POEZIJA MARKA CINDRIĆA (iz audiovizualne zbirke/projekta “28 DANA DRUGOG STANJA”)

NEIZBJEŽNO

Samoizolacija učinila je svoje
Manjak dodira učinio je svoje
Izbjegavanje ljudi učinilo je svoje
Držanje distance učinilo je svoje
Neviđanje drugih ljudi učinilo je svoje
Zatvoreni grad učinio je svoje
Zamagljene naočale iznad maske učinile su svoje
Hiperventilacija pod maskom učinila je svoje
Otvaranje lifta vlažnom maramicom učinilo je svoje
Umjesto poljupca u liftu držanje daha učinilo je svoje
Trudnoća bez dodira majke učinila je svoje
Nemogućnost posjeta baki učinila je svoje
Fizički nestanak prisutnosti svih bliskih ljudi učinio je svoje
Logistička kupovina hrane učinila je svoje
Brojanje zaraženih i umrlih učinila je svoje
Manjak posla iako nebitan učinio je svoje
Misli kako što kada zašto učinile su svoje
Čelična jeza učinila je svoje
Raznesen stan učinio je svoje
Razbijena komovica učinila je svoje
Novi udar u parku učinio je svoje
Prepolovljeni radijator učinio je svoje
Snijeg iznad glava i po nama sa svim ljudima na livadi učinio je svoje
Grijanje u autu solo učinilo je svoje
Spavanje uz podsvjesno cimanje tijela učinilo je svoje
Pad raspela na glavu učinio je svoje
Strah za Pina učinio je svoje
Strah za Reu učinio je svoje
Strah od rukovanja učinio je svoje
Igra zombi igre na cesti učinila je svoje
Buljenje od strane drugih kupaca iza mene učinilo je svoje
Sve loše vijesti učinile su svoje
4 mjeseca 42m2 učinila su svoje
Stalni boravak u tijelu namještenom na bijeg učinilo je svoje
Spakirane torbe u slučaju NEDAJBOŽE! učinile su svoje
Preparkirani auto učinio je svoje
Uništeni centar učinio je svoje
Porast novozaraženih učinio je svoje
Strah od zaraze učinio je svoje
________ učinio je svoje
Svoje je učinilo svoje

***

OPUŠTENO

Ako si krenuo bacati žabice
stisnute šake tvoje želje odzvanjati
će u hladno poznato.
Razočaran otići ćeš kući.
Drvo u svoje SRCE nećeš pustiti,
samome uvijek će ti biti hladno.
Ali.
Ne brini.
Moraš znati da i ti si nečija trepavica
zalijepljena na palac,
stavljena pod majicu.
Ti si čudnovati put, želja,
kotačić u satu Veličanstvenog Urara.
Kroz tebe otvaraju se VRATA
i bez tebe
nema OSMIJEHA na licu
nepoznatih ni bližnjih.
Opusti se.
Led se već počeo topiti.

***

PINO U NAPAD

Krenuo sam na iskustvo i u početnom
dijelu napada pao zbog manjka kondicije.
Suočen s neprijateljem i manjkom brzine
unutar vlastitih redova stare rane dobivenih
bitaka krenule su ozbiljno curiti mi u oči.
Neočekivano oslijepljen izgubio sam oštrinu
oštrice i presjekao žicu strpljenja. Izgubio sam
desni bok u lažnom hvalisanju, strahu i
alkoholnom bunilu. Silni pobočnici donekle
su ubrzali bitku ali svejedno presporo za
Moj test strpljenja. Neuračunljiv i skoro
potrošen Veliki Šahist vuče mene, Kraljicu i
nadolazećeg Princa u tabor na regrupiranje.

Alkatraškim hodom Kraljica mi riječima skida
plašt straha i svojom ljubavi čisti nedostatak
vjere, puni nadom u sigurnu budućnost.
Uronjen u Veliko Plavetnilo punim pluća hrabrim
pothvatima predaka i napokon razumijem maestralnu
veličinu poziva ratnog bubnja. Ova bitka je davno
planirana i bez znaka na Nebu „DA“ je na našoj
strani ne bismo takvom uvjerenošću prosuli
sol ludila po bojištu. Nadolazeći Princ natjerao
nas je u sveopći napad i poveo nas na juriš
u ZRELOST.

