NOVA POEZIJA MARINE RADOVANOVIĆ; iz ciklusa O ESNAFU (Juditi)

PESNICI

Pesnici se poznaju međusobno
Ližu rakiju i rane kad poljube vrata
Pesnici krda uglavnom ne ljube vrata
Studiraju književnost, filoSofiju, žive u elektronskim časopisima
Kolega pesnika
Pesnik je društvena pojava
Kompletirana bogatom biografijom neobičnih zbivanja

Konkursa
Portala
Poetskih susreta VIŠEG
I
NIŽEG
Stupnja

Pesnici biraju svoje konkurse
Izdavačke kuće
Poznanstva INTIMNA
I
POVRŠNA
Vole duge promocije
I velike tiraže

Pesnici se ne pare međusobno
Anonimus
Nomus fejsbuci
Svoj gost i reklama
Ozlojeđeni
Antiprejedač


***

Za dobru pesmu ti treba iskra i kuraž
ne temeljno očišćena sintagma, lirika
Devojčice pišu pesme o svojim profesorima i pišu bolje od njih

Urbanoidnost i rakija lete naglavačke

Poezija devojčica je besna
Uče narod artikulisanosti

(Gde li sam pročitala motiv o umakanju kista u menstrualnu krv?)

Devojčice više ne gledaju loše filmove,
ne gutaju gluposti,
ne slušaju kaiš i prut

Pesnikinje blokiraju (NE)pravdu lakiranim noktima

***

Pesnici dolaze po ideje
Brišu suze o šal Dušana Matića
On se blago smeje:
„Draga moja deco, odrastite.“

Deca su svestrane pirane
Mirišu na kiseli kupus i jednu ljutu

Nariču: „ Gde nam je staaaaadooooo?“

***

Pesnički centri moći su smešteni u severnim krajevima
Migracija je postepena
I, kako se ono pravilno kaže,
Da, bolno očigledna
Kao kuća na leđima pesnika
Dobrog đaka istorije književnosti
Tužne sudbine, samoće
Ili pak
Uočljive primećenosti od strane imenovanih lica
Povezanost pipcima daje rezultate

Triput meri – jednom seci

***

Moja vidljivost pesnikinje se svodi na onu
Kroz paru od šerpe, oblak prašine
Ako planiram da se razmnožavam, plaćam svoje račune – dobar, siguran život
Ponekad mogu da se nazrem kroz usijani portal
Mrtvo seme regionalnih pesnika
I tvoju dušu, hladno srce u srcu Srbije

***

Moji dragi prijatelji pesnici su talentovani kučkini sinovi –
Poezija koju svi mogu da razumeju
Elektroliza pesnika na književne radionice i
Roditeljsku supu, krov
Stetoskop na srcu pesnika
Damari psovki
Na koži ostrva naricanja – filmski vrhunac
Veliki Lebovski
Bade mantil boemštine
Orgazmični poziv urednika

___________________________________________________

MARINA RADOVANOVIĆ (Zrenjanin, 1986) stekla je obrazovanje i zvanje doktora medicine na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu, a trenutno je na specijalističkim studijama iz psihijatrije. Objavljivala je pesme u zbornicima, periodici, internet časopisima i blogovima.
Zbirka „Prima furia“ se našla u užem izboru Trećeg trga za prvu pesničku knjigu, V Presingovog konkursa za neobjavljeni rukopis, u širem izboru konkursa Književnih vertikala i Poetikuma, a kao pobednički rukopis konkursa koji je raspisala biblioteka „Karlo Bijelicki“ iz Sombora, štampana u okviru edicije Golub.
Rukopisna zbirka „Via dolorosa“ se našla u širem izboru VI Presingovog konkursa i u najužem izboru Poetikumovog konkursa.
Izabrane pesme su joj uvrštene u Indeks 21 – pregled novije novosadske poezije.
Radi u Opštoj bolnici „Đorđe Joanović“ u Zrenjaninu.
Prve tri pesme iz ciklusa „O esnafu“ posvećenog Juditi Šalgo, prvobitno su objavljene u prvom broju časopisa književnog programa CK13 „Beleške“, a pod budnim okom Sanje Pavlović, Đorđa Majstorovića i Svetlane Savić.

