POEZIJA MONIKE KOVALJESKO

TAJNI HOBI

o svom bijesu smijem sve reći
sve natipkati i opisati
ispričnicu za gnjev imam
i kad krcnem
kao ekran mobitela
kad mi je ispod nosa gnjecavo
podočnjaci slani

takav raspad mi neće zamjeriti
mogu javno izvoditi
mlitavost, slomove i niskost
čak bi i plan suicida
imao prolaz i tapšanje

da pak posegnem
za paljenjem vozačkih dozvola
onih što voze bolje od svih
za istiskanjem jakog ljepila
po prstima za bacače petardi
ili pak za posluživanjem
omleta s đurđicama
umjesto medvjeđeg luka
petljačima u tuđi život
odobrili bi mi deportaciju

nisam ispravno ranjiva
reciprocitet mi teško praštaju
čuvam ga kao tajni hobi

***

OKOLIŠ ZA SRNE

Nisam smjela
napisati spoj.
Morala sam
okolišati.
Nazovem li susret
pravim imenom,
kod nje ožive
šumske životinje.

Pisala mi je
kako se boji
da moj pas
ne ulovi srne
u njenom trbuhu.

Poslala sam joj poziv
bez posebnosti.
Poslužio joj je kao
otklon od straha.

Te večeri na
dogovorenom mjestu
srna se
ipak pojavila.
Ocrtala se
u skakutanju
tona njenog glasa.

Na nju pas
nije zavijao.
Pratio je
njen ritam.

***

ODRŽIVI RAZVOJ

Ljudi problijede, izvori presuše.
Može li rijeka ostati bez poteza?
Korito zjapi, žile se usuknu u sebe.

Noge se odsjeku, Zemlji se razdvoje kontinenti.
Kakve veze pucaju među tektonskim pločama?
Rasjed je naličje, lice su oceani i planine.

Ljudi zanijeme, špilje se uruše.
Zapne li u grlu ili na usnama?
Pretinac za neizrečene poruke je pun.

Ljudi progledaju, ozon se pokrpa.
Mogu li odnosi dobiti certifikat održivog razvoja?
Ponekad rijeke ponornice postanu izvor.

Negdje drugdje.

***

PROMOCIJA OKA

Moj pokušaj predviđanja
što me čeka iza ugla,
šaka u trbuh, ili ručak
ostavila sam na faksu
drugoj studentici
u indeks.

Priznala sam si
da nemam
treće oko.
I sklopila dva.

Neizvjesnost se
promovirala
iz smetnje
u prihvatljivo društvo.

Jedno oko
držala sam
na nezacrtanom.

***

PLANINARENJE S DARWINOM

na putu prema
planinarskom domu
nagovorila sam ga
da prekratimo

na prvom odstupanju
s markirane staze
važno mi je rekao

divlji luk
samonikli je poklon
šume za nepce i nos

svaki naš korak
mirisao je
na njegove riječi

povratkom na označeni put
do nas se dogegao nečiji pas
uspuhan i roktav

nisam odoljela porivu
da zezam Darwina

engleski buldog
čovjekova je presuda
vuku za nepce i nos

***

UPUTE ZA GLAVNI TRG
– odaberi svoj kavez

vani su vukovi
životinje vrebaju

napominju mi
kad žele da ostanem
u ograđenom

tropska sam žaba
u vlazi gradskog stana

preporučuju oprez
samo za divljinu
ističu opise
krvoločno i pomahnitalo

svaki pak boravak
dalje od grada
uči me da
divlje najviše bira
nenapadanje
skrivanje
uzmicanje

odmah pri povratku
na pitomi asfalt
zasipaju me uputama
za glavni trg
najavljuju adresu mira

propuštaju navesti
da neke od ulica
koje vode ka trgu
nose imena
bez prosudbe
bez kriterija
da donose trganje
iznutra

kućni sam pas
izložen u zoološkom

*

vani jesu vukovi
gledam ih u igri
drže se zajedno
da me barem nađu

***

IZVANREDNA SKUPŠTINA

osnivačka sekcija budućnosti:
ludi postaju luđi.
tanki rogovi svjetle iznad nas.

stavke večernjeg reda:

prva
vladavina naroda

druga
evolucija

treća
revolucija

četvrta
nasilje

rasprava kaže za stavke:

prva
uspješna je iluzija izbora

druga
izokrenula se naopako
invazivna vrsta ima prioritet

treća
neće nas spasiti

četvrta
kontinuum

na nebu izostaju gljivasti oblaci
kao lažna reklama za suživot
zadnji red rasprave vikne
nama je vaš domet kratak

obnavlja se pretplata
na izolaciju

srednji red rasprave objavi
postajemo istraživači
dnevnog boravka

prvi red rasprave digne ruku
na sebe

***

UČINAK PONIKVI

Magla u šumi
nema fige u džepu.
Otvoreno ne želi reći
gdje smo,
skriva sve osim sebe.

Od reljefnih oblika
ima onih s dozom
podvale.
Stijene nekad vole
nalikovati
jedna na drugu.
Kamenito područje
lako navede na
osjećaj poznatog.

Ponikve pak često
nakon uspona iz njih
izmaknu okomicu.
U leđa poput noža
zabiju otklon
od točnog.

Mnoštvo riječi
umjesto pravih
istovarila je
niz padinu u potok.
I drugi su krivo mislili
da šuma taj višak
može trajno progutati.
To odgodi
Otkrivanje vododerine.
Usjek posred lica.

Nisam znala tko je ona.
Gledala je ravno u mene
sa svoje dvije
ponikve.

_________________________________________________

MONIKA KOVALJESKO rođena je 1984. u Zagrebu. Diplomirala je sociologiju na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon više od desetljeća pauze opet piše poeziju. Objavljeni su joj radovi u Enklavinom zborniku Tajni grad i u online časopisu Bludni stih.
Živi i radi u Zagrebu, planinari i trči u prirodi.
Instagram: @trcmony