Sunce se pomjera
za mačjim stopama.
Naš svijet se vrti
oko domaće mačke.
Iz njenog krzna
izrast će zima.
Skupljat ćemo je s odjeće
ljepljivom trakom
i tako kratiti vrijeme.
Tu ćemo se sklupčati
pod tvoje noge
ali netko nas mora nahraniti, Gospode,
u ovo tužno doba
u ovom jalovom gradu
koji smo podigli oko groblja
ali zato blizu kamena
u koji ćemo uklesati naša imena,
godinu rođenja,
godinu oslobođenja.
Tako se mekano kreće,
tako pažljivo gazi naša srca,
žmirka u budućnost
obična glad za suncem koje bježi
nekim boljim ljudima.
MARKO TOMAŠ (1978, Ljubljana; “trenutno živi na relaciji Mostar, Zagreb, Ljubljana, Beograd”), iz zbirke pjesama “Trideset deveti maj”, 2018.
čovjek-časopis 