ŠEST PJESAMA RADETA ŠUPIĆA IZ RUKOPISNE ZBIRKE “JAVNA GROBNICA” (nagrada “Spasoje Pajo Blagojević“ za 2025. godinu)

PREDSTAVLJANJE KNJIGE

Izlazim pred ljude
kao iz jazbine

smeta mi svetlost
tražim da isključe
sunce

pevušim u zlatnom kavezu
kao ara

medvedi motaju moje cigarete

turisti bacaju
ostatke svoga
hleba

***

BAŠTA

Kada čovek propadne
u zemlju
nikne jedno nebo

Kada vernik propadne
u zemlju
nikne jedno sazvežđe

Kada pesnik propadne
u zemlju
nikne jedna knjiga

zatim se trojica okupe
da beru knjige sazvežđa

i nebo

***

PRIJATELJU PUTNIKU

Dušanu Mihajloviću

Pre ulaska u raj
ili pakao
sa sobom ponesi torbu punu
vere

ako uspešno pređeš
granicu
ako te ne budu dirali
debeli carinici

primerke deli ljudima

neka iz tvoje torbe ispada
muzika
besmrtnosti

***

IZGUBLJENA PESMA

Amaru Ličini

Ima jedna velika pesma
jednog pesnika
koju su svi zaboravili

Tražio sam je u pepelu da vidim
je li tu stradala

kada sam stavio ruku
u pepeo
tu mi se dim nasmeši

i posta besmrtan

da sam to ranije znao
sve bih stihove poslao na
spavanje

***

KADA NEKO OD NAS ODE

Davidu Albahariju

Kada neko od nas ode
naljuti se soba
predmeti se po prvi put
pomere iz prašine

Kada neko od nas ode
ljudi u čitanci požele
dobrodošlicu
i već spremaju poglavlja
za naše neuspele
pesme

Kada neko od nas ode
živi pomisle
bog je baš bio surov

a samo miriše pokošena
trava

i grabulje nalaze
svoj posao

***

PRAŠINA

Prašina na tvojim knjigama
zar se toga bojati

Pogledaj vrhove zgrada koje je
ona osvojila
prozori se ne bune
krovovi se ne bune
biblioteke iskašljavaju
grudve praha
a ptice u njoj crtaju remek dela

ne plaši se prašine
na tvojim knjigama

Doći će neko da je
pokupi

_________________________________

RADE ŠUPIĆ rođen je 2000. godine u Lazarevcu. Studira etnologiju i antropologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Autor je zbirki pesama Po instrukcijama umrlih (2022) i Apologetika pisarnice (2024). Učestvovao je na 53, 54, 55. i 56. Festivalu poezije mladih u Vrbasu. Dva puta je bio finalista na konkursu za nagradu Timočka lira. Bio je u žiriju za nagradu Milan Đokić 2024. godine. Dobitnik je više književnih priznanja: „Đurđevdanska književna nagrada“ (2020) – koju dodeljuju Književno društvo „Rade Drainac“ i Književna omladina Prokuplja, nagrada „Stanko Simićević“ na 53. Festivalu poezije mladih u Vrbasu (2021), III nagrada na 55. Festivalu poezije mladih u Vrbasu (2023), nagrada „Milan Đokić“ u Kraljevu (2023), Prva nagrada na Festivalu poezije Pod lipom u Nikšiću (2023), nagrada „Srpsko pero“ u Jagodini (2025) i nagrada „Spasoje Pajo Blagojević“ u Plužinama (2025). Nekoliko pesama mu je prevođeno na engleski, a jedna na mađarski jezik. Poeziju je objavljivao u brojnim časopisima, zbornicima, antologijama, i na portalima.