MIKROPRIČA MARINE RADOVANOVIĆ: POSLEDNJE REČI

Te sam se vedre noći, tek ušla u svoju trideset i osmu godinu, pocepala ispred seoske babice rađajući svoje četvrto dete. Mali je ispustio tek neki šišteći hropac, kao jauk i namah utihnuo. Iskusna žena me je tešila, jaka sam, to je predodređeno. A sutradan dobih smotuljak, miriše li, miriše! Uzmi, de, majka je mlada, ostavila ga, zdrav je i jak. Posvojče gladno povuče dojku i otvori oči. Sve sama tama u njima, sine! Raslo je s mojima skupa. On malen i garav, stara mi rđavo podmete cigansko čedo, ali meni iz oka ispao, umiljat! Uz moju suknju stalno, svašta sam ga učila. Krao je sve što mu je pod rukicu došlo. I stalno ga tukli. Lizala sam prste i brisala mu rane a moje vrance prutom. Stari ga omrzeo. Nije smeo da uperi prst. Ali je znao. Mrko ga je gledao. Ehe, hej, reč detetu toplu iz usta! I mene omrze. Suknja ubrzo ostade zauvek spuštena. A moje garavo pošlo u školu. Vazda gladno. Učiteljica veli: jede i iz kante! Zamlatila bih često na nju. Iz kante! A ja njemu kačamak svako jutro spremala! Potom ostade u kući, pomagao mi, on trebio i čistio, ja prala i krpila. A u oca ipak gledao bogovski! U njegove ruke i nos. Njušio mu korak. Kad se nesrećnik propio, nosio ga, tako malen, na rukama, leđima. I teški prut dobijao sledeće jutro po nejačkim plećkama. Veruješ li, sine, da ni slovceta nije rekao? To se desilo tek što je uzeo prve brkove, što bi moja pokojna mater govorila. Majkooooo, oj, meni teško, nema mi više života! Ako sine, jeste teško, tele moje! Bog je s tobom, može da uteši! Našla sam ga sledeće jutro. Glavica u stranu, jezik napola izašao, ali on, lep! Malo manje garav, spasio se sirotan. A onaj moj posle par dana kroz kuću, pa peva i zviždi. Ja ni reči. Znala sam da sve ide u koloni po tri. Ubrzo je okopneo, mržnja ga držala, kamenog! Kad je zvao mamu Isusovu i svoju, nisam se pomakla, gledala sam u šarene tapete a čaša vode ispred mene, njegova ruka pružena. I nisam, nisam mogla, sine moj!

***

MARINA RADOVANOVIĆ (Zrenjanin, 1986) stekla je obrazovanje i zvanje doktora medicine na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu, a objavljivala je pesme u zbornicima, periodici, internet časopisima i blogovima.

Zbirka „Prima furia“ se našla u užem izboru Trećeg trga za prvu pesničku knjigu, petog Presingovog konkursa za neobjavljeni rukopis, u širem izboru konkursa Književnih vertikala i Poetikuma, a kao pobednički rukopis konkursa koji je raspisala biblioteka „Karlo Bijelicki“ iz Sombora, štampana u okviru edicije Golub.

Rukopisna zbirka „Via dolorosa“ se našla u širem izboru šestog Presingovog konkursa i u najužem izboru Poetikumovog konkursa.

Radi u Opštoj bolnici „Đorđe Joanović“ u Zrenjaninu kao klinički lekar. Živi u Novom Sadu i Zrenjaninu. 

DVIJE PJESME MARINE RADOVANOVIĆ IZ RUKOPISNE ZBIRKE “VIA DOLOROSA”

MILIEU INTERIEUR

Rađamo se
U rano proleće
I ranu jesen
Prolazimo glavom kroz meko tkivo
A neko
I pravo kroz zid
U mom slučaju
Bila je nedelja
Kada sam se dočekala pravo na noge
Udarila u krvavu kecelju
Novi čovek što visi naopačke
Spreman za tranžiranje

Udahni, Marina, udahni
Sve je bolje od pomračine u majčine

***

HETEROPOETICUS

*
Ti si
Trideseta Marinina ljubav
Moji za to imaju reč
Izdašno
Kad se kolači prave od malo sastojaka
I klize po nepcima
Tvrdo, meko

Akt gutanja je voljna radnja
Tvoja soba je okov i švedski sto
Na rasklapanje
Moja pronicljivost
Strogo kontrolisani voz

Mirišem te dok spavaš
Iz tebe isparava sintetičko voće
I poneki redak cvet
Postojim isključivo u simbiozi
Klanjam se idolima (r)evolucije
Što su nam omogućili da spajanje
Bude brzo i potpuno

Tradicije se kolju
Nožem za hleb, meso, ribu
Biologija je nemilosrdna nauka
Ne priznaje magične slike i formule
Susreti su slučajni i bez obreda
Arapskih čini za isušenje bunara

Tvoj je bunar fontana želja
Sedim uvijena u element vatre
Ugasi me!

*
Ti si
Marina
Društvena igra
Magacin opskurnih filmova
Traka sam koja ti se vrti u glavi
Marina
Ne vidim šta sam hteo da kažem
Možda ništa
Nema vrpca
Pokidana Ahilova tetiva
Tebi oko vrata i zglobova
Marina

Ti si
Složena jezička zagonetka
Krivo drvo o koje se ne mogu osloniti
Strogo savitljiva osoba
Domišljata
Nervozna
Marina

Navijaš svoje stare muzičke kutije
Amputiraš loše uspomene
Ožiljke, stare belege
Smeštaš telo gde mu je milo
Ne vidiš
Da sela si na mene
Marina

*
(Ja sam
Marina
Majka-naslednica
Sklopivi kuhinjski element
IKEA proizvod
Kocka-supa
Sa
Plastičnim noktima
Bolnim tragovima češanja
Ostavljena na prelazu, u tramvaju
Zebrom od kaiša
Brkovima od mleka
Oborena od strane bicikla
Dvostruki, manipulativni agent
Loša, nepouzdana ljubavnica
Dostavljeni paket knjiga ispred vrata
Žena umazana
Pogrešnim izborima svoje porodice
Kožom uštavljenom u ruj
Zbog sopstvenih pogrešnih izbora
Izborana pretpostavkama
Umnožena u još jedan primerak
Nikad sobom zadovoljna
Snažno zadovoljna)

