Tag: Marija Dragnić

DVIJE PJESME MARIJE DRAGNIĆ (iz ciklusa “Kris 717, gen pobune”)

poezija

ZA SOBOM SAM BACALA UPUTSTVA

cedulje s pjesmama
iscjepkanim kardiogramima života
s imenima odabranih
onih dužnih samo svome daru

dok sam odlazila iz svijeta
pod lupom
kroz koju vještačko sunce
najtananije djelove prži
kao nezdravo tkivo

čisti intelekt
piše na bočici za deterdžent
kojom svako jutro
ispiramo oči

svijest i savjest
na ulazima u tvornice
maski za svačiji dom
kroz koje prolazimo na traci

lebdeći tik iznad zemlje
spremni za brušenje
prijemčivih lica

u kapsuli
s dušom moje majke
našla sam i broj 717

a u sefu
cedulje s pjesmama
pažljivo izmišljanim sjećanjima

odabranih
sa stalnom adresom
na bulevaru revolucije

odakle su redovno putovali
preko unutrašnjih granica
da bi ih pomjerali
u bilo čije ime
osim svoje

Kris
tako se zovem
i došla sam
bacajući srce za sobom
ne praveći korake
nego zvijezde

tamo, u vašoj budućnosti
dijagnostifikovana mi je
poezija
virus u permanentnoj mutaciji

***

NAPIŠU TI KAZNU
AKO VIDE DA SE DOBRO VOZIŠ

na točkovima misli

naјstarije istraživanje
pokazalo je da nema
prevoznog sredstva
bržeg
ni opasnijeg

i zato oni brinu
u koncentričnim krugovima
u koncentracionim krugovima
o krugovima svojih humanoida

toliko
da niko drugi
o sebi ne mora da misli

Vijeće pati
od hronične pažnje
poput posesivne majke
prebraja i organizuje
život, sitno

kao digitalni sat
pjevušeći melodiju alarma
za buđenje rad
razmnožavanje spavanje

ali moje vrijeme je lastiš
koji obmotavam oko vrata
da bih došao ovdje
u jednu od pjesama
koje ćete vi potpisati

u uputstvu pisalo je
drži ritam i koncentraciju
dok prelijećeš rupe
na mračnim autostradama
sljepoočnica

i nešto se upalilo
lako, na žice

_________________________________________________________________________

MARIJA DRAGNIĆ rođena je u Nikšiću 1990. godine. Engleski jezik i književnost studirala u Podgorici i Vesterosu, diplomirala na Katedri za anglistiku Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu gdje je završila i master studije. Pjesme su joj objavljivane u književnoj periodici Ars, Zarez, Tema, Polja, Prosvjeta, elektronskim književnim časopisima Eckermann i Agon, na internet portalima Beton, Strane, Libela, astronaut.ba kao i u kulturnom dodatku lista Politika. Dobitnik je druge nagrade na književnom konkursu Ulaznica 2016, prve nagrade na konkursu Ratkovićevih večeri poezije za 2018, i prve nagrade na konkursu PAF – POEZIJA za najbolje neobjavljivane stihove u Crnoj Gori u 2019. godini. Član je redakcije veb časopisa za poeziju Enklava izdavačke kuće PPM Enklava. Predaje engleski jezik dobroj djeci u XIV beogradskoj gimnaziji.

književna premijera: ZBIRKA PJESAMA MARIJE DRAGNIĆ “KONFABULACIJE”, 10/2019, PPM Enklava; tri pjesme

poezija

VOLIM DA TE GLEDAM

dok se svlačiš
nad tastaturom tim prozirnim
prstima ispisivala si tako
lako adrese naših
susreta po koži riječi
koje nestaju
za dodirom kao „uvijek“
s tvojim dahom što sam
ga otključavao (?!) bacajući
kalauz u mrak kroz
njega smo plesali nad
opštim mjestima udova
isprepletanih poput stihova
kojima to „nikada“ ne bi
mogla dočarati „nikom
drugom“ spuštao sam
dlan na tvoje „O“ da
bolje čujem koliko si
„moja, O da moja“
omiljena pjesnikinja

***

UVIJEK NADOHVAT RUKE

„žene vole pjesnike
jer znaju ljubav
je na površini
kože
stalno nadohvat
ruke“
zanesen riječima
kojima je zavodio
par dugokosih mladića
nije osjetio
kad je spustila dlan
na njegovu šaku
ispod koje je izlazila
uvijek nova
onakva kakva
voli da bude
baš onakva
kakva jeste
mislila je
i u nju tiho
kao da ne čuje on
ša pu ta la la
„ti si moj
ti si moj“
omiljeni pjesnik

***

IZ PONOĆNIH RAZGOVORA SA STRANCIMA

mislim da i ti osjećaš, rekla je crna,
ono kao kad te jako malu
skinu golu i puste niz ulicu
„da vratiš tu knjigu
što si je ukrala!“
a napolju šumi novembar,
i pljušti kiša,
i nema te krivice koju treba sprati.

kao kad se koji dan poslije
spuštaš s brda
neobilježenom stazom
na biciklu bez kočnica
i izbjegneš svaki kamen,
uletiš u svaku krivinu.
mogla bi slomiti vrat,
ali zato si i vozila do vrha.

kao kad sasvim odrasla
juriš ka nebu, brzo, sve brže,
ležeći,
prije nego ustaneš
i ostaviš još jednog anđela
u snijegu.

ono kad drhtiš,
a nije od zime,
i nije od straha.

zaista nemam pojma
o čemu govoriš,
odgovorila sam,
i ostavila je nagu na cesti,
samu na vrhu brda,
uspravnu među krilatima.

_______________________________________________________

MARIJA DRAGNIĆ rođena je u Nikšiću 1990. godine. Engleski jezik i književnost studirala u Podgorici i Vesterosu, diplomirala na Katedri za anglistiku Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu gdje je završila i master studije. Pjesme su joj objavljivane u književnoj periodici Ars, Zarez, Tema, Polja, Prosvjeta, elektronskim književnim časopisima Eckermann i Agon, na internet portalima Beton, Strane, Libela, astronaut.ba kao i u kulturnom dodatku lista Politika. Dobitnik je druge nagrade na književnom konkursu Ulaznica 2016, prve nagrade na konkursu Ratkovićevih večeri poezije za 2018, i prve nagrade na konkursu PAF – POEZIJA za najbolje neobjavljivane stihove u Crnoj Gori u 2019. godini. Član je redakcije veb časopisa za poeziju Enklava izdavačke kuće PPM Enklava. Predaje engleski jezik dobroj djeci u XIV beogradskoj gimnaziji.