GROMOVIMA JE PREKINUTO JEDNO LIJEPO OPĆE MJESTO
gromovima je noćas prekinuto jedno lijepo opće mjesto, rekao bi D.D.
morala sam držati psa sklupčanog pod svojim krevetom
on se bojao
on je drhtao
i cvilio
a ja sam ga tješila: ma nije to ništa strašno,
samo dolazi jesen
sjeti se kako zna biti krasna
(sjeti se vatrometa boja, često ga spominju učiteljice kad uče djecu kako opisivati svijet i prirodu)
puna je plodova, topla, ljepljiva i slatka (obično se tu sugerira košarica)
trčat ćemo ti i ja po lišću, već ga ima puno na zvijezdi,
ali on cvili dalje
i čini se da mi ne vjeruje
pa dobro psu, sad reci: zašto si od svih živih duša u ovome stanu odabrao baš mene da te branim od gromova
i tješim po pitanju jeseni?
***
NA KROVU
kuća ne bi trebala biti viša od višnjina stabla
tako da se svatko može popeti na svoj krov
sam ili uz pomoć ciganske lojtre
pa malo prohodati po njemu
sjediti, zapaliti si i gledati
kako između neba i zemlje lete mladenke, buketi
cijela svadba, trubači i basisti
promatrati kako se bude
raznosači pošte, mljekari i novinari
i biti na krovu u tom svečanom času najvećeg vatrometa
jer Campi Flegrei pokazuje znakove buđenja
kad će vatra paklenog grotla pohrliti nebu
u ceremoniji katastrofe
kad će zemljani prstenovi pucati od vrućine
u zagrljaju stratosfere
a mjesec će se pijan ceriti neronskim smijehom
i ko svjedok žalosnog sakramenta
bacat će pepelne konfete po zemlji po selu po gradu
po meni i mojemu krovu negdje u Vitebsku
mila Belaruša moja
***
OVO JE VRIJEME REDOMATA
Dan je bio lijep i pjesme tople.
Po pročeljima živo su titrale sjene.
Zgrade su još čvrste i dobro stoje,
civilizacija se drži.
Iz podruma tek lagano bazdi trulež.
Treba još puno čekati do sloma.
Koliko će trajati?
Moglo bi se ubrzati. Zapaliti.
Recimo, učiteljski dom i banka za početak.
Danas su mi rekli: vi ste fizička osoba.
Da, jesam, fizička sam.
Gelirani nokti s dijamantnim kuglicama
mnogo su govorili o službenici gospodnjoj.
Slova su primala udarce povinutim rožnatim kažiprstom.
Ljepilo drži dijamante.
Veza svinute kandže i dijamanta nikad nije krhka.
Druga službenica prišla mi je s leđa,
platformama od skaja propadala je u dno.
Tanka petica i velik tlak.
Tumačile su mi da moram uzeti novi broj
pa na kat.
Od broja dvadeset i jedan svinula sam brodić.
Ostavila sam ga na gondoli ponuda
da prošuplje i njega
pa da potone.
NATAŠA HRUPEC (Koprivnica, 1969.) – Kroatistiku i južnoslavenske filologije završila sam na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radim u Koprivnici u srednjoj školi, a živim u Zagrebu. Ili još točnije, živim onda kad pišem. Izdala sam zbirku kratkih priča „Baršunasta truba” i zbirku pjesama u prozi „Sve je rečeno”.
čovjek-časopis 