POLOŽAJ
/ Najpovoljniji položaj imao je top
u francuskom lakom tenku Renault;
ugrađen u okretnoj kupoli,
mogao je gađati u krugu od
360° /
Mogao je gađati u krugu od
trista šezdeset i šest dana.
U krugu od trista šezdeset i šest godina.
Stižu proljeća, ljeta,
već pada prvi snijeg,
a on još gađa.
Umiru poslužitelji, odvoze ih
na lafetima, s bradom bijelom
do pojasa, razvijava je vjetar
s bojnog polja, na komande sjedaju
unuci i praunuci,
tenk gađa, a proljeća, ljeta
i snjegovi viju, viju.
Mogao je ustima topovske cijevi
opisati najljepši krug
i u krugu ubiti Euklida.
***
ENGLEZI SU KLALI BIKOVE
Englezi su klali bikove
i bičju krv dodavali benzinu:
pojačavali oktansku snagu.
Obično klali osam bikova,
između četiri i šest godina.
(Nestor u Pilu, pred Telemahov dolazak,
zaklao trista bikova,
a krv, crna i teška, tekla u Had.)
Zna se da su Rusi klali brze stepske konje
i krv tenkovima pred bitku sipali u motore.
Zbog toga su ruskim tenkovima rasle grive
i vijorile na vjetru.
Zbog toga su ruski tenkovi ludjeli
kad bi među njih zašao oficir na mladoj kobili.
(Tenku i Bosancu, uvijek i u sve,
ulij ruma.
Daj ruma, bit će šturma,
jebem ti boga.
Pokazali su opiti: opiti.)
Potkraj ljeta, 1933,
njemački piloti uhvatili
zvijezdu padalicu
i potopili u motorno ulje.
Ta je zvijezda poslije bila ukovana
u čelni tenk
što je njemačke tenkovske kolone,
1943,
doveo pod Kursk.
(Tri kralja putovala u Betlehem
u tenku sa zvjezdanim osjetilima.
Vozili samo noću, prije Krista,
vedrinom.)
***
TENK-PUŽ
Tenk-puž, preživjeli odvjetak tenka
iz kamenog doba.
Ima kameni oklop debljine 0,2-0,5 mm.
Umjesto na gusjenicama,
klizi na vlastitomu stopalu.
Svladava sve vrste prepreka,
pa i one pod kutom od 90°.
Uporan u izvršavanju zadataka,
u stanju je satima, pa i danima,
osvajati prepreku padajući i započinjući
iznova bezbroj puta.
Nezamjenjiv je pri zauzimanju
neprijateljskih vrtova i vinograda,
pa ga zbog toga zovu vrtni tenk
ili tenk vinogradar.
Ima mek gaz: bezbijedno prelazi
preko tenkovskih i pješadijskih
mina.
Za sobom ostavlja oštar miris
i srebren trag.
Po mirisu i po srebru,
po mjesečini,
slijede ga neprijateljski puži-tenkovi.
Ponekad se pomiješaju, zaborave
ko je kome neprijatelj:
pare se, pasu, pjevaju.
Naoružanje: dva laka topa,
oba opremljena veoma osjetljivim
optičkim spravama
za promatranje, gađanje i samonavođenje
u položaj za paljbu.
Ima prilično vatrenu moć.
Strah i trepet neprijateljske pješadije:
zahvaljujući bešumnom radu motora,
približi se na vrlo malu
udaljenost,
uvuče u šatore, u čizme.
Uspješan u borbi protiv neprijateljskih
puževa,
osobito izvan sezone parenja.
Može poslužiti kao izviđački tenk.
Najupotrebljiviji u proljeće
i rano ljeto,
po kišnu i vlažnu vremenu,
za jutarnje rose.
Zimu provede zakopan
u hrastov šušanj.
Pored artiljerije,
neprijatelj mu je sunčev zrak.
Jako sunce osuši slinu
što podmazuje stopalo,
pa je prinuđen da se zaustavi,
uvuče u se i bori kao utvrđena
vatrena točka,
koja često postane lak plijen
neprijateljske avijacije.
Budući neovisan o skladištima
motornoga goriva
(motori mu se hrane travom),
velik mu je akcioni radijus:
12-14 m.
Laki tenk-puž može razviti brzinu
2,2 m/h,
teški 1,5 m/h,
a u borbenim uvjetima jedan i drugi
upola manje.
U oklop puža-tenka,
poslije nenasilne smrti,
može se useliti tenk-pauk.
***
PO GRUBOJ, ALI OPĆEPRIHVAĆENOJ PODJELI
Po gruboj, ali općeprihvaćenoj podjeli,
tenkovi se dijele na svoje i tuđe.
Naš: rasni, rodoljubivi, naoružan topom i topuzom.
Tulumina, suha drenovina, orati bi mogo.
Priprost i neporočan, puca s pradjedovskog ognjišta.
Ako zatreba, kad zatreba: spermu i krv.
Bdi nad tobom od kolijevke do groba.
Tenk-otac: strog ali pravičan.
Njegova desnica-gvozdenica miluje i kara.
Podstrek i podrška; uvijek ti na potiljku njegov top.
Zimi te grije njegova vatrena moć.
Ljeti u šumi topovskih cijevi nalaziš hlad.
Skreneš li s puta, vrati te na pravi put.
Mrava ne bi zgazio, čovjeka bi.
Četrdeset dana po ukopu, ne slazi s tvoga groba:
da ne uskrsneš i ne razvališ grob.
Da ne pobuniš mrtve.
Za to vrijeme plače, na dekung pušta ulje:
pritegnuti zavrtnje.
***
VRAĆAJU SE S BOJNOG POLJA
Vraćaju se s bojnog polja:
prašnjavi, znojni, umorni.
Umorni od pobjeda.
Obnažite se, djevojke.
Čela, što su razbijala bunkere
od betona i gvožđa, prislonit će se
uz vaše dojke.
Poljubite ih u čelo.
Topovske cijevi, razoriteljice gradova,
naći će čas mira u vašem nedirnutom
djevojačkom pupku.
Pokažite falosu omfalos.
Sumrak je, djevojke, ljetni: odbacite
haljine, izađite u polje,
pred tenkove.
________________________________________________________________________
Hrvatski pjesnik PETAR GUDELJ (1933, Podosoj) danas je bez sumnje jedan od najvećih pjesnika štokavskoga jezičnog prostora dvadesetoga stoljeća. U njegovom golemom i cijenjenom pjesničkom opusu, međutim, ima jedna knjiga pomalo skrivena u tom Gudeljevom poetskom arhipelagu, a jedna je od najzačudnijih i najautentičnijih knjiga našega jezika. Za ono što će na prostoru Jugoslavije uslijediti kao kataklizma divljaštva i rata 1991–1995, ova knjiga je bila na svoj način čudesno anticipativna. Riječ je o knjizi Europa na tenku, koja je kao zasebno izdanje objavljena samo jedanput, a i to je bilo posve gudeljevski: 1987. godine objavio ju je u Beogradu Slobodan Mašić, prvi nezavisni izdavač u Jugoslaviji, u svojoj ediciji „Nova 23“. Autor je uz naslov knjige postavio žanrovsku oznaku – poema. To ima unutarnje opravdanje, jer je cijela knjiga doista ispisana duktusom, tematskom cjelovitošću i ritmom karakterističnim za taj pjesnički tip. No, ova Gudeljeva poema strukturirana je od 51 tekstova, od kojih se svaki može čitati i kao zasebna pjesma. (synopsis)
čovjek-časopis 