PET PJESAMA MILENE RADEVIĆ IZ ZBIRKE “EKSPRES LONAC”, Otvoreni kulturni forum, Cetinje, 3/2024.

ŽENE

Rekla mi je:
Žena može sve
ako ima za koga
Rekla sam joj:
Uvijek ima za koga
Ako zna za sebe

***

NEDJELJA

Nedjeljom se kezimo iznad pečene kokoške
Svi se prave da neće batak
Musavimo se rođendanskom tortom
Pečemo šljivu
na zajedničkom imanja na selu
dok u glavi mjerimo svaki ar

Smijem se u teškim situacijama
Odbrambeni mehanizam
Majka mi ne vjeruje
Iznova se čudi, kritikuje
Kaže: Teško tebi kad ti baba umre
Za bruku ćemo ostati
dok primaš saučešće

U tim trenucima
mislim
Dobro je da baba
odlazi kao podstanar
Jedan batak manje
za otimanje

***

MOJA POEZIJA

Produkt paralize sna
uvlači mi se u krevet
probija se kroz sljepočnice
i podiže mi kapke
Ispisuje bilješke telefona
stranice stranice stranice

Odbija(m) da se vrati(m)

Krije se sa ženama
Krije se u ženama
Muškarci se nakon susreta sa njom
šokirano pipaju za obraze
Kune se da ih nije ošamarila
Kaže da je do njih

Bila je spaljivana
i umišljala da je vještica Salema
Provlačila se na staru slavu
kao propala holivudska zvijezda

Ne voli me, bruka me gdje stigne
Prišije mi se kad prepozna korist
Koristi me i govori da je iskorišćavam
komercijalizujem, povrjeđujem, neprikladno
dodirujem.

Moja poezija se bori
sa statusima, storijima, sastavima,
sisama, suzama, sranjima, sujetom,
snovima o savremenosti
i onda pljune u svoju nezrelu facu
pravo u oko koje vrlja

***

EKSPRES LONAC

Šta će reći, šta će ljudi reći
Ako se pročuje
Prolije
Dolije
Začini
Zakuva
Prekuva
Ako ekspres lonac eksplodira

Šta ako dođe do majke
Pa ona u suzama povjeri ocu
A on se od muke uhvati za srce
i pita Boga
šta mu je zgriješio i kuka
što sina nije napravio
Kao onoga dana u porodilištu
Pa psuje,
kao onoga dana u porodilištu

Već čujem majku kako viče
da ću da ih sahranim, jer
Šta će reći, šta će ljudi reći
ako eksplodira

***

DOBRA IDEJA

Revolucija započinje u krevetu
Kada si previše lijen da ustaneš
Odlučiš da mijenjaš svijet,
koji nije tvoja odgovornost
Možda za života,
koji je nažalost samo tvoj,
postaneš heroj
Ako ne,
onda ništa
Makar si jutros
između krmelja
i svakodnevice
imao dobru ideju

___________________________________________

MILENA RADEVIĆ (1998, Podgorica) autorka je knjige poezije Ekspres lonac. Diplomirala je francuski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Nikšiću, a trenutno je studentkinja master studija novinarstva. Dobitnica je dvije treće nagrade na konkursu za mlade pjesnike na 50. i 51. Ratkovićevim večerima poezije u Bijelom Polju. Finalistkinja je konkursa za prvu zbirku poezije festivala Trgni se! Poezija! Trećeg trga iz Beograda za 2022. godinu, kao i 3. ZaNa Literature festivala (Mitrovica) za 2023. godinu.
Pjesme su joj objavljene u brojnim zbornicima, antologijama i literarnim časopisima, među njima ARS, Fragment, Libartes, Lichtungen, Nova BHSC poezija, Sent i Rukopisi (43, 45 i 46).
Poezija joj je prevedena na njemački, francuski, poljski i grčki jezik.

NAGRADA “RISTO RATKOVIĆ“ ZA MLADE PJESNIKE, Bijelo Polje, Crna Gora, 2020, trećenagrađeni rukopis: “NOVI KOD” MILENE RADEVIĆ; četiri pjesme

***

Sa vidikovca
vidim groblje
onda grad.
U njemu
ne raspoznajem
ništa
osim crkve.
Ona se ističe
za sve (naše) pare
Djevojčica pored mene
pokazuje na spomenike:
„Vidi, puno stvari,
tamo se kriju ljudi!“
Savršeno mjesto
za igru žmurke
jednom se sakriješ i
više te nikada ne pronađu.
Grad neće ni primijetiti
3…2…1
Polazim.

***

Svi jezici su most koji razdvaja
Jezik grebe vazduh, desni krvare
Čuje se samo škripa vokalnih pokušaja
Vratne žile izlaze dok izgovaram pravu riječ
I bojim se da nije vrijedna toga

***

TARABA

Između jutarnje kafe
i večernjeg kuvanog vina
krčkam mozak
na niskim stepenima egzistencije

Um je vodeni dušek
udobno funkcionalan
samo ne skači previše po njemu

Oko mene notifikacije umjesto lica
Ja sam im ništa
i ništa su mi
Još jedan usputni lajk
sujetnim očima pregledan story
Insta pseudonim umjesto imena
uče me da svaka riječ počinje
tarabom
Još jedan profil
zaboravljene društvene mreže
Na ličnoj karti piše
9 ljudi liči na tebe
klon, kalup, klovn
#K**ac

***

Zasadio je voćnjak
Sto stabala pomorandži
Kaže da bi mi se dopalo

Čini mu se već miriše
čitava kuća
na kožu, na utrobu
narandžaste boje

U ormanima vise vrećice
i u njima narendana kora
da zamirišu kaputi

Tvrdi da sam umjetnica,
a umjetnici vole voće
Narandže su poetične

Obećava da ćemo piti čaj
i jesti biskvite od pomorandže
na tremu, u suton

On me konačno poznaje
Samo da se vratim, sada zna
Obojiće mi čitav svijet u narandžasto

Kažem –
Ja oduvijek
najviše na svijetu
zbog boje, ukusa i mirisa
i iz sto nekih vitaminskih razloga
mrzim pomorandže.

_______________________________________________________________________

MILENA RADEVIĆ rođena je u Podgorici 1998. godine, studentkinja je Francuskog jezika i književnosti u Nikšiću. Članica je književne grupe Forum mladih pisaca u čijih pet zbornika možete čitati njenu poeziju. Pjesme su joj objavljene i u Rukopisima 43, prevedene na njemački i uvrštene u antologiju konkursa „Vrijeme (bez) utopije“. Dobitnica je treće nagrade na konkursu 50. Ratkovićeve večeri poezije, 2020. godine.