GRAD I KIŠA
voda iz neba
čista je i bez čađi
natapa i zemlju i mene
pod crnom kapuljačom
lice od sebe skrivam
u lijevoj ruci kofer
u desnoj ogledalo
utisnuto u kitnjasti
srebreni ram
osmijeh razotkriva jezik
neupotrebljiv i pun rana
na stazi popločanoj
bijelim kamenom
padam i dižem se
i iznova padam
sunce počinje da svijetli
pokazuješ znamenitosti
o gradu kazuješ
potvrdno klimam glavom
kao da te čujem i razumijem
kažem da ću se vratiti
crna silueta
sa horizonta nestaje
crvene potpetice
sve glasnije odzvanjaju
mogle bi probuditi
grad
(Cetinje, 9. 9. 2019.)
***
PTICE I LJUDI
drveni brodić siječe vodu
lokvanj i mene
jedna donosi, druga odnosi
oblikuje i nas i jezero
jer rijeka može sve
blagi vjetar sklanja kosu
i otkriva lice žene
prste uranjam u vodu
i tako pišem pjesme
pedeset riječi
za pedeset otoka
pelikan, kormoran
kasaronja, ukljev, alge
riječi zapamtiti treba
i koliko još ptica, riba i biljaka
u svakoj uvali dio odjeće skidam
potonuće gledam
pada noć
glad se oglašava
rasijecam grudi
iz njih umjesto mlijeka
kapa krv koja će me spasiti
(Skadarsko jezero, 12. 9. 2019.)
***
LJEKOVITO BILJE
miris kantariona, majčine dušice
pelina, vrijesa, jagorčevine
zadržala sam u nosnicama
više od hiljadu biljaka
u sebe otrov Svijeta sakuplja
planina se rasprsnula
i potekla je voda
odlučna i odvažna
ugasiti bijes i nezadovoljstvo
arheolozi, botaničari
zoolozi, geografi, historičari
putnici i pjesnici ovdje sreću traže
smjenjuju se stoljeća
i vladari i ljudi
riječi blijede
rukavom skidam crveni ruž
dok legende kruže
nerazumljive i smiješne
kažeš da voda liječi
i na moje grudi
dlanove naslanjaš
od hladnoće srce ubrzano lupa
tijelo na mjestu ostaje
na licu čovjeka s brkovima
smiju se moje oči
(Ivanova korita, 14. 9. 2019.)
***
PERSPEKTIVA
ni mosta ni smrti ni života
tek poneki pokret
u zraku zaustavljen ostaje
namjere su mi čiste
šapuće
u masu uranjamo
jer krvoločni psi
hranu traže
uski put sastavlja
dijelove naših tijela
ribarske kućice,
more, svjetionik, fenjer,
planine, put, šuma,
raskoš i sjaj ostaju iza
u bogomolje ne ulazim
na molitvu kasnim
u jednoj ruci olovka
u drugoj strah
napiši pjesmu
kažeš
i zvučiš kao da je to tvoja
posljednja rečenica
pogled je bolji odozgo
sa mjesta na kojem skriven
čuči bog
šokiran onim što činimo
(Sveti Stefan, 1. 1. 2020.)
***
OBLIKOVANJE PRIČE
pratiš svaki moj korak
bilježiš pokrete i ekspresije
kao da si ti pjesnik
leđa suncu moru i tebi okrećem
tražim mir potreban za priču
o zemlji i ljubavi
umirujem sebe
kao što su vješti majstori
umirivali ruke stoljećima unazad
kad su od kamena pravili trpeze
stolove, klupe i staze
po kojima su naši koraci
sada teški
po mlinu za masline
pauci mreže pletu
putnici fotografiraju sve
i ruševne kuće, otvorene prozore
i dvoje ljudi pored puta
što se od sjenki sklanjaju
u zraku pokretima
ocrtavamo krug i zavjete dajemo
da ću se vratiti
da ćeš me čekati
pijemo lozu i jedemo suhe smokve
sve do prvog mraka
priču o zemlji
i ljubavi privodim kraju
(Gornja Lastva, 5. 9. 2021.)
_______________________________________________________
MELIDA TRAVANČIĆ doktorica je humanističkih nauka iz oblasti književnosti. Piše poeziju, prozu, eseje, književnu kritiku i naučne radove.
