MAGLA
Skoplje. Korigirani diskurs.
Vani rominja sitna kiša. Pola je grada pod vodom, druga polovica plovi gradskim jezerom. Ptica jedna udara o polupodignutu roletnu. Treća, danas. Kraj mene je knjiga o Brueghelu, koju sam posudio. Prisjećam se Ikarova pada. Čudno, ali ne mogu spomenuti Brueghela a da mi se pritom o njegovo ime, poput asocijacije, ne zakači i Williams:
“According to Brueghel
when Icarus fell it was spring.”
Tražim sliku, unutra. Nema je. Umjesto nje, gledam Lovce u snijegu. Ovo je možda deseti put da slučajno gledam tu sliku. Nekoliko puta s Olivijom, nekoliko puta sam. Počinjem vjerovati da mi ona najavljuje štogod apokaliptično. Možda zimu. Svejedno…
Kiša prestaje. Izlazim. Grad, nadvišen tamnim oblacima i maglom, nijemim i zamagljenim bulevarima šeta vlastite sablasti. Miriše na zimu. O zgrade se odbija hladan sjeverni vjetar. Mraz se naglo hvata o rubove pločnika.
Izlazim na ulicu koja se spušta, strmo, u samo srce grada. Nisam najsigurniji kamo će me odvesti taj put. Naslućujem kako me, niz teške draperije od smoga i magle, slijedi čopor umornih i izgladnjelih pasa. Drhtim od straha i zastajem u mjestu. Psi me ne zamjećuju u magli i mimoilaze me. Primjećujem kako ih slijedi trojac lovaca s puškama. Gavrani prelijeću nebom. Ljudi nišane i ispaljuju nekoliko hitaca. Jedan od metaka probija staklo. Na tlo ne pada ništa. Mene, srećom, ne zamjećuju. Odlučujem nastaviti niz gustu maglu i skriti se na sigurno. Pronalazim najbližu prodavaonicu i zaklanjam se u nju. Kroz staklo izloga gledam lovce i izgladnjele pse kako se gube u magli. Prodavač leži mrtav. Žurno se vraćam svome domu.
Gavran, zasigurno zalutao u gustoj magli, udara o prozor, polumrtav razbija staklo i ulijeće u sobu. Unutrašnjost se počinje ispunjavati bjelinom. Primjećujem poruku na gavranovoj nozi.
„Ne izlazi van, sanjam lovce, utažujem glad, nadmudrujem poraz …“
Olivija
Zaključavam vrata. Knjiga o Brueghelu još je na stolu. Gavrani se useljavaju u sobu. Kuham čaj i udobno se zavaljujem u naslonjač. Sretan što sam živ. Čekam da se probudi.
– prijevod s makedonskog: Jelena Luzina –
____________________________________
NENAD JOLDESKI rođen je 1986. godine u Strugi, u Makedoniji. Autor je zbirke priča Muk Enhalona napisane na struškom dijalektu i slengu koja je osvojila nagradu Novi za najbolje debitantsko djelo na natječaju koji je raspisala izdavačka kuća Templum iz Skoplja 2009. godine. Godine 2012. Joldeski je objavio svoju drugu knjigu, zbirku priča Svak sa svojim jezerom za koju je 2016. dobio nagradu za književnost Europske unije. Uredio je zbirku priča Nikolaj (fikcija. voda. istina). Za potrebe umjetničke grupe Vezdenski adaptirao je nekoliko scenarija za različite amaterske kazališne predstave. Ove godine, 2019., objavio je roman Plivanje sprotivodno (Plivanje uzvodno).
čovjek-časopis 