SRAM
Najljepša glazba je dodir kiše na vrućem asfaltu,
žene koja se nadima pod muževim tijelom.
Limeni krovovi pod mačjim provalama
nad staklenim melodijama skrivaju
pokrete u područjima
nedodirnutim tvojim okom
u mojoj duploj podkožici.
***
POBAČAJ
dan je svečan
samo zato što se rodio
kroz grilje prolazi hladno sunce
a ipak se mora ustati
mora se ubiti
stidna tišina oko sterilne ruke
noge su nepomične
živčani sustav oduzet u sakralnoj kosti
usta začepljena maskom
za ulazak u plinsku komoru
[ili za da se ne predomislim]
samo kisik održava ovo tijelo na životu
i dva srca koja kucaju u meni
ispod mene te dijeli kirurški stol
od licemjerne zemljine teže
i od etera u koji zauvijek ispariš.
Ali ja nekako uspijem otplatiti
sve anestezirane prijelome
žena mučenica dok mi
čeličnom kiretom
grebu maternicu
***
LAISSEZ-PASSER
ne slavim pobjede domovine
porazi u meni kucaju skladno
i to mi je dovoljno
ne oplakujem padove
dom sam izgradila sama
tu ostajem
zatvaram oči i čučim na straži
čekam da me puste
kroz tjesnace koji nisu moji
čekam da udari oluja
da razjasni progon
bačena u zaborav probijam
i brojim beznačajna postojanja
koja prolaze
a iza njih
sve se diže i sve pada uvijek iznova
kao u ovom prebivalištu
kao i u ovom životu
čekam da se vjetrokaz
okrene prema mom mjestu
dok negdje u svijetu zaglušni vjetrovi huče
u mom unutarnjem polju čekam zoru
čekam proći u redu s druge strane
čekam da me zovu
čekam da me nazovu
nekako svejedno kako:
da me graničar ovjeri
pečatom
***
KRONIKA ZABORAVA
U stakleniku pas traži svoje komade –
obećana hrana. Pod krupnim pijeskom
nordijska obitelj podiže svoje kišobrane
protiv odsjaja. Svjetlost boli.
Ali odbijanje nije rješenje. Ti to dobro znaš.
Također znaš da te otpor neće osloboditi
niti će te natjerati da postaneš buntovnik:
nježnost je neophodna.
Lopta se odbija po vodi. Bez očekivanja.
Iscrtava ona krug sudbine –
još jedan apstraktni pojam bez simbolike.
Tvoje bodlje još šapuću u dubini mog tijela.
Francuskinja traži bazen ili more. Traži mjesto
gdje ugušiti iluziju, samoobmanu: djeca.
Nešto se mora iskorijeniti.
Kosa ili kosti, sva ta navika, moraš sve to iščupati –
to je čin protiv hazarda promatranja:
protiv ulaska u povijest
zaborava.
***
OBRNUTO
Kao dijete skačeš u vodu naglavačke.
Ne vidiš dno. Ti ga ne poznaješ.
Ne znaš ni prijetnje dubina
ni ne znaš dubinu odanosti. Nikada
nisi doživio nikakav šok. Sjene
laži ti nisu poznate.
Nevinost je riskantna.
Stoga je se svi boje.
Onda odrasteš.
Podijeliš se na dijelove.
Napraviš mjesta za sebe.
Ostaviš prostor. Staviš drugo na stranu,
ali ne sve ili ništa.
Odvojiš mjesto rađanja.
Otpuštaš gubitke i zajmove.
Zatim malo premažeš
preko posebne salame
rajčice s češnjakom
i prerežeš kruh na pola –
jer dobiješ samo pola svega toga –
pola svega. Sreća –
kažu ti da dolazi od malih stvari,
velike se riječi rađaju iz malih slova,
iz malih naroda rađaju se veliki snovi.
Vjeruješ im. Prihvaćaš. I tako iluzija
usađuje se u tvoje kosti i postaje tvoj dom.
Ali ti ipak hodaš samo iza onoga što vidiš:
jer čak i u iluziji
možeš živjeti sigurno.
Voda je sada tamna.
Zmije te razdiru.
Tvoj skok je također obrnut.
Ali više ne tražiš odgovore
ni od zodijaka ni od zvijezda,
a još manje od prijatelja:
sam sebi si dovoljan.
Znaš da dolazi još druga zima,
ali samo jedna neće donijeti proljeće.
Život je kratak, uvjeravaju te.
No, vjerovanje je dugo.
***
METAMORFOZA
Jednog dana ću biti slobodna
od svog zadatka.
Nići ću kao kaktus u pustinji,
ili ću procvjetati poput
pupoljka divljeg cvijeća.
Čak i da nemam korijene,
vezana sam kao sjećanje.
Ako me pitaju tko sam,
reći ću im da sam sve zaboravila.
Nemam uspomene, nemam ni državu.
Nemam vremena ni potrebe
dokazivati moje pretke.
Znam tko sam.
Cijeli život trčim i bježim –
ne od pilota ili kamikaza,
ne od onih koji ništa ne znaju – ali
od onih koji su uvjereni da mogu sve,
od onih koji vjeruju da se može sve predvidjeti.
Sada samo čekam
netko da mi otvori oči
i da u točno određenom trenutku
proguta svu moju tamu.
______________________________________
NATAŠA SARDŽOSKA (1979), istaknuta makedonska pjesnikinja, esejistica, spisateljica, književna prevoditeljica i tumačica poliglota (FR, IT, ES, EN, PT, HR, CA), voditeljica kulturnih događaja, rođena je u Skoplju u Makedoniji.