Objavila je četiri knjige poezije Ritual, Svilene plahte, Sjenka u sjenci i Veo nad rijekom C, te dobila tri književne nagrade „Mak Dizdar“, „Anka Topić“ i nagradu Fondacije za izdavaštvo.
Njene pjesme i priče objavljene su u zbornicima i antologijama u BiH i regionu, a djela su joj je prevedena na makedonski, engleski, španski, persijski, mađarski i njemački jezik.
Objavila je dvije knjige proze Smrt u ogledalu (2019) i Ulaz u prazninu (2021) za koju je dobila Godišnju nagradu izdavačke kuće Bosanska riječ za knjigu godine 2021. Ova knjiga prevedena je i objavljena na njemačkom jeziku (izdavač Verlag Expeditionen Hamburg).
Priredila je dvije knjige Tešanj, grade: Usmena književnost u Tešnju, Tešanj u usmenoj književnosti (2009) i Haiku grad: Tešanj u pjesmi (2010).
Objavila je studije Ulaznica za junački kabare: književne refleksije Sarajevskog atentata (2019) i Rekonstrukcija stvarnosti: ogledi o savremenoj bosanskohercegovačkoj književnosti (2021).
Sudjelovala na više književnih festivala u zemlji i inostranstvu, kao i međunarodnih naučnih skupova i konferencija na kojima je izlagala radove o književnosti. Objavila je više od dvadeset naučnih i stručnih radova, kao i radova iz oblasti književne kritike.
Članica je PEN Centra BiH.
ustajem iz kreveta kročim ka tom plačljivom glasu koji izgovara neko drugo ime
znam mene doziva
ulazim u hrastovu šumu mračna i hladna je strah ne osjećam
lišće po kojem hodim tiho šušti
iznad moje glave prolijeću šišmiši
raščupali su mi kosu skupljenu u pletenicu
nazire se dan…
tek tada uočavam da su mi ruke usta i bijela haljina zamrljani krvlju životinja koje grizem
tresem se
iza mene je Ona nježno spušta ruku na moje rame
s ogorčenjem na licu kaže da takva ne mogu na vjenčanje
***
POMJERENI SVIJET
ako i večeras zatvorim oči stvorit ću mučne događaje ljude koji jesu i one kojih nema pomjera se sve pa ću jasno vidjeti
autobus koji jureći odlazi dok bijesno psujem za njim
njega kako mi u oči zabada igle dok sa strane sve posmatra nasmijana žena
majku koja plače nad mojim beživotnim tijelom
brata koji nad otvorenim grobom uči fatihu
dječaka koji me proklinje jer nema oca
auta koja me jure avion koji pada
dom u plamenu
zaglavljeni lift u kojem gušiti se počinjem
sicilijansku mafiju sa revolverima uprtim u me
moje nage fotografije polijepljene svuda uokolo
plač djevojčice koju sam napustila
i pred zoru uvijek isto
moj bezuspješni pokušaj da iz grotla vulkana ruke izvučem
ako zatvorim oči stvorit ću takav svijet
sebe drugačiju stvorit ću
***
HLADNO JE
probudila sam se u mrtvačkom sanduku boje kestena
iznutra je obložen crvenim plišem
na meni je samo tirkizna spavaćica
svijeće uokrug osvjetljuju konture nepokretnih ljudskih tijela koja šapatom izgovaraju molitvu
moj je pogled nepomično usmjeren prema njoj
ne vidim joj lice prekrila ga je rukama bolno jecajući
žao mi je hladno mi je – izgovaram dok se topla suza sliva niz obraz
hladno joj je molim vas zatvorite sanduk
***
MELIDA TRAVANČIĆ doktorica je humanističkih nauka iz oblasti književnosti. Piše poeziju, prozu, eseje, književnu kritiku i naučne radove.
Objavila je tri knjige poezije Ritual, Svilene plahte i Sjenka u sjenci te dobila tri književne nagrade „Mak Dizdar“, „Anka Topić“ i nagradu Fondacije za izdavaštvo.
Njene pjesme i priče objavljene su u zbornicima i antologijama u BiH i regionu, a poezija joj je prevedena na makedonski, engleski, španski, persijski i mađarski jezik.
