Tag: Ružica Miličević

OTAC I NASILJE

Ako te netko ošamari, ne okreći mu drugi obraz.
Okreni mu leđa.
Svaki novi udarac produbljuje jamu u koju padaš.
Otac zna: kad okreneš leđa, okrenuo si sebe.

***

OTAC I PRERANA SMRT

Kad je umro moj mali brat, otac je zajecao, Bog dao, Bog uzeo.
Otac zna: Kad neki čovjek prerano umre,
to je kao kad greškom posiječemo stablo.
Rukama se uhvatimo za glavu,
gledamo u truplo i vičemo, žao mi je, žao mi je.

***

OTAC I LOŠI LJUDI

Kad ga uvrijedi drugi čovjek, otac se povuče u sebe,
i dugo razmišlja o tom njemu.
Umjesto da mu opsuje sve po spisku,
on se počne moliti za njega.

Otac zna: Dok molimo, imamo moć nad mržnjom.
Tako ćemo sačuvati sebe, kad ne možemo popraviti onog drugog.

***

OTAC I PUTIN

Jesen, godina 2022, otac priprema ogrjev.
Dok sluša udarace sjekire, osjeća miris uranija.
Pred njegovim očima raste vatrena pečurka.
Dovoljan je samo jedan korak da završi na našim stolovima.
Otac zna: Bolje da strada jedan čovjek nego cijeli svijet.

***

OTAC I UVREDE

Otac je mnogo puta krvario.
Rane su mu nanosili ljudi.
A on je stavljao prst na usta, i na ranu,
kao što se čini da se ne probudi dijete koje spava.
Otac zna: Svaki put kad su ga ranili,
otvarala su se vrata kroz koja je ušla nova rana,
da izliječi staru.

***

OTAC I VODA

Kad pada, otac se ne sklanja u kuću.
Niz njegova ramena se slijeva kiša.
Ponekad otvori ruke i usta, i pije slapove kao molitvu.
Otac zna: Tko ne osjeća kišu, taj ne poštuje vodu.

***

OTAC I OBIČAJI

Otac svake godine slavi patron župe.
To će činiti dok bude stojao na nogama.

Otac zna: Ono što se popije to se zaboravi,
ponešto će ostati od onog o čemu se pričalo.
Tko je došao, taj je bio.

Običaji drže ljude na okupu.
Što trpeza okupi na zemlji,
to zajedno blaguje na nebu.

***

OTAC I TEPIH

Otac u blatnjavim čizmama gazi ruže na novom tepihu.
Majka izlijeće pred njega i mlatara rukama da stane.
On prelazi preko sobe kao preko livade.
Otac zna: Tepih nije stvorio čovjeka, nego čovjek tepih.
Više života ima u blatu na čizmama nego na otkanim ružama.
Ne boli konac, nego duša.

***

OTAC I NOVI DAN

Otac opušteno gleda u daljinu
kao da zbraja puno u praznom.
Otac uvijek kreće ispočetka, svakom danu daje novu šansu.
On zna: samo prazno može biti puno.

***

OTAC I SMRT

Otac je sanjao da će umrijeti.
Udobno se namjestio u krevetu,
i čekao blage ruke smrti.
Onda se sjetio, da nije otvorio prozor,
kroz koji će izaći duša, ode da ga otvori.
Kad je smrt došla, nije ga zatekla u krevetu.
Tako se ocu produžio život.

Otac zna: Nije čas smrti čas njenog dolaska,
nego onaj čas kad posvršava sve poslove.

***

OTAC I PROLAZNOST

Otac je umoran.
Sjedi na verandi,
sam,
i očima mjeri dubinu života.

U nogama se rasušila hrastovina, prsti natekli od stiskanja grčeva.
Srce preskače, pluća se zatvaraju pred vjetrom koji donosi kišu.
Zatvara prozore i vrata pred životom koji je prošao.
Ostatkom sebe pokriva prazno krilo.

