TRI PJESME LUKE LATINČIĆA IZ ZBIRKE “SREĆNA SLAVA HVALA”, Treći trg, 2020.

CENTARHALF
 
ja svoje znam
zagrcnut dribling
okret
pa pâs ravan kao olovka
okrznem tačno kolko treba
taman da peče kao pčela
 
nekada lob mekan ko vekna
ja sam igrač apoteka
pogledam kako drži viljušku
i odmah znam
kako ću s njim
 
***
 
ĆIRIBIRIBELA
 
bio sam srećan kao kada dođe struja
 
u istim patikama
hteo sam da se sakrijem ispod uglja
 
sa istom frizurom
shvatio sam
dobra godina kaplje
ostaju samo ljuske i mrlje
izdrao sam se na zgradu u kojoj se sve sjebalo
i rešio da odem
 
ovde je plafon malo niže
brufen je perkocet
litar je galon
požari jedu drveće
kičme od trske
pucaju
lome se lako
 
juče su odveli komšiju
kažu
prodaje ljudima par sati sreće za petnest dolara
a to se ne sme
kažu još
bio je probisvet
ovo je dobro za naš kraj
novu godinu sam dočekao pod tušem
srpsku u strahu šta je s ćaletovim srcem
sada bi trebalo da je u redu
kaže polako
neću još ja
 
trčim kroz kvartove
slovenskim plućima
imam roletne i debelu granu
klupu i polupogled na šumu
klupa je jako bitna stvar
 
nekad nam nađem inicijale u supi
stanem na sekund
provirim kroz A
ko trogodišnjak
skotrljam se nizbrdo
pogledam okolo
sačekam mrak
 
vidim te
ponovo sečeš na froncle
govoriš zbogom po istim parkovima
po istim obalama smišljaš dečja imena
nećkaš se
dvoumiš
zamišljaš
une i jasne španskih očiju
iliju spremnog da se potuče
pripite višnje
ćorave danice
plaše se
kašlju
beže od kuće
 
ne želiš ćerku s imenom plemkinje
takve ulgavnom nemaju pojma
tako to biva
odrastu uz bitlse
nikad ne nauče
kako se pravi dobra štrudla
 
ti si jugo-unuka
ponosna na grozne tipove
žališ za budalama
hoćeš tuđa letovanja
ja krećem ispočetka
u gradu crnaca i kečapa
svako peto veče
sanjam iste stvari
 
***
 
ZA MART
 
ustao sam
otišao do ringle obučen u čaršaf
pomirisao radni dan
 
pre dvaes godina
bio bih pored ćaleta
sa svećom i hiljadarkom
maminim osrednjim kolačem
triput u obraz
pa kući na prase
 
sad su popcangle moj escajg
sećam se
besplatan bazen sredom
al nećemo tad jer puno je cigana
šutiram kamen do kuće
zalivam jogurtom
hranimo kerove kiflama
trčim u podrum sa lego kockama
slamčice
livade
rane po nogama
tri korne penal
 
sećam se
podne bez majice
doktorke jurcaju klompama
 
svakoga dana
vidim bar jedan dres s brojem dvadeset tri
hodam kraj prosjaka velikih noseva
dodam im dolar
ponudim čips
na parčetu senke crkve svetog pavla
postao sam siguran šta ću sad
 
martom se hrabre stvari rade
 
vreme je
za mart
 
______________________________________________________________________________
 
LUKA LATINČIĆ (1995, Beograd) odrastao je u Zemunu gde je završio Zemunsku gimnaziju. Trenutno studira snimanje i dizajn zvuka na Fakultetu dramskih umetnosti. Autor je zbirke pesama Srećna slava hvala (Treći Trg, 2020), nagrađene na konkursu za prvu knjigu Trećeg Trga i Beogradskog festivala poezije i knjige. Povremeni konobar u porodičnoj kafani, i gitarista u garaž-rok sastavu Johanbrauer.

TRI PJESME LUKE LATINČIĆA IZ RUKOPISNE ZBIRKE “SREĆNA SLAVA HVALA”

  • s ovogodišnjeg natječaja/konkursa Trećeg trga, kategorija “Prva knjiga poezije”, pobjednički rukopis

OVDE NEMA KISELE

najlepšu vodu sam pio jednog februara
u sremskoj ulici
tamo kod stepeništa
nakon sat vremena muzike koja ujeda
moj prijatelj sloba i ja
podelili smo je najbrže na svetu
i otrčali pevajući
o suzana
ili kaćuša
ili neka treća
ne sećam se
to nije bitno
lepo je sećati se
ali je mnogo lepše ježiti se

***

KRISTINA, MARKEROM

moj muž je taksista
i stalno mu govore
kakvo je ovo vreme danas

uši mu pune pljuskova
praznika
raduju ga april i hlad
boli ga dlan
raduje ga pačetina
ja je spremim
nekad
kad mi dođe
idu narandžina kora
i suvo grožđe
on se nasmeje
i kaže
to je to
jednom se hvalio
moja tina
nema bolje

a mogla sam s ovim što ga viđam na televiziji
mogla sam
kad je imao kožnu jaknu i megafon
bila sam pored dok je sve to trajalo
onda je stalo
za čas je nestalo
sad nosi sivi laneni sako
ja dišem pravilno
žvaćem polako
sedim za stolom u jednoj zgradi
kojom se šetaju turci s kravatama

sinove imam blatnjave
nemaju novčanike
jedan je kosta visok kao jarbol
drugi ne ume da kaže L
strče sa potkrovlja
ka punim kesama
skoče pa zarone
zgrabe i nestanu

ja plivam prsno do spavaće sobe
prođem kroz kašike i korpe
daljinskim naštelujem snove

istopim umor do zore

***

BOBAN I JORGAN

plašim se svakog ćelavog čoveka od 13.marta ove godine
imao je kola boje betona i čelo spremno da izjuri napolje

kad god je gužva
nađem bar jednog koji zaliči
pa se zamrznem
onda se sklonim u sive kapuljače
i dani se svedu na pojedenu šniclu

proveravam da li su javili
nisu

i umesto što već deseti put klikćem isto dugme
mogao bih da naučim kako se na finskom kaže
dobar dan pošto su vam ove makarone ili
sijalice ili
zavese
uradim četiri skleka
popijem teglu vode
popnem se na kesten
odzviždim koju himnu i uzviknem hej

nije lako kad ti sin nije pobednik
dva puta za redom
tri puta za redom
koprcaš se
krivudaš
rođake zanima
klimaju glavom

dok žališ što ga neće vaspitati kasarna
dok troši leta sklupčan i spor
dok skuplja hrabrost ispred kvake

čekaš kijamet
da odradi svoje

_________________________________________________________________

LUKA LATINČIĆ rođen je u Beogradu 1995. godine. Odrastao je u Zemunu gde je završio Zemunsku gimnaziju. Trenutno studira snimanje i dizajn zvuka na Fakultetu dramskih umetnosti i svira gitaru u garaž-rok sastavu Johanbrauer.