Objavila je dvije knjige proze Smrt u ogledalu (2019) i Ulaz u prazninu (2021) za koju je dobila Godišnju nagradu izdavačke kuće Bosanska riječ za knjigu godine 2021.
Priredila je dvije knjige Tešanj, grade:Usmena književnost u Tešnju, Tešanj u usmenojknjiževnosti (2009) i Haiku grad: Tešanj u pjesmi (2010).
Objavila je studiju Ulaznica za junački kabare: književne refleksije Sarajevskog atentata (2019) i Rekonstrukcija stvarnosti: ogledi o savremenoj bosanskohercegovačkoj književnosti (2021).
Sudjelovala na više književnih festivala u zemlji i inostranstvu, kao i međunarodnih naučnih skupova i konferencija na kojima je izlagala radove o književnosti. Objavila je više od dvadeset naučnih i stručnih radova, kao i radova iz oblasti književne kritike.
Članica je PEN Centra BiH. Suosnivačica je Udruženja za kulturu Kontrast.
Radi u Centru za kulturu i obrazovanje u Tešnju i dugogodišnja je suradnica izdavačke kuće „Lijepa riječ“ iz Tuzle.
– Ako se u umjetnosti ponavljaš ona postaje dosadna. Kao i život. – Rituali su zapravo odgovori, jer iz toga nastaje nešto dublje. – Misliš da stvari treba ponavljati? – Da. Ponavljanje je prepuštanje izazovu. – Osluškujem. Ispisujem refleksije. – Čega? – Sebe. Svijeta. Svijeta. Sebe.
***
16.
– Tvoja poezija prepuna je ogledala. – Nastojim osvježiti viziju. – Kakvu viziju? – Prošlosti. Zato je u ogledalu svaki trenutak dragocjen. – U ogledalu nema ništa. Samo tvoja slika. – Ali to nisam ja. – Šta ti vidiš kad pogledaš u ogledalo? – Realnost. Ona privlači oči protiv moje volje. – Šta pokazuje realnost? – Novogodišnje ukrase. – Kakve novogodišnje ukrase? – Na koje niko ne obraća pažnju.
***
37.
– Šta radiš? – Sjedim u mraku. – Klatiš li se naprijed-nazad? – Ne. – Pa kakvog onda ima smisla sjediti u mraku? – Oblikujem novi svijet. – Iz njega isključi sebe i mene. – Zar mi postojimo? – Ako prsti klize po tijelu onda se bojim da postojimo.
***
48.
– Mislim da treba da prekinemo razgovor. – Zašto? – Zaljubit ću se u tebe. Ne bih ti to oprostio. – Budi oprezan s riječima. – I ti budi oprezna. – Kakva igra! – Šta? – Dijalozi. – Igra i ljubav prema jeziku. Šta znači pisati kratke priče? – To vi kritičari trebate znati. – Ono što ti kažeš treba postati mjera stvari. – Govoriš kao zaljubljeni čovjek. Isključuješ razum. – Kakva igra!
***
52.
– Piši mi o pjesnikinjinoj historiji ljubavi. Voljela si? Bila voljena? – Misliš da je to zanimljivo? – Nikada, ama baš nikada ne zaboravljam da si pjesnikinja. – A to znači? – Da me to izdvaja od drugih. Ili bih volio da je tako. – Opasan govor. – Za tebe. Za mene je to jezik ljubavi. – A ljubav nije opasna? – Opasno je biti bez nje.
***
63.
– Napisala sam pjesmu. – O čemu? – O križu, bogu, riječima i vođenju ljubavi. – Pošalji mi. – Strahujem da te ne prepadnem. – Zašto? – Nisi ti pjesnik, ti si kritičar. – Izbezumi me. Neka znam s kim sam igru započeo. – A strah? – Budi mimo straha.
***
65.
– Ovi razgovori me odvedu daleko od stvarnosti. – Kamo? – U jedan magični svijet. – Šta u njemu postoji? – Samo dvoje ljudi koji razgovaraju. – Metasvijet. – Nastao kako? – Između poezije i erotike.
