko nam je potrebno prema strogim matematičkim izračunima a u umjetnim vrtovima uzgajati generičke plodove kao savršenu hranu za nove ljude
rekao je da će uskoro priroda svima biti dostupna na fotografijama i jumbo plakatima biračima je obećao bezbrižan život svi će biti sretni, svi će se grohotom smijati i kao muhe zaletavati u oprana stakla
SANJA DOMENUŠ rođena je 1966. u Sisku. Poeziju, haiku poeziju i kratku prozu piše od 2017. godine. Radovi su joj u kratkom roku prepoznati, pohvaljivani i nagrađivani. Pjesme su joj objavljene u časopisima Riječi, NST, Alternator, Iris te u raznim zbornicima: u Mariboru (gdje je nastupala na festivalu erotske poezije i međunarodne poezije), u Bedekovčini, Solinu, Ivanić-Gradu, Dugom Selu i dr. Godine 2019 osvojila je prvo mjesto na 4. medunarodnom natječaju u Bugarskoj u konkurenciji više stotina autora i objavila svoju prvu knjigu poezije pod naslovom Djevojčica koja je jela kamenje.
selo je bilo njen dom tako je mirisao i zrak već izdaleka ga je mogla nanjušiti djevojčica je obožavala mačke provlačila ruku kroz njihova svilena krzna dijelila s njima posljednje kapi mlijeka a one strpljivo lizale tanjure i zahvalno prele često je provodila dane kopajući po gnoju i tražila crve susjedu za mamac stajala satima kraj njega da dobije obećanu ribu koju je majka sušila za Božić dvorišta je poznavala kao svoj džep preko njih trčala brzo kao zec bježeći od gladi koja ju slijedila u stopu, udarala u želudac, ostavljajući je bez daha nadvila nad njom i njenom obitelji kao onaj tamni oblak koji bi nagovijestio nevrijeme takva glad nije smiješna ni vesela majka je zbog nje svake zime prodavala hren u Zagrebu bogatim gospođama držala noge u kartonskim kutijama i spavala na željezničkom kolodvoru dok sve ne proda Bog joj je najzad trebao povjerovati stalno mu se jadala on je očito već star i nagluh pomislio da su njene nade još mlade i naivne nije ni čudo kad živi gore u oblacima gdje je život mekan i tih dolje je sve tvrdo i nisko majka joj je govorila da neće uvijek biti gladna da ima mnogo vrsta gladi i da je puno gore kad je srce gladno da jednom kad zaspiš bez snova i kosti postanu šuplje poput ptičjih možeš lakše odletjeti tamo gdje ćeš se samo izležavati punog trbuha i sa travkom među zubima buljiti u nebo
***
DOMOVINA
u to vrijeme sam počela pisati poeziju i htjela to učiniti kako treba pa sam ti govorila zanesena o brezama, o njihovim nježnim krošnjama i granama koje vjetar povija na sve strane a ti si govorio o politici, psovao svima mater i političarima i tajkunima koji su izdali naše dobre ljude, prodali nas za bagatelu stranim bankama i besramnim bogatašima
govorila sam ti kako je prekrasno procvjetala naša ruža i njen slatkasti miris dopire kroz prozor kad ga otvorim i udahnem punim plućima ti si govorio o ratu, uzaludnom i krvavom u kojem su poginuli naivni ljudi misleći da rade nešto za budućnost svoje djece zapravo su ginuli za beskičmenjake koji sada na krilima demokracije lete prema povlaštenim mirovinama
pričala sam ti o rijekama, kako su brze i čiste nose granje i lišće i one male šarene patkice koje samo puštaju da ih nose, ne pokrećući noge ti meni kako te ne razumijem, kako lebdim u oblacima a ti si umoran od laži kojima nas bombardiraju u zemlji u kojoj su nestale sve iluzije zatrovanoj korupcijom i kriminalom, a onda si naglo zašutio zabrinut što će biti sa svima nama, što će naš sin
rekla sam ti da nisam u oblacima, da dobro znam što mi govoriš da ti samo želim pružiti utjehu, da stalno držim obje ruke iznad naših glava u pokušaju da nas zaštitim, u želji da nas sačuvam što dulje na površini prije nego zemlja popuca i rastvori se, prije nego što nas sve zajedno proguta naša domovina
SANJA DOMENUŠ rođena je 1966. u Sisku. Poeziju, haiku poeziju i kratku prozu piše od 2017. godine. Radovi su joj u kratkom roku prepoznati, pohvaljivani i nagrađivani. Pjesme su joj objavljene u časopisima Riječi, NST, Alternator, Iris te u raznim zbornicima: u Mariboru (gdje je nastupala na festivalu erotske poezije i međunarodne poezije), u Bedekovčini, Solinu, Ivanić-Gradu, Dugom Selu i dr. Godine 2019 osvojila je prvo mjesto na 4. medunarodnom natječaju u Bugarskoj u konkurenciji više stotina autora i objavila svoju prvu knjigu poezije pod naslovom Djevojčica koja je jela kamenje.
čovjek-časopis 