istina o Nobelu brutalno je jednostavna:
manijakalni ljudski rad nikada ne prestaje
i nikad neće iscrpiti svoje resurse
rad je svakodnevno kamenolovanje
i meko krzno biblijskog jelenčeta u igri
i rovanje po zatrpanim bibliotekama
rad će sam sebe nagraditi
i tko ga ima, ne može ga izgubiti
kakav bellum nobel,
kakve nagrade
imaš li redak ispisanog teksta
to je jedino pitanje
_________________________________________________
NATAŠA GOVEDIĆ piše prozu, kritičku prozu, analitičku prozu (humanističko-znanstvenu i esejističku), a piše i poeziju. Rođena je iste godine kad je Gwendolyn MacEvan objavila zbirku pjesama Shadow-Maker (1969.). Jedna od najdražih pjesama joj je “Želim da to bude kristalno jasno” iste autorice. Pjesma kaže da se poezija ne piše zato da bismo nadmudrili gravitaciju, nego zato da nakon posljednjeg pročitanog retka još par sekundi ne radimo ništa drugo. Samo se još malo naslonimo na stihove.
čovjek-časopis 