Otac zna: Ne tuguje on, nego čovjek u njemu,
koji se nije nagledao proljeća.

***

OTAC I LIJEPE RJEČI

Očeva kuća je uvijek otvorena za namjernike i slučajne prolaznike.
On ne drži previše do uzvišenih propovijedi.
Otac zna: Čaša hladne vode u pustinji
više vrijedi od svih stihova o vodi.

***

OTAC I SVETO TROJSTVO

Otac pred spavanje poljubi križ, zahvali se stablu od kojeg je napravljen.
Godovi se propnu uvis,
otac ugleda bijele konje.

Jednom očešlja grivu,
drugog nahrani, na
trećem odjaha.
Kad zaspe, on ga odnese tamo kud otac neće.

Otac zna: U svakom križu živi jedno drvo,
u svakom spavaču jahač, konjušar i sam konj.
Kad se spavač probudi,
ostane samo stablo, i
usne na križu.

_______________________________________________________

RUŽICA MILIČEVIĆ rođena je 1967. u Donjem Svilaju kod Odžaka. Studij sociologije završila je na Fakultetu političkih nauka i znanosti u Sarajevu, a 13. travnja 1992. zbog rata napustila Sarajevo i otišla u Austriju u grad Bad Ischl, gdje još uvijek živi i radi kao voditeljica ureda za integraciju. Ujedno je i voditeljica seminara i radionica za odrasle i omladinu na temu rasizma, multikulturalizma, diskriminacije, migracije i integracije.
Uz to, osnivačica je i voditeljica platforme za međureligijski dijalog, na komunalnom nivou. Pisanjem se bavi od svoje osnovne škole. Do Domovinskog rata je isključivo pisala poeziju, dok se zadnjih godina preusmjerila i na prozu. Osim pisanja, bavi se autodidaktičkim slikanjem-crtanjem i iza sebe ima dvadesetak samostalnih izložbi.
2020. godine objavila je zbirku pjesama “Dozvolite da se predstavim”.

OTAC I KARMA

Otac spava otvorenih usta.
Mravi ulaze i izlaze iz njegovog tijela.
On sanja da je velik kao sunce.
Otac zna, njegovo tijelo je kuća za mnoge duše.

***

OTAC I USJEVI

Kad se otac nakašlje, vrapci se razbježe.
Dignu sjeme u zrak, pa kruže oko njegove glave.
On udari triput dlanovima, i iz zemlje nikne pšenica.
Svako zrno ima svoje ime.

***

OTAC I MIR

Očevi koraci sve su sve kraći.
Što je otac sporiji, veći je njegov mir.
Otac nogama dodiruje zemlju i sjeća se vremena kad je trčao i čeznuo za mirom.
Otac zna, nemoć je moć.

***

OTAC I RANJENICI

Vinova loza je ranjena.
Otac ranu podveže selotejpom.
Sjedne u hlad i čeka da vidi što će se dogoditi.
Otac zna, rane ne zarastaju od vještine nego od strpljenja.

***

OTAC I TIJELO

Otac ne puši, ne pije. On pazi šta jede.
On ima sve, jer nema ništa, osim svoga tijela.
Otac zna, tijelo je jedina domovina koja nosi njegovog ime.
I, ako sa ovog svijeta, bar na vrhu noža ponese njen zdravi prah, ponijeti će sebe.
Samo sebe.

***

OTAC I SREĆA

Kad otac šeta kroz parkove, on u sebi ponavlja: Ja sam samotni šetač u božijoj bašči, i samo me ponekad dotakne kap sreće.
Otac zna, u kapi je istina, a u samoći zivot.

***

OTAC I NAFAKA

Kad naiđu sakupljači starog gvožđa, otac ih pogledom odvede do stola.
Otac ne zna njihova imena.
Gladan čovjek ne treba ime, on
šuti, sit govori.
Otac je shvatio, kad pomaže drugima, pomaže sebi.
Zdjela je uvijek puna kad je prazna.

