
OTOČKO BLAGO
djed je napustio tvornicu brodskih turbina
i otišao ranije u mirovinu, samo kako bi se
podjednako posvetio astrologiji i
dugim noćnim šetnjama sa svojim
trima bijelim kozama, što je na kraju krajeva
bio i on sam, prema kineskom horoskopu.
nikad nije priznao zbog koje se od brojnih blagodati
počeo baviti baš tom životinjom, ali uvijek sam negdje
duboko znao da se djed potajno nadao kako će se
s najbržom od svojih koza skriti među dijelove broda
pa usprkos nabijanju rogova od strane prvih susjeda
i kaznama od grada otploviti sve do Trinidada i Tobaga
i tamo se s goloprsim lokalnim mladićima upustiti
u tradicionalnu utrku koza, osvojiti otočko blago
i zauvijek ostati G.O.A.T. tog natjecanja.
(Rukopisi 44, Dom omladine Pančevo, 2021.)
***
STOLAC
bez da je itko drugi primijetio
otac je prisvojio naš stolac na ljuljanje.
u tom se stolcu ponekad ljuljalo toliko očeve odjeće
da bi čovjek pri nekom pospanom pogledu mogao pomisliti
kako se ondje zibaju jedna ili čak dvije osobe,
odjevene vrlo slojevito i za sva godišnja doba.
u očevim hlačama, prebačenih preko naslona za leđa
mnoštvo je kovanica koje tijekom dana nisu uspjele
s ostalima pobjeći iz džepova,
zvonilo poput zvonaca zimskih saonica
dok je stolac naprijed natrag putovao šumskih stazama,
ali nikamo zapravo.
***
LUKA MAVRETIĆ rođen je u Karlovcu 1991. godine. Pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu završava preddiplomski i diplomski studij Dramaturgije.
Svoju poeziju objavljuje u velikim književnim izdanjima poput Zareza, Književne republike i Quoruma, a za svoje pjesme dobiva i priznanja; Zdravko Pucak za mlade pjesnike, Na vrh jezika, kao i poticaj za književno stvaralaštvo Ministarstva kulture.
Član je Hrvatskog društva pisaca (HDP) i Saveza scenarista i pisaca izvedbenih dijela (SPID). Radi kao scenarist, copywriter i filmski redatelj.