RADE ŠUPIĆ: TRI PJESME (iz rukopisne zbirke “JAVNA GROBNICA”)

MOLITVA ZA TVOJE ŠAKE

Kada se rastope; sastavljam ih po sećanju. Zeman.
U nadi da će novi oblik nežnosti
biti starom sličan. A mora i biti. Jer sam vičan;
dokazati život u rastojanju. Kada smrti
nema

Što ih više sastavljam, više nestaješ. I tako vešto odmičeš
od trajanja. Ali te i dalje stvaram

sa blagim strahom; kao zaboravljeno pismo

Bilo kako bilo; struje vremena bruje u tebi
dok ne budu rođene.
Plašim se da te ne odaju ožiljci na licu,
ožiljci na dlanovima, tvoje svete
opekotine

***

LJUBAV

Ipak, ne smeš preseći ovaj tok vremena.
Neka te ne muči šta je bilo na kraju. Utisnuta
u meko drvo, tajna semena; i dalje zagovara
o prvobitnom sjaju

Iza te formalnosti, leži priča; za vekove vekova
načeta vrata. Bilo bi dobro
da smo umrli u nagosti; skoro stvarni
kao pozlata zlata

Ali konačno smo natpevani; sami sobom. U sporom
venčanju rebara što brode. Zbog te želje
da nas nema među grobovima; mi najzad prevedeni
na jezik vode

Ipak, makar u mom pepelu
noćevala neka strašna buka. Ne volim te
samo u ovome telu; već i unutar
zvuka

***

DA SAM

Voleo bih da kao kamen
ispod nogu imam na stotine nogu

da me niko nikad
ne podigne

da na zemlji budem bliže Bogu

Voleo bih da sam kao trava
ona čuva zelenilo moje majke

koja stari

Voleo bih
da sam na kraju ružne bajke

ali da me nisu pojele
stvari

_________________________________

RADE ŠUPIĆ rođen je 2000. godine u Lazarevcu. Studira etnologiju i antropologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Knjige pesama: Po instrukcijama umrlih (2022) i Apologetika pisarnice (2024). Učestvovao je na 53, 54, 55. i 56. Festivalu poezije mladih u Vrbasu. Ove godine bio je u žiriju za nagradu „Milan Đokić“ u Kraljevu. Radove je objavljivao u brojnim časopisima, zbornicima i portalima.

RADE ŠUPIĆ, DVIJE PJESME

PONOVNO ROĐENJE

Posle velikog pada
nailazi zvezda
dovoljno daleka da nas izbriše
noć / sunce / ali ipak noć
možda se bogovi sažale
i pošalju nas u raj
jer već danas
svuda su razbacane reči
kao kada okupatori razvlače
poluživa tela :
čovek koji je stihove znao napamet
prvi će zapasti u oganj
da upozna pakao

Pesma se stvara
samo svojom samoćom
ne postoji kraći prostor
koji treba preći
al do tada
dok reči ne zaćute
jedino će golubovi biti
svesniji od nas

***

REČNE FIGURE

Dosta je sa anaforama
retoričkim pitanjima
Želim čistu reč i njenu utrobu
zavese koje kleče na dnu bunara
prizivajući merdevine

Sagnućeš glavu
kada budeš plakao
jer u tvojim grudima je zemlja
I krik koji je izlizana metafora
pređašnjeg života
ili suživota

Reči su mi odale tajnu
koju moram da prećutim
dosluh nežnosti
i nepokretnost tela

O mrsko more
svet približi svetu
jer više se nigde ne vraćam
niti umem
da se vratim

___________________________________________________________________________

RADE ŠUPIĆ iz Lazarevca je 19-godišnji student Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija.
Napisao je pesnički prvenac „Poezija koje nema“, koji čeka da bude objavljen.
Nagrađivan je na međunarodnim takmičenjima, kao i na takmičenjima lokalnog nivoa.

Životni mu je moto: “Pesma se ne piše, ona se živi”, Miljković

RADE ŠUPIĆ, pet pjesama

IZOSTAJUĆA SVETLOST

Poezija je igra
u kojoj dobija onaj koji gubi

Sartr
I
Iskoristi prelepi dar koji sneva
učini papir gorećom materijom
Prekrsti užarene šake i zagledaj se
zid je preplavljen ikonama reči

Pokrij udove i drhti u mraku
pokušaj da pišeš bez svetlosti
Spoznaj kako vera priziva ljude
to nenametljivo srce melodičnosti

Stvori plamen oko postojećeg tela
levitiraj vezan kao na lomači
bez slušanja ražalošćenih žena

prihvati jecaj koji se dovlači
Recituj poeziju prosjacima i staklu
i ne obaziri se na noć poodmaklu