***

OTAC I ISCJELJENJE

Otac ustane prvi, protrlja oči, zasuče pidžamu, pa se bos šeta po mokrom dvorištu.
Kapi rose se ježe na stopalima i liječe dušu.
Otac zna, jutro počinje u ponoć, a iscjeljenje kad sunce izađe u srcu.

***

OTAC I LJEPOTA

Kad pokosi travu, otac opere čizme, podboči se na prozor i udiše miris bilja.
On ne žali ni za jednim pokošenim cvijetom.
Otac zna, ljepota nije u onom što je bilo, nego u onom što je ostalo.

***

OTAC I LJUBAV

Otac je čuo da živi često zamišljaju da su umrli,
a oni koji ih nisu voljeli, plaču na njihovoj sahrani,
kaju se zbog ljubavi koju im nisu dali.
Otac ne govori o ljubavi, nego o mjestu, koje
će poslije njegove smrti ostati prazno.

***

OTAC I DOSADA

Kad jedan posao privede kraju,
otac rukama trlja noge, popravlja cirkulaciju, razgoni grčeve i smišlja nove poslove.
Otac zna, ne dosađuje se onaj koji ne radi, nego onaj koji nema plan za novi dan.

***

OTAC I ODLAZAK

Otac je pripremio grobno mjesto, izlio temelj, očupao korov.
Sada spokojno vježba odlazak: Jedan Očenaš, tri puta Slava Ocu i neko brzo Vjerovanje koje su mu prepričali, kad je bio dijete.
Otac je zadovoljan pogledom na selo.
Dok oplakuješ pokojnika, vidiš krov kuće, a taj krov ga je koštao pedeset žuljeva.
Dan smrti je nepredvidiv, bitno je da bude u proljeće, da se prime tulipani.
Otac je uvijek vodio računa o usjevima, i poravnanju dugova.
Računi se svode na ovom svijetu: svakoj se pčeli pripremi košnica, a tuga se pokrije medom.
Otac zna, njegov odlazak je žetva.
A grobno mjesto poslednji ugovor sa zemljom.

___________________________________________________________________________

RUŽICA MILIČEVIĆ rođena je 1967. u Donjem Svilaju kod Odžaka. Studij sociologije završila je na Fakultetu političkih nauka i znanosti u Sarajevu, a 13. travnja 1992. zbog rata napustila Sarajevo i otišla u Austriju u grad Bad Ischl, gdje još uvijek živi i radi kao voditeljica ureda za integraciju. Ujedno je i voditeljica seminara i radionica za odrasle i omladinu na temu rasizma, multikulturalizma, diskriminacije, migracije i integracije.
Uz to, osnivačica je i voditeljica platforme za međureligijski dijalog, na komunalnom nivou. Pisanjem se bavi od svoje osnovne škole. Do Domovinskog rata je isključivo pisala poeziju, dok se zadnjih godina preusmjerila i na prozu. Osim pisanja, bavi se autodidaktičkim slikanjem-crtanjem i iza sebe ima dvadesetak samostalnih izložbi.

OTAC I ŽIVOT

Otac je stigao do kraja puta, savijen kao žalosna vrba.
Oblogama od rakije liječi život.
I priča o životu, kao praznoj prostoriji, u kojoj su samo bila njegova leđa,
i ruke koje su sadile šljive.

***

OTAC I VIRUS

Otac ide gradom, zaboravio masku.
Kad prolazi pored ljudi, prestane disati.
Dah mu zastane u grlu, rukom prekrije usta i lice.
Samo oči govore, da se umire. S maskom i bez nje.
Otac vjeruje u sudbinu.

***

OTAC I SVETI ILIJA

Kad zagrmi, otac digne ruku i vikne:
Udri gromovniče!
Kad legne, u snu ga prate kotači, koji gaze lopove i lažne vođe.
Otac zna, sveti Ilija živi među nama, a na nebu su samo njegova kola.

