TRI PJESME NATAŠE GUDELJ IZ RUKOPISA “HETEROTOPIJA” (prva nagrada Ratkovićevih večeri poezije 2021. za pjesnike do 27 godina)

HLADAN TUŠ

kad me ostavio Valter Bom
nije bilo tople vode
hladan tuš razbuđuje cijelu zgradu
emocije izlaze isključivo na usta
(Valteru to prija, Walter’s ego likes this)
grad je opkolila bljuzgavica
hodala sam kao vješalica
na koju je neko natakao glavu
i plavu periku
ne priznajem
još uvijek spavam u svom La La Landu
hard facts are the hardest to handle
(Bom to mrzi, Bohm disapproves)
ne priznajem
dobila sam prvi put sa deset
(Valter tvrdi da sam dobitnica, Walter congratulates on your win) ne priznajem da čuvam pisma bivših ljubavnika
svi su bili mnogo nježniji od Valtera
imali su sulude ideje
koje su igrale oko mene
kao Indijanci oko vatre
ja sam se kitila njihovim ludilom
kao bijelim perlama
bilo ih je dovoljno za sve moje drugarice
(Valter se mršti, Walter’s face turns red)
dan kad me ostavio Valter Bom
bio je primamljiv
kao i sam Valter
dramskih efekata nikad dosta
tvrdi on
i smije se.

***

GREGOR

Gregor me doziva
on bi volio da sam tu
Gregore moraš izgovarati moje ime glasno
ali da ne čuju komšije
GREGORE GREGORE GREGORE
pišem tvoje ime velikim slovima
ne mora sve da bude
onako kako nalaže pravopis
Gregore Gregore Gregore
večeras je pun mjesec
smiješ se i misliš da to ne pravi baš nikakvu razliku.

***

NIKO NIKAD NIJE UMRO U BEČU

Klaus (20) umjereno uzima drogu
umjereno pije
noću ide kući uberom
u metrou
ne priča sa strancima
metro je crkva
tamo svi govore u sebi
osim ludaka od kojeg okreću glavu
on je svačiji prijatelj
ali priča isključivo sa bogom
bogu je neprijatno
on se smješka dok ne izađe na sljedećoj stanici
Klaus (50)
sve češće radi analize krvi
svjestan da je umiranje preskupo
ne može da priušti slobodne dane
Klaus (80) je na težim drogama
broji dane i vagone
danima i vagonima unazad
pa se zbuni i krene iz početka
smije se blago i zahvaljuje
kad mu ustupim mjesto
volim da gledam
njegov veliki nos
i slutim njegova nedovršena posla
ali on ima vremena
ima vremna
ima vremena
jer niko
nikad
nije umro u Beču.

***

NATAŠA GUDELJ rođena je 1997. u Trebinju. Završila je Gimnaziju Slobodan Škerović. Studentkinja je master studija Digitalne ekonomije na Ekonomskom univerzitetu u Beču i uporedo je zaposlena kao specijalista za marketing. Članica je književne grupe Forum mladih pisaca koja se okuplja u podgoričkom KIC-u Budo Tomović od 2015. godine. Osvojila je treću nagradu na konkursu Ulaznica 2019, a jedna je od finalistkinja 32. i 33. Festivala mladih pesnika u Zaječaru. 2021. godine ulazi u finale konkursa Mladi Dis kao i Festivala poezije mladih u Vrbasu. Iste godine osvaja treću nagradu na književnom konkursu Sremčevi dani – Bal u Elemiru. U septembru 2021, osvaja prvu nagradu na konkursu 51. Ratkovićevih večeri poezije za pjesnike do 27 godina, u Bijelom Polju. Pobjedom na ovom festivalu omogućila je štampanje svoje prve zbirke Heterotopija. Objavljivala je u zbornicima i književnim časopisima: Raspoloženi za ptice, ili je već neko to isplanirao, Rješenje zagonetke, Bespomoćne riječi, Kolažiranje, Pisci ne padaju s neba, Rukopisi (40, 41, 42, 43), ARS, Vesna, Trag kao i na portalima Astronaut i Čovjek-Časopis. Njena poezija se može čitati u izboru PAF konkursa (2019). Prevedena je na francuski jezik, dok je prevod na grčki jezik u najavi.

TRI PJESME NATAŠE GUDELJ

NEKO JE ZALIJEPIO SLINU ISPRED LIFTA

neko je zalijepio slinu ispred lifta
majka će mrzjeti ovu bilješku
ona voli samo lako štivo
zapisuje nove recepte
a ja stalno prepričavam
kako su mi ugradili šipku u nogu
prvi put sam se osjetila čipovano
počela da gutam knedle
osluškujem dolazak kraja svijeta
i dišem duboko ne bih li ugušila paranoju
ovih dana vlada oskudica putokaza
google maps ne može da me locira
iako sam robot na baterijama
neko me je vrtio u krug i pustio
hodam dezorijentisana
neko je zalijepio slinu ispred lifta
stoji tu već mjesecima
uporna i stabilna
više nego što sam ja ikad bila.

