TRI PJESME MARIJE STOJANOVIĆ

DOLAZAK

Sanjam da ležim na plaži u Paliću
I Palić da je u Norveškoj
I u Norveškoj da je toplo i peščano
Kao u pravom Paliću u julu

I ti da nam dolaziš u snu
I svi da ti govorimo zdravo zdravo
I moja drugarica i moj drug
Da ti prilaze i kažu ti evo njega
A ja da sam te sanjala sigurno dva
Puta iako sam oko hiljadu
I ti da s razumevanjem klimaš glavom
I s razumevanjem da žovijalno othukneš da
Ih, dva je ništa koliko sam
Ja samo tebe puta sanjao.

Grlimo se dijagonalno, prilika je svečana,
Prikladne replike izgovaraju se
Glasno i tačnim redosledom
Klima se glavom s velikim uvažavanjem
I malim opsegom pokreta

Haljine nam dostojanstveno rastu do tla
Polarne pločaste teško pokretljive
Stenovitije od impregniranog
Prugastog platna na ležaljkama.

***

THE SOAP MACBETH BLUES

U našem malom rajterz rumu za
Siromašne da smo te takvog pravile,
Mi, gospođe za kotlom,
Bradate u vulkanskom protivsvetlu,
Govorile bismo jedne drugima
’Odsapunjaj, bedna početnice,
Niko takav ne postoji na
Zemaljskoj, to će da nam
Odbiju od plate i da pitamo ih

Da li treba još.’ A ipak,
Kad dođe vreme da se
Porazgovara sa tobom,
Srca, pluća i želuci buktaće nam kao kobalt,
Glasne žice biće pepeo i tamna
Materija na dnu okeana il’ po
Drugim svemirima, biće
’Osećam se kao da me
Šalju da raščišćavam Černobilj.’

Od zaslepljujućeg
Aluminijuma, od preosvetljenog
Tečnog srebra, ti svejedno
Nećeš obraćati pažnju.

Neuznemiren ćeš mirisati
Na vazduh i staklo.

***

NISAM NI

Nisam ni čula šta ali znam
Da si nešto izgovorio
I kao verna spavačica
Čestita saksijska biljka
Spremno okrećem glavu
Ka prozoru koji ni ne znam gde je
Ka nebu izbrisanom, papirno plavom

Nisam ni držala olovku ali sam je
Tako nedvosmisleno spustila
Da se sveska u kojoj ni nisam
Pisala sama odlučno
Sklopila uz rub stola za kojim
Uopšte ni nisam sedela
A koji sad fatalno zna
Da izvesno više ni neću

Nisam ni bila bosa ali sada
Zatežem dugmad, pertle, kopče:
Izrastao mi je kartonski kofer
Suknja od tvida vunene čarape
Kosa kolmovana iznenadno smeđa

Na drvenoj klupi pored pruge
Stisnutih usana posleratno sedim
Čekam voz, front vazduha
Kroz ravnicu arktičkih osobina
Gde kao zvezdaste oštrice
Lete reči apsolutno nulte

__________________________________

MARIJA STOJANOVIĆ je dramaturškinja, pesnikinja, prevoditeljka, scenaristkinja, rođena u Beogradu 1974. godine.
Diplomirala je dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti.
Objavila knjige pesama „Drugi grad“, „Ja da nisam ja“, „Metafizički rajsferšlus“ i knjigu za decu „Eva i flamingo.“
Prevodi s engleskog na srpski i srpskog na engleski jezik, najčešće dramske tekstove, najčešće savremene.
Radi kao samostalna umetnica, najčešće u Beogradu.

NOVE PJESME MARIJE STOJANOVIĆ

LOŠ TURISTA

Iako ne baš na zabavama
Po krovovima u Taksimu,
S onim dobrim turistom sa Bosfor-broda
Ipak sam se opet srela već sutradan, jer se zna red,
U Topkapi turističkom haremu,
Na balkonu s koga sultan gleda
Gospoje pri kupanju.

Ali ti, loš turisto, sa tobom
Opet sam se srela
Nikad, znam po tome

Koliko su tek ti susreti bistri, jarki kao
Tečni metal, zaoštreni
Ko kristalisane korice još fizičkog izdanja
Lounli pleneta

***

TA I TA

Meni je to skoro dosta: Majstor,
Videvši nas s vrha stepeništa,
Mislio je da sam tvoja žena i nikom od nas to nije
Bilo naročito vredno pažnje, učtivo
Odmahnusmo, ma ja sam
Tek obična ta i ta.

Ali znamo
Majstor gleda
Nekim specijalnim vidom.

***

ISPRAVNE I BEZAZLENE

Ispod kiše padalica, dok te hrabrim
Da zamišljaš želje i ti, nevidljiv od tmine, blizu,                       
Naslutim da možda treba
Saznati šta tačno želiš
Kad već ionako vidiš više
Ko da gledaš drugo nebo.