_________________________________________________________________________

MARINA RADOVANOVIĆ (Zrenjanin, 1986) stekla je obrazovanje i zvanje doktora medicine na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu, a objavljivala je pesme u zbornicima, periodici, internet časopisima i blogovima. Zbirka „Prima furia“ se našla u užem izboru Trećeg trga za prvu pesničku knjigu, V Presingovog konkursa za neobjavljeni rukopis, u širem izboru konkursa Književnih vertikala, a kao pobednički rukopis konkursa koji je raspisala biblioteka „Karlo Bijelicki“ iz Sombora, štampana u okviru edicije Golub. Radi u Domu zdravlja kao lekar. Živi u Novom Sadu.

PET PJESAMA MARINE RADOVANOVIĆ IZ RUKOPISNE ZBIRKE “VIA DOLOROSA“

BIOGRAFIJA

Rođena u zemlji duple negacije
Širom otvorenog oka umesto stidnog predela
Pojedena ovčica krvavih stopala

Naričem nad praznim grobovima svakih deset godina
Gubim stvoritelja, rodbinu, bivše ljubavnike
Naričem nad paradoksima, izuzecima iz pravila

(Ne)postojanim J

Sanjala sam more
Njegovu širinu, stene i talase
Dragonske suze
Kneza
Kapetana
Oblasti levitacije

Fractura multiplex samoubice

***

ROMAN U SLIKAMA

Moj ožiljak od carskog reza
Autoput bruke i sramote
Ana i Ema s Nove Detelinare
Moja kosa je porasla
Moja potreba da isterujem pravdu je slepa
Moji gosti se izuvaju čim kroče
Unutra
Kafa koju nudim je s primesama
Krvi
Savršena Marčesina vradžbina
Ergotizam s četvrtog sprata

Pružaju mi metlu
Kad izlazim u dvorište
Čudovišno dugačak kažiprst ljubavnika
Dizni Pepeljuga podvriskuje

Išišišišišišišišišišišišiš

Potom
Počistim se odatle

***

SINE CARNE

Udovolji mi, gospodine
Dok crtam mandalu oko tvoga pupka
U šatorima žive samo mrtvaci i avanturisti
Strahovi vrte ploče na 33 obrtaja

Udajem se u sepiji
Svake prestupne godine
Na Mladence ribam rernu lomeći nokte

Izvolite
Izvolite

Mlada riba, reš pečena
Pazite da se ne izmigolji

Brojim novac u ispružene ruke
Vikendom obučena u Zoe Lund
Obrve čupam sredom
Krijući ogledalo u nedrima

Kao Saruča Samokovlijina

Razlikuje se prijatniji prizor u odrazu
Pevaću ti o svojoj ljubavi tek kad te usmrtim
I kad te, mirišući na haringu ljubavnog grča
Zalepim u kolaž

***

KLASNI NEPRIJATELJ(I)

Sredina u kojoj si odrastao
I dalje bira kalupe za tebe
Penetracija je retka i teška

Pitaš se
Opada li lišće u decembru
I uz kakve porođajne muke

Vežbanje mišića je skup ponavljajućih, banalizovanih pokreta
Prepuštaš ih dragom tvoje nesuđene drage

Prestani da brineš

Javna je tajna da
10
Miliona pisaca zarađuje od svog pisanja
Izvan naših crvenih granica
Njihova boja natapa dekapitovana tela onih koji su imali manje sreće od njih

Zaključci se nameću sami:
Srednja klasa više ne postoji
A ja te više ne volim

***

PITANJE MORALNIH DILEMA

Ja nemam pale pretke
Imam prababu
Palu u kukuruz sa nepunih 16
I tri koje se nisu dale pre braka
U prolaženju kroz igleno-bračne uši
Nije bilo pravila
U odnosu na vreme defloracije
Neko bi rekao:
„Statistika je tu jasna.“
„Druga su vremena.“

Ti si se, mužjače, pošteno zaleteo
Nekaljeni pilum* izuzetne kinetičke energije
Sada moraš ostati ovde

*vrsta rimskog koplja čiji se nekaljeni, meki vrh lomio prilikom susreta sa neprijateljem

______________________________________________________________________

MARINA RADOVANOVIĆ (Zrenjanin, 1986) stekla je obrazovanje i zvanje doktora medicine na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu, a objavljivala je pesme u zbornicima, periodici, internet časopisima i blogovima. Zbirka „Prima furia“ se našla u užem izboru Trećeg trga za prvu pesničku knjigu, Presingovog konkursa za neobjavljeni rukopis, a kao pobednički rukopis konkursa koji je raspisala biblioteka „Karlo Bijelicki“ iz Sombora, štampana u okviru edicije Golub. Trenutno priprema novu zbirku, pod naslovom „Via dolorosa“. Živi u Novom Sadu.