II
Nikada nemoj pisati prorocima
ne vredi da čovečnost zna tvoje ime
jer zvuci nadolaze zaboravom
obnovljive Plime i boljka neoprezna

Verujem da će se pevati lakoćom
kada budu zalutali tvorci i More
I ništa neće biti kao stara zora
krhotine zemlje i tajanstvene odore

Ostao sam veran suncu i tišini
u praznoj knjizi vidim život koji ječi
u nesvakidašnjoj blizini ja volim

daleki žar ustreptelosti reči
Otkrij geslo: pozajmi: letargije i pene
možda ipak nađeš oči bezimene

***

POEZIJA ZRENJA

Zanesene reči potiču sa nebesa
volim podstrek koji spaja aksiome
zahuktale zavese mirnih doba
i ulazni štok naviknut na promaju

Prohujali odjek izazvan olujom
i ljubav koja je prestala u magli
mesečinu koja odlazi šetajući

ne ostavljajući ništa iza sebe
I zamračene sobe isušenih očiju
suvi pelin ubran sa vrha sveta

Iz zimskog sna okreću se muze
sa utrobom pevajućih otkrovenja
Melodija duha te prolaznosti
preokreti reči i mršavih bdenja

Venci će sami birati glave
da ne bi trnje postalo siroče

***

SAŽIMANЈE

I
Danas je sunce
kada datumi ispisuju palindrome
kada mesec pojašnjava
izlizani pedalj
Zemljo ti ukroti podvodne reči
jer ljubav je preživela u nama

Dosta smo zakopavali leševe
egzistencijalne uzvike
kao i mitove velikih božanstava

Na pesmu neće uticati vreme:
ovo nebo ostaje zagledano

II
Ako ikada primetiš
a osetićeš
da te poezija više ne želi
da reči postaju
osamostaljena deca
Verovatno ćeš biti sumnja
ali sumnjaćeš i ti
Zbog tih istina
koje smelo su nazirale

***

ALLEGRO

Budiš me očima koje zatvaraju nebo

1.
Možda imamo
jednu jedinu sličnost
što nas razdvaja
a to je ime cveta
koji volimo
Jutro i divne Oči koje su umrle
u svojoj nesavršenosti

2.
Kada bih ponovo ušao
u tu šumu spasa
verujem da bih se prisetio
svog pogubljenja
tu gde Počivaju sva buđenja
i moje oko
u prvom delu mene
Al ne vene reč
već siromašna želja
da se proživi život
koji će drugi
samo osetiti rukama

Rekao sam sve
što sam želeo da probudim
na ovom svečanom tlu
al sveta nema
u snu reči koji tražim

***

PRE ROĐENЈA

Ne znam zašto sam odabrao
da postanem čovek
zašto nisam iskušavao zemlju
dok sam još imao moć
Zašto jednostavno
nisam odlepršao u jata
kao i ostale slepe ptice
koje pronalaze očeve
A govorili su mi
nepoznati starci i čela
da ću između zvezda
pronaći pravog sebe
Tamo sam već bio
i sumnjao u bilo koga
u bilo koje ideologije i sunce

Ne znam zašto nisam otkrio
pravog sebe
kao da su se nebesa poigrala
bacivši me na zemlju
bez tela bez Poezije
koju sam toliko sanjao kroz mrak
Dugo sam pisao o rečima
ali sada reči ispisuju mene
sećam se samo zalutalog sjaja
i zamagljenih očiju
koje su mi spontano rekle:
Zašto nisam upoznao pravog sebe
dok sam birao
gde ću razjasniti trajanje

Ne znam zašto sam odabrao
da postanem čovek
zašto nisam odabrao bela jutra
i letargične oči
Danas bih žrtvovao sve metafore
za onaj život
iz kojeg sam došao

_______________________________________________________________________

RADE ŠUPIĆ iz Lazarevca je 19-godišnji student Beogradske akademije poslovnih i umetničkih strukovnih studija.
Napisao je pesnički prvenac „Poezija koje nema“, koji čeka da bude objavljen.
Nagrađivan je na međunarodnim takmičenjima, kao i na takmičenjima lokalnog nivoa.