– Doktorirala je antropologiju na Sveučilištu Eberhard Karls u Tübingenu, Sorbonne Nouvelle u Parizu i Sveučilištu u Bergamu, a živjela je u Milanu, Lisabonu, Parizu, Bruxellesu, Stuttgartu. Urednica je poezije u Borders in Globalization Review na Sveučilištu Victoria u Kanadi. Bila je rezidentni istraživač u Centru naprednih studija jugoistočne Europe na Sveučilištu u Rijeci 2017.
– Objavila je knjige poezije Plava soba, Koža, On me povukao nevidljivom uzicom, Živa voda, Sakralna kost i Tečaj obmane te romane Tramontana i Život bez svjedoka.
– Objavila je knjige poezije u SAD-u, Meksiku, Italiji i na Kosovu, a poezija joj je prevedena na 20 jezika i objavljena u međunarodnim književnim časopisima i antologijama.
– Tri puta je nominirana za Nacionalnu nagradu za najbolju knjigu poezije “Braća Miladinov” na Međunarodnom festivalu poezije u Strugi.
– Godine 2021. dobila je nagradu Poesia a Napoli za najbolju pjesmu napisanu na talijanskom jeziku kao nematerinjem jeziku Guida Editorea, nagradu Don Luigi di Liegro za poeziju napisanu na talijanskom jeziku kao nematernjem jeziku u Rimu te Nagradu „Književno pero“ Hrvatskog književnog društva iz Rijeke za knjigu objavljenu izvan Hrvatske za 2023.
– Pisala je za časopise Doppiozero, Nuova Prosa u Milanu i Transmidia u Rio de Janeiru i Fokus u Skoplju.
– Prevela je s talijanskog, portugalskog, španjolskog i katalonskog više od stotinu pisaca. Jedina je prevoditeljica Pier Paola Pasolinija, Pedra Salinasa, Josea Saramaga i Joana Margarit na makedonski jezik.
– Dobitnica je nagrade Ministarstva vanjskih poslova Italije za prvi prijevod knjige Pinocchio Carla Collodija.
– Njezino čitanje poezije recitali su performativnog i interaktivnog karaktera: kombinira vokalne eksperimente, glazbu, improvizaciju, crtanje tijela i ples te interakciju s publikom.
– Godine 2024. imala je književnu prezentaciju u Talijanskom kulturnom institutu u Stuttgartu, nekoliko recitala poezije i čitanja u Trstu na Parole tra i luoghi i Sentiero dei poeti/Pot pesnikov na bivšoj talijansko-slovenskoj granici, te u Napulju, tj. u književno-glazbenoj dvorani Perditempo i u Pessoa Taverna Portuguesa.
– Na festivalu Ars Poetica u Bratislavi izvela je svoju poeziju pjevajući a-cappella u Nacionalnoj galeriji.
– Tijekom čitanja poezije na Međunarodnom festivalu poezije u Genovi, u okviru platforme Versopolis, nastupila je s a-cappella pjevanjem i oslikavanjem tijela u Palazzo Ducale.
– Imala je čitanje poezije u okviru Književnog festivala Vrisak u Rijeci i u Muzeju Revoltella u Trstu. Sudjelovala je na uglednom kolumbijskom festivalu poezije u Medellinu, talijanskom festivalu poezije Ritratti di poesia u Rimu i Danima prijatelja knjiga u Rijeci.
– Na Umjetničkoj akademiji u Berlinu izvela je svoj poetsko-glazbeni recital bosa u jedinstvenoj plesnoj izvedbi za Festival poezije u Berlinu.
– Na Sha’ar Poetry Festivalu u Tel Avivu nastupila je u Arapsko-hebrejskom kazalištu uz pratnju saksofona, kontrabasa i suvremene plesačice u Yaffa Theatreu.
– Organizirala je s Francuskim institutom poetski soirée Les rivages de l’exil o frankofonoj poeziji u egzilu, a s talijanskim veleposlanstvom u Skoplju poetsko-glazbenu večer Il vino è la poesia della terra na kojoj je izvodila pjesme na talijanskom jeziku.
– Svoju poeziju predstavila je na nekoliko književnih manifestacija u Beogradu, Sofiji, Tirani, Zagrebu, Budvi i Plavskom jezeru.
– Njezina pjesma Doll on Strings / Marioneta objavljena je na engleskom i španjolskom jeziku u Međunarodnoj antologiji poezije protiv zlostavljanja djece „Grito de mujer“
– Pohađala je prevoditeljsku rezidenciju na Institutu Ramon LLull u Barceloni i rezidenciju za pisce i pjesnike u Zagrebu na poziv Hrvatskog centra PEN, u Pazinu u Kući za pisce, i u Splitu i Tirani u okviru Tradukijeve rezidencije.
– Njezina poezija isprepliće senzualnost i reminiscenciju tijela, razotkriva unutarnju bol, egzil, beskućništvo i otkriva duhovnu svježinu. Njezino poetsko pamćenje ima performativni karakter prenoseći dramaturgiju komornog prostora ljudske egzistencije.
– Njezini su romani egzistencijalistički u kojima istražuje duboko marginalne likove rastavljajući njihove psihološke ponore, razvijajući tok svijesti dok rasčlanjuje teški tranzicijski realizam.
– Piše svoju poeziju na makedonski, talijanski, francuski, engleski i španjolski jezik, a sama sebe prevodi i na hrvatski, srpski i portugalski jezik.
čovjek-časopis 