ČEŽNJA
u jednom seocu poznatom po suši i poznom vinu
mornarske drage tkaju košulje svojoj nevolji
na moru koje se tu u seocu zove nekako drugačije
brodiraju ih i ukrašavaju stilizovanim
oblicima života
koje nikad niko nije vidio
kroje po mjeri uzetoj
prema egzaktnoj formi nedostajanja
u nautičkim miljama
uz pomoć karte besprijekorno zategnutog čaršafa
i šestara improvizovanog od šnale za kosu
svaki dan barem tri probe
s voodoo čiodama koje ne povrjeđuju
nego sastavljaju od svih vrsta morskih nemani
raskomadane mornare
po koja vlas kose utkana kao brkovi
strašnog letećeg majmuna
ili kao cvijet koji niče iz šoljice za kafu
nijedna ekspedicija ikad preduzeta
nije doprinijela upoznavanju nepoznatog
kao ta primitivna ručna radinost
u svom porivu da obuče more
zajedno s dragim, kao što se dijete oblači
za prvi dan škole.
***
DEKIRIKOVSKA
Vidi se jasno kao sa vrha
Seoske crkve
Staro i novo groblje
Mali trg
Na kom se ljudi mimoilaze
Autoput koji je selu granica
I stara pruga
Zarasla u mrzovolju
Vidi se par kuća
U njima svijetle
Duše naših jataka
Nekoliko demona
Prerušenih u oblake
Na nebu nedužnom
Kao čežnja
Koja nas je sahranila
Makar ona bila i nevidljiva
Na slici
Sve pobrojano vidi se u mraku
Grobnice naše ljubavi, mila
To je valjda to zauvijek
Krojeno po našoj mjeri:
Nikad
***
HORTIKULTURA
rasađujem se svakodnevno
još od onomad kad me je otac
kao tuč teškim ćutanjem poučio
da sam vilin konjic
i da je život zbir smrti
da dan ne traje i da se mora uzeti pelcer
kad god se probudio, u svitanje
ili u podne, moraš posaditi novi dan
nakalemiti novi svijet
ja nisam ljupka azaleja
ja sam mirakulima ispunjena
aleja
***
JEGERMAJSTEROV SAN
(za moju Branu)
sanjao sam da me neko pita
toplim i razgovjetnim glasom –
gdje si bio?
Ja mu rekoh
išao sam kroz djevičanski snijeg
koji je rastao pod stopalima
ruke pune nekih cegera –
bilo je teško obrisati oči
i da nemam pojma kad sam i kako
stigao kući
tako smo malo razgovarali
___________________________________________________________________
RENATO KARAMEHIĆ rođen je 1965. u Banjaluci. Studirao je filozofiju u Sarajevu i na Univerzitetu u Geteborgu. Od 1995. piše pozorišnu kritiku, poeziju i prozu. Od 1999. živi i radi u Švedskoj.
čovjek-časopis 