***

ODMAŠĆIVANJE

Neprestano zavlačim ruku u već dobro
poznatu vreću sjemenja.
Nevjerojatnom lakoćom svakoga dana
pronalazim plodno tlo za sjeme malodušnosti
sjeme straha sjeme sumnje.
Svakoga dana sjedim u hladu novo izrasle sjene
majmuna koji me glođe.
Njegovi očnjaci duboko su zariveni
u moju lubanju.
Kaplje njegova znoja monsantovsko su gnojivo
za korov povrh mojeg jezika.
Kosim i kosim a njegovo korijenje je sve jače
buseni trave izlaze iz mojih usta i žderu me.
Prolaze kroz oči i nos,
vežu mi ruke i noge
guraju sve brže i brže za stol pakosti i jada.
Ne mogu disati. Lamaćem rukama.
Bacam dobro mi poznato sjeme  na tlo
eksponencijalnog turbo rasta i URLAM.
URLAM!
Ne čujem se dok param svjetlost oko sebe.
Gazim ga sve dok me suzama natopljena zemlja
ne krene gutati.
Zakopan sam do glave i u oči gledam
bujicu govana iz začepljenih šahtova
kako mi nagriza dušu.
Majmun slavodobitno srče moju kičmu
Dok mi stoji na glavi.
Šapće mi riječi zla u uši i tjera da zaronim
Duboko u govna koja sam posijao.
Tjera me ravno do dna i tamo ostavlja
siguran u svoju mračnu pobjedu.
Na dnu mutne rijeke postojanja
tvoja ruka i glas razuma s površine
pokazuju mi da postoji i druga
davno zaboravljena vreća sjemenja.
Zraka LJUBAVI popločena SVJETLOSTI
pokazuje mi IZBOR.
Vadim sjeme odluke i krećem u proces
dekompresije.
Pomalo već vidim CVIJET SUNCA.

***

ZVJEZDANA PRAŠINA

Pronalazim naše slojeve neprepoznatljive po kutevima stana
po parketu u žnirancu tenisice. Zalijepili smo se na nogu
fotelje, stolca. Pomiješali se s ostacima hrane
zemlje koja nam je nečujno ušla u prostor
u rebrima papuča ispod zaboravljenih vrećica po nagomilanim
bedemima predmeta kojima smo se okružili.
Gledam kroz prizmu lijenosti
po novootkrivenim na prvi pogled nedohvatljivim
dijelovima radijatora i cijevi
materijaliziranim atomima iluzije koju zovemo
domom.
Slojevi nas našli su počinak po pripitomljenim
dijelovima šume.
Kupim nas iz sifona i iza wc školjke.
Usisavam strojem Bacam u vrećicu
i šaljem u nepoznato s ostalim nepotrebnim
dijelovima naših života.
To ću raditi sve dok ne ogulimo
svoje zadnje slojeve
držeći se za ruke.

***

POSLJEDNJI PLES U DVOJE

                  3.

Fronta se skupljala sa jugoistoka
Polako usitno prodirala prema naprijed.
Primjetio sam Zmaja kako me elegantno
spušta u prisutnost i osjećaj magičnog.
Fronta se proširila na svo vidljivo Nebo
stisla i promjenila boju
Bljeskovi su prvi krenuli
na zapadu jačim ritmom
i jako brzo stigli u grad.
Vjetar je krenuo u juriš
i rastjerao sve.
Grmljavina je najavila
led a kiša se odlučila
na potop.
Cijeli dan je bio naš dan.
Mirisao je na sreću
i sitno odbrojavanje.
Kraljica me pozvala
i rekla da dolaziš.
Izašli smo van,
u posljednji naš ritam
spremni te dočekati.

Dobrodošao, Prinče.

***

MARKO CINDRIĆ rođen je u Zagrebu, glumu završio na The Oxford School of Drama, publici poznat po raznim filmovima i serijama, najviše po filmovima ZG80 i BROJ 55. Pisanje mu je hobi kao i sheng zhen wuji yuan gong. Napisao dvije zbirke poezije, Drugo stanje i Nova jutra.

Marko o projektu “28 DANA DRUGOG STANJA”:

“Pisani projekt naziva DRUGO STANJE nastao je tokom trudnoće moje supruge, odnosno netom prije i sve do rođenja našeg sina PINA. Nastao je pod utjecajem mog putovanja na istok (Heseova ideja putovanja na istok, ne fizičko) i bitničke zbirke BEATpoezija u izdanju H.D.P.-a. Kada se otvorio natječaj pri Ministarstvu kulture, Digitalna prilagodba, osjetio sam prostor za spojem vizualnog i pisanog, odnosno čitane poezije i tako je nastao projekt 28 DANA DRUGOG STANJA.

Audiovizualna zbirka beat poezije u filmskoj formi — od 1. do 28. veljače svakog dana po jedan komadić.
Autorski projekt glumca i pjesnika Marka Cindrića u suradnji s 15 direktora fotografije

https://www.facebook.com/28danadrugogstanja – ovo je link na cijeli projekt, tu svi sve mogu pogledati i poslušati.

Cijela stvar je izašla u veljači. Kontaktirao sam frendove i frendice, direktore/ice fotografije, da na temelju moje poezije, njenog čitanja po svom impulsu, naprave video po svom izboru.”