Nije dozvoljeno da se pita, ostaje mi
Samo da se nadam da baš ne bi 
Da odletim sa planine, mada niske,
Da se polomim, da budem
Slučaj za urgentni da ne

Želiš da me spejs hardver u koji zurim
Smišljajući iz sve snage
Direktno u glavu pukne pre nego što pouzdano
Ispravne i bezazlene
Moje želje stignu da se ostvare.

***

MARIJA STOJANOVIĆ je dramaturškinja, pesnikinja, prevoditeljka, scenaristkinja iz Beograda. Diplomirala je na katedri za dramaturgiju Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu, objavila knjige pesama ‘Drugi grad’ (Centar za stvaralaštvo mladih, 2004),’ Ja da nisam ja’ (LOM, 2009) i ‘Metafizički rajsferšlus’ (Književna radionica Rašić, 2019). Prevodi s engleskog i srpskog jezika.

stranci u noći: JOANNA INGHAM – Tri pjesme

– s engleskog prevela MARIJA STOJANOVIĆ

DŽOANA INGAM (JOANNA INGHAM) rođena je 1975. godine u Safoku. Studirala je englesku književnost na University of York, menadžment u pozorištu i umetnosti na Goldsmiths College i kreativno pisanje na Birkbeck College.
Poezija joj je objavljivana u brojnim publikacijama i nagrađivana je. Njena prva zbirka pesama Naming Bones objavljena je 2019. godine (ignitionpress),  a druga se očekuje 2022. godine (The Emma Press). Radi na rukopisu svog drugog romana, a piše i kratke priče . Članica je The Poetry Society.  Živi u Herdtfordširu s mužem i ćerkom.

***

MAJKA KAO SPISAK LOKACIJA

Staza u parku
gde sam rekla samo prestani da plačeš,
samo prestani, SAMO PRESTANI
dok sam te gurala preko brazdi od točkova.

Padina iznad katedrale
gde sam te munula
s krila tako jako da si se otkotrljala
preko trave.

Igralište gde sam potonula
i tonula sve dublje, ali
ti si me naterala da svoje telo doteglim do gore
i podignem te na ljuljašku.

Kuhinja gde sam urlala
na tebe što si mi slomila
bakinu činiju
kao da si namerno htela da me povrediš.

Spavaća soba gde sam bacila
tvoju knjigu o zid
a ti me pogledala kao
da želiš da sam neko drugi.

***

SVIJANJE GNEZDA

Gnezdo leži na putu, zaobljena šaka
od mahovine i runa, nežno, poludovršeno.
Ima i ljudske kose. Neka žena

stoji kod kapije u spavaćici,
češlja se dok deca prolaze.
Nada se da će navesti ih da progovore,

dobace joj reči ko mrvice hleba.

***

NEMA KRVI U IKEI

Onog dana kad smo otkrili da nam dolaziš, odvezli smo se u Ikeu.
Znali smo tu trasu, sumrak Haroua, ali orijentiri su se ispremeštali.

U Ikei nema krvi. Ćelije se ne dele uz čiste bele površine.
Krave ne riču na sve četiri u krevetima s maštovitim prostorom za odlaganje.

Odeljenje za povrat robe, iako neefikasno, funkcioniše.

U povratku kući, s komodom kablovima vezanom za krovni nosač, mislila sam na cestu
što se odvija u tami između nas. Ličilo je da je dug taj put.

Kasnije, prikopčanoj pred rez, rekli su mi da će osećaj biti kao da mi neko pere sudove
u stomaku. Pokušala sam da mislim na kuhinje s vratima što se bešumno zatvaraju,

na nizove nerđajućih sudopera. Ammeran, Langudden.

***

BILJEŠKA O PREVODITELJICI:

MARIJA STOJANOVIĆ rođena je 1974. godine u Beogradu, gde je diplomirala dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti. Objavila je tri zbirke pesama (Drugi grad; Ja da nisam ja; Metafizički rajsferšlus). Piše pesme, drame, scenarije, pesme za muziku. Prevodi s engleskog i srpskog jezika, takođe drame, pesme, scenarije, pesme za muziku, a ponekad i sve drugo.

DVIJE PJESME MARIJE STOJANOVIĆ IZ ZBIRKE “METAFIZIČKI RAJSFERŠLUS”, Književna radionica Rašić, 12/2019

ČILBOKS

U prolazu autoputem pored planine Olimp
Tražiću da se u registar bića unesu i dva nova:
Onaj u smeđem šorcu što pred kafanom Čilboks
Stojeći posle olujne noći čas do kolena čas do struka u moru
Haj-tek petozupcem premeće svaki ponaosob kamen
Da samo somotskom stranom dodiruje tabane kupača
A more svaki ponaosob zanosi i vraća na šiljatu
I ona što s Čilboksovih roze jastuka u talase zuri
Staklasto, premišlja kako li je taj i taj konkretni novčić
Pao baš na ovu stranu, kako na onu,
Iz sata u sat tog blistavog prepodneva i
Večnog