***

UTROBA SREĐENE ZEMLJE

na ulasku u austriju
vjetrenjače trepću
crveno-crno
crveno-crno
krvotok
sinhronizovanih vještačkih zvijezda
da li tako izgleda utroba sređene zemlje?

***

SJEDELJKA SA LIČNIM DUHOVIMA

Volim da slušam kako puca staklo
i sve se vraća u prvobitno stanje
komadi
ko mari
kapilari
kao korali
pucaju
Volim trajno nepopravljive stvari
privatno groblje
sjedeljka sa ličnim duhovima
keks i čaj
čitam značenje riječi minimalizam
stresem se
nastavljam da listam rječnik
i ne pronalazim se tu.

_________________________________________________________________

NATAŠA GUDELJ rođena je 1997. u Trebinju. Završila je Gimnaziju ,,Slobodan Škerović“. Studentkinja je ekonomije na Ekonomskom Univerzitetu u Beču. Osvojila je treću nagradu za poeziju na konkursu Ulaznica 2019. Jedna je od finalistkinja 32. i 33. Festivala mladih pesnika u Zaječaru. Objavljivala je u zbornicima Foruma mladih pisaca, Rukopisima 40, 41 i 42, u časopisu Ars, studentskom listu Vesna, kao i na portalu Astronaut. Njena poezija se može čitati i u izboru PAF konkursa (2019).

POEZIJA NATAŠE GUDELJ, trećenagrađene na književnom natječaju/konkursu “Ulaznica 2019” za poeziju 

IZ DNEVNIKA

Ivona mi zakopčava dugme na vrhu kičme
pita se: kako to rade ljudi koji žive sami
zakopča dugme, popravi kragnu
i da presudu
ja frkćem ili zadovoljno poziram
u stresnim periodima mjesečarim
prvi put se uplašila
drugi put nije bila iznenađena
treći put je bila radoznala
prvi put je neko umro
drugi put je položila ispit
treći put sam mislila da je muško
svaki put je tolerisala moje nesvjesno
nadam se da sam to zaslužila
jednom je srijeda bila neradna
a neradno u Beču znači
pravite se mrtvi
svi legnu na leđa, ispruže sve četiri, izbace jezik i dahću
mi smo se napile oko četiri
oko pet me zvao brat
ponosno sam navela sve vrline moje cimerke
i pokojne srijede
on je žurio na sastanak
a mi smo trčale u bioskop
u bioskopu smo plakale
jer je Bradly Cooper
postao hladno pile
došle smo kući
Ivona se pitala ko otkopčava dugme
pijanim ljudima.

***

ZAŠTO ČITAM PREVODE

Kad pričaš u snu
ozbiljno te shvatam i pričam s tobom
osim kad mumlaš na ruskom
tad se pitam zašto čitam prevode
izmišljaš riječi ili pričaš nešto što bi imalo smisla
da si ti neko drugi
i da pored tebe spava neko drugačiji
kada se ispričaš nastaviš da hrčeš
i baš ti ništa ne znače
moja nesanica i to što volim muk
preturam dane po glavi
raspored za sjutra
šarena svjetla šetaju po zavjesi
prave nepravilne oblike
nepravilno te nervira
slušam pijane prolaznike
jer živimo pored Pratera
slušam njihove djevojke
koje smatram glupim
i zamišljam ih neukusno obučene
drečave kose, sa razmazanom šminkom
pa uhvatim sebe da razmišljam kao moja majka
pa shvatim da ti hrčeš kao moj otac
realnost mi postane uznemirujuća i smiješna
sjetim se da tvoja majka i ja imamo sličan temperament
i da tvoj otac i ti ne pričate mnogo
prevrnem očima jer su naši roditelji tvrdi ljudi
pregrizem te iste oči jer mi smo imali srećno djetinjstvo
ujutru mi pričaš šta si sanjao
ja te slušam i pravim se da ne znam.

***

DOSTA SU SPAVALI

Pišem pjesme za mrtve
jer njima se ne pravdam
nijedan stih nije apsurdan
nema koričenja, biranja fonta
nema javnih čitanja
oni se ne bune
ne zamaraju sumnjivim riječima hvale
pišem pjesme za mrtve
jer dosta su spavali
ja sam naporna majka
koja ih budi u osam
i laže da je već devet
a kad se zašijem za stolicu
i nemam kud
znam da su budni.

________________________________

NATAŠA GUDELJ rođena je 1997. u Trebinju. Završila je Gimnaziju ,,Slobodan Škerović“. Studentkinja je ekonomije na Ekonomskom univerzitetu u Beču. Jedna je od finalista 33. Festivala mladih pjesnika u Zaječaru. Član je Foruma mladih pisaca koji se od 2015. godine okuplja u KIC-u „Budo Tomović“ u Podgorici. Objavljivala je u zbornicima: Raspoloženi za ptice, Ili je već neko to isplanirao, Rješenje zagonetke, Bespomoćne riječi, Rukopisi 40, Rukopisi 41, kao i u studentskom listu VESNA.