TRI PJESME NATALIJE MILOVANOVIĆ IZ DVOJEZIČNOG ZBORNIKA “BIĆE BOLJE / BO ŽE”, Srpski kulturni centar Danilo Kiš, Ljubljana, 2019.

MAGNOLIJA

Lindu smo usvojili nakon dugog insistiranja
izričito je bilo rečeno
pas je vaša briga u novi stan ne sme
neke zime se smrzla pod prozorom
tata ju je našao ujutru pre odlaska na posao
i bacio na prugu iza zgrade

nakon par godina voz je pojeo i mušku papigu
Kiću je takođe odnio krenuvši na posao
ženska papiga je uginula isto popodne
posle ručka sam otresla stolnjak i videla
kako u travi pod balkonom sija žuto perje
tati njena smrt nije bila usput

posle je na grobu moje ptice izrasla magnolija
svoje cvetove u proleće širi poput krila
sva ponosna mama kaže kako su samo lepi i veliki
vide se čak s pruge

***

TRBUHOZBORKA

na biološkom satu pokvaren je mehanizam
stao je još pre podne
on bi uvek rekao ko zna za šta je to dobro

prenaseljenost pritisak na prirodne resurse ekološki otisak
na ovom delu planete žive bigfuti moj bi takođe bio
jedno dete 6000 pelena dve tone smeća (manje)
čuješ li kako sam ekološki prihvatljiva

u stomačnoj šupljini odzvanja
ideologije se krčkaju u želučanoj kiselini
svakog meseca cela se nadme od iščekivanja
kad se maternica zgrči
sve oko nje umukne i isprazni se
kao da se organi pred njom stide svoje punoće

bešika crevo povraćanje
grudi s brošem na desnoj strani
svako od njih samo deponija smeća

čuješ li ideali su popucali po šavovima
hormonske neravnoteže
i ko zna zašto je to dobro

***

GRANICA

granica je koža
ljudi u svakoj pori
prave logore
ona neometano
struji kroz države
neko je proputovao
čitavu evropu
i od svakog dobio
isti savet
da se pazi
istočnog suseda
na njihovoj strani je
kraj civilizacije

granica je koža
sa ožiljcima
nekadašnjih
i budućih ratova
kao zabrinut starac
sa ogrebotinama godina
na naboranom čelu
kao tinejdžerka
koja noktima grebe
bubuljičavo lice

granica je koža
niko joj još nije
stao na sam kraj
svakih nekoliko godina
cela se regeneriše
ljudi je brižno čuvaju
da bi se odbranili
od ljudi

________________________________________________________________________

NATALIJA MILOVANOVIĆ rođena je 1995. u Srbiji, osnovnu školu završila u Bosni i Hercegovini, srednju u Sloveniji, trenutno studira u Austriji. Poezija joj se isprečila na putu dok se neki put selila. Među prvim pesničkim iskustvima je bilo čitanje na večerima poezije i festivalu Mlade rime koji su bili tako super, da je posle počela pomagati pri organizaciji. Do sada je objavljivala u nekoliko slovenačkih literarnih časopisa (Poetikon, Literatura), u prevodu na španski kao i u prevodu na srpski. 2018. se plasirala u finale takmičenja Pesniški turnir, a 2019. u finale konkursa za najbolji slovenački esej časopisa Sodobnost kao i festivala mlade slovenačke literature Urška. Objavila je i nekoliko prevedenih pesničkih i proznih dela sa srpskog, hrvatskog i nemačkog.

Sa slovenskog prevela Tanja Božić
Fotografija autorice: Jana Radičević