BORGES
u vrtu mi
ne cvjetaju ruže
ohole bodlje
rastu
žele moj
dodir
žele krv
kažu
oštre smo
a ti si
mekana
i puna
tople crvene tekućine
probušit ćemo te bezosjećajno
patit ćeš
krvariti
moraš nam doći blizu
jako blizu
moraš nas ljubiti
moramo te ubosti
moramo te raniti
ruža mora uskrsnuti
i procvjetati
progledat ćeš nam poslije
kroz prste
krvave
***
PRESNAC
nisu se kolači pravili
na selu
tad: nit prije, nit
poslije onog
rata
kopalo se oralo
ranom zorom
ustajalo čuvale krave
kosilo skupljalo
sijeno pojila stoka
kuhala pura u polje nosila
slanina, kuruza
repati luk i tvrdo
kuhana jaja
teško se radilo
šišali su ovce zimi
upredali vunu
komušanje kukuruza je
bila prilika za
upoznavanje momaka
ašikovanje
pušila je kriomice kukuruznu
svilu spalila
obrve jednom
pa onda ugledala djeda
udala se s osamnaest
s devetnaest rodila
tetku milenu
krajem rata
moju majku
nakon nje
tetku lelu
od supstance života
ispunjena od
viška radoznalosti
toplim lepinjama me ljubila
ubacivala drva u
peć pekla
kafu pa s kockom šećera
srkneš iz fildžana
zamamni komad
presnaca na
narančasto crvenom limenom
tanjuru se pušio
ispred mene za
stolom gutan
očima od sreće
moje i njene nježno
me usporavala gurala
viljušku u ruke
pazi vruć je nemoj
prstima
pričaj mi nek se oladi
pričaj kako je to
kad ideš
u disco
da mi je samo jednom
da provirim
a da me niko
ne vidi
(izvorno objavljeno na Ajfelovom mostu 21.2.2025.)
***
ŠIBOVSKA
u dvorištu je dud stvarao duboki i tamni hlad
na debeloj grani visila je ljuljačka
drvena sjedalica s godovima i procjepom u sredini
imam njenu boju i miris zaustavljene u grlu
riječi su se potrošile
poderale, nestale u neopisivim
prizorima sna
kojeg sanjam kad odem noću
tamo gdje sam jednom mala
drugi put velika
nekad sam samo oči koje gledaju
nekad sam tijelo veliko kao nebo
prekrivam sebe umnoženu u milijardama osoba
koje se potpuno razlikuju
iako ista lica imaju
prelijevaju se iz sna u san
ljuljaju
ljuljačka na dudu je mirna i prazna
zaštićena i začarana
bez prisutnosti
onih lica iz snova ili sjećanja
apsolutna odsutnost potvrde
bilo kakve akcije
samo mirovanje i čekanje
besprijekorno očišćen zaborav
jednom je tako bilo
a onda je nestalo
***
KUPOVANJE VREMENA
kupila sam tri dana .
kupila sam dvije minute.
kupila sam sedam sekundi.
kupila sam osam mjeseci.
kupila sam jednu cijelu godinu.
kupila sam dva ljeta.
jedno proljeće.
jedan zlatni rujan,
osam zalazaka sunca na moru.
pet nedjeljnih poslijepodneva sa snijegom.
kupila sam tri slatka i nestrpljiva sata čekanja na poziv.
kupila sam nekoliko trenutaka ushita.
melankolični vikend.
kupila sam kišni dan u studenom,
pola sata potpune bliskosti,
i jednu ekstazu.
potrošila sam sve što sam imala.
bilo je jako skupo.
skuplje od svega što se može kupiti.
***
SREĆA
juče poslijepodne smo sjedili za stolom sretni
juče poslijepodne smo sjedili za stolom u restoranu
uzaludno sretni
juče poslijepodne smo sjedili na terasi restorana uzaludno sretni i bezbrižni
juče poslijepodne smo sjedili na terasi restorana uzaludno sretni i bezbrižni a sunce je blještalo
juče poslijepodne je bila nedjelja
nedjeljom se zakopčaju drugi dani i pospreme u ormar
nedjeljom se dani izbroje, operu, osuše, izglačaju i zaborave
nedjeljom oštrice nisu oštre
nedjeljom se izlazi iz sebe
ne ode se daleko
__________________________________
NATAŠA MIHALJČIŠIN (Prnjavor, 1966) je modna dizajnerica koja živi i radi u Zagrebu. Magistrirala je na Studiju teorije i kulture mode pri Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1997. do 2019. je djelovala unutar modnog studija studija I-GLE. Nekoliko puta je bila finalistica Nagrade Postscriptum za književnost na društvenim mrežama. 2017. je objavila samizdat: ROBA S GREŠKOM. Pjesme i kratke priče su joj objavljivane na književnom portalu Ajfelov Most i u Balkanskom Književnom Glasniku.
čovjek-časopis 