N.V. DEFINICIJA
n. v. je muškarac trideset i jedna
visok koščat oženjen ima ćerkicu
tihanu i tugu jednu malenu
n. v. govori gleda jede ljubi šuti
i misli da je n. v. živ i da
živi iz sve snage u zadru na mediteranu
na vračaru na balkanu i bogu hvala
u jerusalimu dakle na nebu n. v. je domaći
stranac trezven zna popiti
i malo više
n. v. je mrk ozbiljan on radi prave stvari
sjedi igra se pisaćom mašinom puši
hoda u snovima
ukratko
nemoguć čovjek i dripac jedan neopevani
*
cvjetaju svjetla u daljini
prolijeću dobri anđeli noćni leptiri
a mi u pijesku pustinjskom
kruha jedemo i vina pijemo
mi nebeski mornari
mi putnici pjevači
u jerusalim idemo
da brata svoga čuvamo
obećana su svjetla pred nama
kuća nebeska miriše
u jerusalim idemo
korake zanosno nižemo
koraci stoje u nogama
jerusalim je kuća sanjana
*
čudne se ptice mesom hrane
novine čitaju u ljetno podne čudna se stabla pticama hrane u sjeni
velikih kuća čudno nebo proždire stabla
usred restorana ovo je sveto mjesto puno vedrih mrtvaca
ovo su lake žene siti ljudi bogata trpeza za gladne oči naše
ovo su naši tanjiri ruke naša usta
i naš zubati osmijeh ovo su golubi
mira lipe slavenske ovo je bratska
ljubav pribor za jelo ovo su bratske
kosti krv hristova
ovo je raj zemaljski naši pogledi
riječi naše naša
praznina
ovdje nikoga nema ovo je otadžbina
*
naša je kuća puna stvari koje nestaju
u slabom sjećanju
iste slike
u praznom oku prestaju
u šupljoj duplji
ptice pjevaju
u praznoj kući našoj
velika šuma
porađa zaborav
istog slijepca
što u sedam kuća pjeva
tijesno je najveće ime za praznu kuću
ovu
*
u kući jezika moga mrtvi stanari
vrište luđaci pijani švaleri
padaju
na žene na zemlju nauznak
kao kamen nadgrobni u kući
jezika moga zidari iskusni zidaju
sjećanje od zaborava
ridaju pod zidom
plača
u krčmi jezika moga
opat držiha pije i sveti rastko teče kao sava
u krčmi jezika moga
vladike i derviši
u rodilištu jezika moga vukovi gospari i žene
nerotkinje traže pomilovanje u javnoj kući
pijani dripci plaču u hramu sveljudskom
hristova krv se toči i cvili
starinski ormar
fisharmonika
na gazimestanu na zgarištu
jezika moga
vatrogasac je modra rijeka
u jami jezika moga
krvava zvoni jeka u sluhu
jezika moga
nauznak
padaju riječi
glazba me obuzima
i tišinom me
liječi
___________________________________________________________________________________
NENAD VUJATOVIĆ (Zadar, 1961) diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru, Odsjek za jugoslavistiku. Magistrirao je filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1991).
Od 1993. godine živi i radi u inostranstvu (Brisel, Dablin).
Piše poeziju i prozu.
Objavio je roman Krhotine (2009).
čovjek-časopis 