***
MELIDA TRAVANČIĆ doktorica je humanističkih nauka iz oblasti književnosti. Piše poeziju, prozu, eseje, književnu kritiku i naučne radove. Objavila je tri knjige poezije Ritual, Svilene plahte i Sjenka u sjenci te dobila tri književne nagrade „Mak Dizdar“, „Anka Topić“ i nagradu Federalne fondacije za izdavaštvo. Njene pjesme i priče objavljene su u zbornicima i antologijama u BiH i regionu, a poezija joj je prevedena na makedonski, engleski, španski, persijski i mađarski jezik. Njena prva knjiga kratkih priča Smrt u ogledalu objavljena je 2019. Priredila je dvije knjige Tešanj, grade: Usmena književnost u Tešnju, Tešanj u usmenoj književnosti (2009) i Haiku grad: Tešanj u pjesmi (2010). Objavila je studiju Ulaznica za junački kabare: književne refleksije Sarajevskog atentata (2019). Sudjelovala na više književnih festivala i međunarodnih naučnih skupova i konferencija na kojima je izlagala radove o književnosti. Objavila je više od dvadeset naučnih i stručnih radova, kao i radova iz oblasti književne kritike. Članica je PEN Centra BiH. Suosnivačica je Udruženja za kulturu Kontrast. Dugogodišnja je suradnica IK „Lijepa riječ“ iz Tuzle.
MELIDA TRAVANČIĆ doktorica je humanističkih nauka iz područja književnosti. Piše poeziju, prozu, eseje i književnu kritiku. Objavila tri knjige poezije Ritual (2008, drugo izdanje 2009)), Svilene plahte (2009), Sjenka u sjenci (2019). Za poeziju nagrađivana (Mak Dizdar, Anka Topić, Federalna fondacija za izdavaštvo). Poezija joj je prevedena na makedonski, engleski, španski, mađarski i perzijski jezik. Pored poezije piše i kratke priče. Njena prva knjiga kratkih priča Smrt u ogledalu objavljena je 2019. Priredila je dvije knjige Tešanj, grade: Usmena književnost u Tešnju, Tešanj u usmenoj književnosti (2009) i Haiku grad: Tešanj u pjesmi (2010). Objavila je studiju Ulaznica za junački kabare: književne refleksije Sarajevskog atentata (2019). Suosnivačica je Udruženja za kulturu Kontrast.
Slaba svjetlost na sredini sobe od njene sjenke pravi džinovsku figuru. Umače prst u crvenu tintu i po ogledalu ispisuje svoje pjesme. Njegove oči iz kuta sve posmatraju, dok ruke ocrtavaju konture njenog tijela.
Na koncu dana sve gubi smisao. Slomljena pada pored svojih stihova. On završava crtež i nogama staje na njenu satensku spavaćicu.
I sve je mirno. I sve se gasi. I ničega više nema.
U ogledalu još samo osmijeh treperi.
***
CEREMONIJA
Laganim pokretima svlači njenu bijelu haljinu. Ona se ne pomjera. Strah poput otkucaja srca pulsira cijelim tijelom. Ako bude spretan i haljinu za nekoliko trenutaka spusti na pod, u njenom životu ništa se neće promijeniti ni pomjeriti.
Njih dvoje stoje nasred sobe čvrsto vezani crvenom svilenom vrpcom koju niko neće presjeći. Ni on, ni ona.
Bez ijedne izgovorene riječi žestoko se svađaju, nadmeću, uvjeravaju, viču i vole.
Umjesto njegovog lica dodiruje prazninu. On rukama užurbano od crne zemlje gradi dom.
I sve je savršeno. I sve je svršeno. Jer on upravo svlači njenu bijelu haljinu.
Njen strah se pretvara u bol. Postaje nepodnošljivo. Vrišti. Jer umjesto bijele haljine, on zapravo njenu zdravu kožu svlači.
***
MREŽA
U jednom kutu prostorije stoji on, u drugom ona. Posmatraju jedno drugo. Strastvena ljubav prelazi u očaj, zatim bijes i na koncu u mržnju. Nakon višesatne šutnje i mirovanja, on naposlijetku kreće odvažnim korakom prema njoj, odlučan da je ubije.
Kako joj se više približava, tako ogromni, snažni muškarac postaje sve manji. Izgleda kao dječak od deset, pet, tri, zatim jedne godine. Posljednju razdaljinu između njih prelazi pužući.