***

OTAC I NOVOSTI

Otac je nekad iz sela donosio vijesti.
Sada broji kuće u kojima gori svjetlo.
On se ne boji loših vijesti nego praznih kuća.
Otac zna, da se najbolje vijesti vide sa krovova,
kad u selo dođe čovjek, da u njemu ostane.

***

OTAC I TIJELO

Kad otac odsiječe nokte, zakopa ih iza kuće.
Otac vjeruje u uskrsnuće.
Svaki djelić njegovog tijela je spreman za uzlazak.

***

OTAC I PROMJENA

Otac se osamdeset godina isto šiša.
Glava ostaje ista, samo se čovjek mijenja.
Otac zna, čovjek je nevidljiv.

***

OTAC I VID

Ocu oslabio vid, kamilicom ispira mrenu iz očiju i govori:
Ništa mi ne vidimo, dok ne oslijepimo.

***

OTAC I SUNCE

Kad svane, otac otvori oči. Bog se spusti sa istoka i uhvati ga ispod ruke.
Otac pridigne glavu, svi sokovi njegovog tijela nađu mir.
Tako otac druguje s Bogom i čuva tajnu vatre u kostima.

***

OTAC I BOL

Otac noktima iskopa rupu i posadi cvijet.
Njima skida kraste i stavlja med u usta.
Otac zna, kad te svi ostave, zabodeš plač u srce i griješ se bolom.
Na tom mjestu ozdraviš.

***

OTAC I POTREBE

Kad otac pije vodu, malo ostane žedan.
Otac zna kad je dosta.

***

OTAC I VJEČNOST

Kad otac pokosi posije njivu, obriše čelo.
Znoj stavi u šaku, strpa ga u džep, i napiše:
Kad me ne bude, bit će me svugdje.

***

OTAC I ŽIVOTINJE

Otac je na tavanu pronašao mačiće.
Kradom im nosi mlijeko i tepa: Mac, mac!
Mačka frkne, legne na mačiće.
Dok silazi s tavana, otac se zaplakuje i šapuće: nitko ne voli kao majka.

***

OTAC I RUKE

Otac sjedi na panju i plače, sjekirom
odsjekao prst.
Odsječeni prst umotao u maramicu, unio ga u kuću.
Na mjestu gdje je bio kažiprst stoji nešto nalik
na odgriženu jagodu.
Otac ne zna da li da sahrani sebe ili prst.

***

OTAC I KĆER

Ocu su oči upale u glavu.
Kad me ugleda, one se vrate na površinu,
A meni se učini da sam se podmladila.

***

OTAC I MILOSTINJA

Otac hrani miševe.
Oni se izvrnu na leđa i pjevuše: Kad daješ, dobijaš
Otac se pravi da ih ne vidi, a iz ruke mu padaju mrvice kruha.

***

OTAC I SUDNJI DAN

Otac se raduje sudnjem danu.
Kad se izliju vode, bit će jedno, more i kopno.
A sve naše bit će u
čovjeku koji se davi.
U čovjeku koji se spašava.

____________________________________________________________________________

RUŽICA MILIČEVIĆ rođena je 1967. u Donjem Svilaju kod Odžaka. Studij sociologije završila je na Fakultetu političkih nauka i znanosti u Sarajevu, a 13. travnja 1992. zbog rata napustila Sarajevo i otišla u Austriju u grad Bad Ischl, gdje još uvijek živi i radi kao voditeljica ureda za integraciju. Ujedno je i voditeljica seminara i radionica za odrasle i omladinu na temu rasizma, multikulturalizma, diskriminacije, migracije i integracije.
Uz to, osnivačica je i voditeljica platforme za međureligijski dijalog, na komunalnom nivou. Pisanjem se bavi od svoje osnovne škole. Do Domovinskog rata je isključivo pisala poeziju, dok se zadnjih godina preusmjerila i na prozu. Osim pisanja, bavi se autodidaktičkim slikanjem-crtanjem i iza sebe ima dvadesetak samostalnih izložbi.