***

DUH STEPENIŠTA

Komšinica s prvog sprata kaže mi na
Stepeništu ti izgleda imaš oštar jezik
A kad ja afektiram čudjenje, uverava me
Kako to ona u dobrom smislu,
Kao da meni već do sledećeg odmorišta to nije
Postao omiljeni kompliment.
Prevodim ga odmah i na engleski,
Već na trećem osećam se ko neka opaka
Bordelska mama, gospodarica svega divljeg i
Raskalašnog, neka devojčura
Neograničene snage i besnoće,
A tek do petog, ne umem ni da opišem,
Mitsko biće, jedna koja će, samo li zausti, svaku
Difuznu opnu i paučinu da razreže kao
Funtu mekanog paradajza bez i jedne prolivene kapi centralni
Kućni nož, posle čega će svi obrisi biti kristalno jasni,
Svaka boja jarka i tačna, a svaka ja brza i prisutna
I to u realnom vremenu, dok mi sada govorimo,
A ne ko zna kad. Lepo, ko kod one što je
Tako draga da joj iz usta uvek izlazi nešto konkretno,
Cveće i drago kamenje i ponekad biser,
A njenoj sestri žabe i ponekad zmija,
Umesto ko meni pre sad stepeništa
Ponekad nešto nasumično, a ponekad ništa živo.

_________________________________________

MARIJA STOJANOVIĆ rođena je u 1974. godine u Beogradu, gde je diplomirala na Katedri za dramaturgiju Fakulteta dramskih umetnosti. Piše drame, pesme, knjige za decu, pesme za muziku i prevode sa srpskog i engleskog jezika. Zbirke pesama: Drugi grad (Centar za stvaralaštvo mladih, 2004), Ja da nisam ja (LOM, 2009) i Metafizički rajsferšlus (Književna radionica Rašić, 2019).

književna premijera: ZBIRKA PJESAMA MARIJE STOJANOVIĆ “METAFIZIČKI RAJSFERŠLUS”, Književna radionica Rašić, 12/2019; tri pjesme

NA SNEG

Viđamo se bez našeg znanja,
Na Severnom moru, zimi, prekaljeni

Razgovaramo strogo, jednosložno,
Na bradi i brcima mrzne nam se dah
U ledene bodeže, mi ih ne primećujemo, morski vukovi

Ne krvarimo, vučemo zamrznutu užad golim rukama,
Gledamo čeličnim pogledom u čeličnu daljinu,
Šta smo ugledali ne pada nam na pamet da prepričavamo

Mislimo na sneg, na brod, na ljudstvo,
Jedno na drugo nikad.

***

I CVETOVI

U staroj kući
Kazali su mi da su krečili i krečili
A da su se ispod slojeva nove farbe
Stalno javljali nekakvi cvetovi. I cvetovi.
A ja jednom iznad vrata od predsoblja i dnevne sobe
Otvorila zid i tamo videla crni crni tavan, visok da mu se dno ne nazire.
Da sam znala da je tamo, nikad ne bismo ni morali da se selimo
Hiljadu Ana Frank moglo bi u njemu bezbedno da se krije
Ispisuje hiljade dnevnika
I nikad Ane ne bi našli, a dnevnici bi nastajali
Ko ti dobro namolovani cvetovi i cvetovi i cvetovi
Što ćute i izbijaju

***

KARMENČINA

Radujem se toj karmi, o kojoj svi govorimo
Kao da je izvesna ko raspored rada lekara
U domu zdravlja tokom sledeće nedelje
Kada ga obese u petak poslepodne
Ili kalendar sa reprodukcijama umetnika po želji
Za čije je otvaranje i razumevanje potreban samo napor kidanja folije
U kojoj leži spakovan, svetlucav i skup
I već se prostiru svi dani preda mnom, četvrtasta polja
Spokojna toliko da i od same ukrasne reprodukcije odvraćaju pogled.
Jer taj karma-formular jasno kaže da svakom neprijatnošću
Od koje drhtim i tonem u onaj odvratni bunar
Ja sitnim dletom otkucavam neku kamenčinu
(Detalj tog nesrazmernog ali ipak metalnog alata,
Vrh njegov vidimo i kamenu prašinu,
Žlebove u kamenu koji će se, nema veze,
U montaži svakako pretvoriti u glatku sjajnu površinu)
Još malo, pa gotova kamenčina,
Ili još mnogo, ali gotova ta kamenčina
Koju sam u svoja vremena napakovala.

Tako da, majstore, samo napred
I nikad, nikad nemoj da mi se javiš.

__________________________________________________

MARIJA STOJANOVIĆ (1974) je pesnikinja/ dramaturškinja/ prevoditeljka iz Beograda, a ‘Metafizički rajsferšlus’ je njena treća zbirka poezije, nakon ‘Ja da nisam ja’ (2009) i ‘Drugi grad’ (2004).