- Gdje je dvoje kuhara, ručak je ili neslan ili preslan.
- Kloni se lajave žene i ruševnog zida.
- I kod crne krave je mlijeko bijelo.
- Što vjetar donese, vjetar i odnese.
- Od same riječi halva nećeš se osladiti.
- Neka ti se svidi ona kojoj se ti sviđaš.
- Kad gaziš kroz pustinju, i stare cipele su blagodat.
- I stara krava sanja svježu travu.
- Čovjek je sakriven pod svojim jezikom.
- U požaru gori i suho i sirovo.
- Zdravlje je bogatstvo kojeg čovjek nije svjestan.
- Lijepa riječ i zmiju iz rupe izmami.
- Kamo god odeš, nebo je iste boje.
- Ako si pošao vuku u goste, povedi psa sa sobom.
- Da se dječije dove primaju, svi bi učitelji odavno poumirali.
- Prvo dokaži da si mi brat, pa onda traži da me naslijediš.
- Novac je lakše zaraditi nego ga sačuvati.
- Ljeto je otac siročadi.
- Slamati ljudska srca nije nikakva vještina.
- Ako djelo nije plod znanja, onda je učenje bilo uzaludno.
- Učiteljeva srdžba je bolja od očeve blagosti.
- I u džehennemu čovjek može naći sebi druga.
- I najljuća zima strijepi od proljeća.
- Od pravedne riječi nema oštrije sablje.
- Treba jesti da bi se živjelo, a ne živjeti da bi se jelo.
- Znalac zna i pita, neznalica ne zna i ne pita.
- Zaključaj svoja vrata, ali ne smatraj komšiju lopovom.
- Svaka se vrata mogu zatvoriti osim ljudskih usta.
- Oprost je veći užitak nego osveta.
- Gore je biti škrt nego siromašan.
- Ruka koju se ne može odsjeći mora se poljubiti.
- U tamnici se i neprijatelji sprijatelje.
- Ko je prijatelj svakome, nije prijatelj nikome.
- Mi jedemo što su drugi zasadili, pa zasadimo i mi ono što će drugi jesti.
- Rana od sablje zacijeli, ali rana od jezika nikada.
- Zrelim te čini pamet a ne godine.
- Dobra se godina po proljeću poznaje.
- Strpljenje je gorko, ali slatkoga ploda.
- U jednoj se ruci ne nosi dvije lubenice.
- Pet prstiju na ruci su braća, ali nisu isti.
- Pogrešno je iskušavati stoput iskušano.
- Bog kad daje ne pita čije si dijete.
- Kako se čovjek bogati, tako mu kuća postaje tješnja, a žena ružnija.
- Na onom svijetu važno će biti šta si radio, a ne kako ti se otac zvao.
- Najiskrenije mišljenje je ono koje čuješ iz dječijih usta.
- Magarac je magarac pod svakim samarom.
- Niko za svoj kajmak ne kaže da je kiseo.
- Lijenčina je uvijek pametan kao četrdeset vezira.
izabrao i preveo: MUAMER KODRIĆ (Stolac, 1973.)
na slici: kadar iz animirano-dokumentarnog filma Flee (Flugt, 2021), koji tematizira odrastanje i bijeg iz Afganistana.
Na Jarunu sam s Anteom. Pijem kafu i kiselu, s merakom uvlačim dimove. Antea pije Carlsberg. Antea je poželjna cura, da se razumijemo. To je bitno znati da bi se doživjelo atmosferu ove pjesme. Kažem joj da bih volio da i Sarajevo ima jezero. Kaže mi da joj je ful interesantno to što sam musliman. Pita jesam li doista, da nisam, možda, ateist? Musliman sam, odgovaram, znam to sigurno: Uvijek se obradujem kad vidim džamiju. Kaj?! Pa i meni je drago vidjeti džamiju, smije se ona. Onda si i ti muslimanka, barem malo, zaključim. Antea se grohotom smije. Ah, vi Bosanci…, govori. Smijem se i ja, a onda ugledam Dželaluddina Rumija. Stajao je na vodi Jarunskog jezera. Pravo si rekao, momče, pročitah mu s usana. Naišareti na Anteu i značajno mi namignu.
(objavljeno u časopisu “Poezija”, 1-2/2006)
***
DIDAKTIKA
Naivno kao brucošica koja pod miškom nosi Hessea pristupaš stvarima koje mogu zaboljeti. Prolazi život kao subotnje večeri adolescenta lirskog nerva: Ni večeras ništa, ali desit će se već nešto što mijenja sve. Sreća se s tobom igra limuna i naranče, ne vjeruj mapi koju je nacrtala travom na asfaltu, pošalji je gdje joj je i mjesto. Ne uzimaj uopće zaozbiljno pojmove od plastelina. Nekad gorko, nekad slatko, ali smij se. Zloduh zazire od vedrog lica. Vedrog naličja se naročito grozi. Budi prijetvoran iz milosrđa, budi pokatkad ono što žele, ne kvari ljudima predodžbe o njima samima. Nosi pod jezikom riječi za svačije uho, postani instant mudrac postani šaman globalizacije. Naprdivaj o smislu, opusti se, uklopi se, saživi se, kad zagusti govori glasom starozavjetnog mudraca. Znam da je teško, ali pokušaj, reklame nude svako čudo za tri mjeseca, a ti tražiš tek da se uzemljiš sa srcem u nebesima. Ni čvršće grudi, ni ravan stomak, a pušiti ti se naročito ne prestaje. Odaberi svoje božanstvo, voli ga, stavi ga na desktop svoga kompjutera Inače, ostade ti samo poezija.
(“Slovo Gorčina”)
***
MUAMER KODRIĆ rođen je u Stocu 1973. Objavio brojne tekstove iz oblasti orijentalistike/iranistike u časopisima Znakovi vremena, Beharistan, Život, Lica, Odjek… Priredio antologiju iranske kratke priče Bazar kaligrafa (Zagreb, 2006) i Antologiju savremene perzijske književnosti (Sarajevo 2005). Preveo je niz klasičnih djela perzijske kniževnosti (Divani Shams, Dželaluddin Rumi, Spomenica Dobrih, Feriduddin Attar, Beharistan, Abdurrahman Dzami…).
čovjek-časopis 