Sapliće se oko njenih nogu. Ona se saginje i u naručije prihvata novorođenče. Ruke podrhtavaju. Prikuplja preostalu snagu, raskopčava košulju, izvlači dojku i nasilno je gura u bezuba usta.
Dijete ciči, ona ga ispušta na pod i bijesno gazi.
Zatvara oči i u stomaku osjeća komešanje.
***
TAJNA
Na vrhovima prstiju ulazi u hladnu sobu. Osim razastrte ljubavne postelje u prostoriji više ničeg nema. Ustajali zrak spušta se na njena prsa koja se pod pritiskom vlage ubrzano spuštaju i podižu. Pred prizorom praznine lice se gasi, a glas se u krik pretvara.
Naposlijetku, prilazi postelji, raskopčava dugu haljinu posutu cvjetovima maka, raspliće kosu, rukama prelazi preko nagog tijela, a zatim ih umiruje na grudima. Zatvara oči i sjedinjuje se sa sjenkom oblikovanoj po svojoj mjeri.
***
SUVIŠNE STVARI
Kada sam te zatekla kako se prelivaš po okruglim rubovima velike metalne činije, riječ mi je u grlu zapela. Umjesto nje, na tvoje ostatke izbacila sam nakupljenu pljuvačku, koju su žlijezde godinama vrijedno lučile. Potom, od tebe izvajala savršene kuglice. Cijeli Svijet postao je meta.
Strpljivo sam ga gađala. U sredu. Do kosti. Do srži.
***
NAGLI POKRET
Kada ga je pred zoru vidjela kako sa konopcom stoji nasred hodnika, skamenila se. Njegovo lice bilo je bijelo. Zjenice se nisu pomjerale. Zatim se uspeo stepenicama do potkrovlja. Cijelo vrijeme pogleda fiksiranog na njoj.
– U ovoj kući obitava mrtvac – bilo je jedino što je uspjela kazati.
Njegova sjena poigravala je na zidu. Kao da je plesao. Njihao se tamo-ovamo… Sve brže… A zatim se sve umirilo… Da bi se kroz nekoliko minuta nastavio iznova klatiti sa plafona.
***
HROPAC
Kada su u zoru na obali rijeke, pored uništenog automobila, pronašli tijelo dvadesetjednogodišnjaka, prvo što se dalo uočiti bili su trgovi zemlje na njegovim prsima, nogama, licu i ispod noktiju. I usta su bila puna zemlje. Potrbuške je ležao.
Ovo nije samoubistvo. N. N. grčevito se hvatao za život.
Mudro zaključi patolog i bilježnicu zatvori.
A oči sa mrtvoga tijela, sada pretvorene u dvije ping pong loptice, i dalje su mahnito kolutale.
MELIDA TRAVANČIĆ rođena je 1985. Doktorica je humanističkih nauka iz područja književnosti. Piše poeziju, prozu, putopise, eseje i književnu kritiku.
Dobitnica je treće nagrade „Mak Dizdar“ za neobjavljenu knjigu pjesama na manifestaciji Slovo Gorčina u Stocu.
Njena prva knjiga pjesama Ritual objavljena je 2008. godine i dobila je nagradu „Anka Topić“ kao najbolja knjiga bh. pjesnikinja za period 2002-2008. godine. Drugo izdanje ove knjige objavljeno je 2009. godine.
Svilene plahte, njena druga pjesnička knjiga, objavljena je 2009. godine, a iste godine bila je u najužem izboru nagrade „Risto Ratković“ za najbolju pjesničku knjigu autora sa prostora Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije.
Federalna fondacija za izdavaštvo nagradila je njen pjesnički rukopis Sjenka u sjenci 2019. godine.
Njene pjesme uvrštene su u panoramu modernog bosanskohercegovačkog pjesništva Do potonje ure, koja je objavljena u Bijelom Polju 2010. Poeziju je objavljivala u književnim časopisima u BiH, Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori.
Priredila je dvije knjige Tešanj, grade: Usmena književnost u Tešnju, Tešanj u usmenoj književnosti (2009) i Haiku grad: Tešanj u pjesmi (2010).
Objavila je studiju Ulaznica za junački kabare: književne refleksije Sarajevskog atentata (2019).
Suosnivačica je udruženja za kulturu Kontrast.
Radi u Centru za kulturu i obrazovanje u Tešnju.
čovjek-časopis 