STO GODINA SAMOĆE
Leži na tvom noćnom ormariću
Murakami odmara u Norveškoj šumi
Plahtu danima nisi mijenjala
Krevet je razbacan
U kutu sobe grliš jastuk
I bojiš se vlastitih suza
Kad si imala osam
Htjela si dvije curice i jednog dečka
Svoju slastičarnu negdje na Ozaljskoj
Tamo gdje te tata često vodio na sladoled
I da se udaš za Marka
Jer Marko nikad nije vukao curice za kosu
U srednjoj si upoznala vino i ljubav
Na faksu kritičko razmišljanje i socijalnu pravdu
Njega si upoznala na rođendanu najbolje frendice
Osvojio te svojim mirnim pogledom i jakim rukama
Osjećaj sigurnosti naveo te da se budiš uz miris kave
I da kokice za večer filma na praviš sama
Ali s napuklom donjom usnom
Teško je jesti kokice, sol nagriza
Miris kave se ne osjeti kroz frakturu nosne šupljine
U kutu sobe dok grliš jastuk
Bojiš se vlastitih suza jer on ne voli kad plačeš
Zato čekaš da se zalupe vrata
Da sam ja na tvom mjestu, bježao bi
Bježao bi koliko me noge nose
Ali nisam, i teško da ću ikada biti
Bojim se da nikada zapravo neću znati
Kako izgleda svijet kad ti ljubav pesnicom
Zatvori oba oka
***
HAVAJI SA STILOM
Ja bih samo trećinu
rekla je
I nakon što je odgrizla trećinu
nastavila je pričati
o dobrobitima meditacije
četrdeset dana strukturiranih rituala
i discipliniranog življenja
postepeno dovedu te
kaže
u stanje više svijesti
Stvar je u tome što kroz meditaciju
spoznaš pravi put svog pronalaska sebe
I kad napokon dođeš do točke prosvjetljenja
znaš kojim putem ćeš dalje
Za razliku od supstanci
koje te samo na kratko
dovedu do svjetla,
a kad se vratiš,
ne znaš ni gdje si bio,
ni što si skužio
niti što bi s tim na kraju krajeva
Kužiš,
Havaji sa stilom
Narkotici su za lijene ljude poput tebe
Kaže ona
i odgrize još jednu trećinu
***
ZELENI
Prislonit ću glavu na tvoje grane
samo na kratko
Tiho mi šapni da sve je u redu
da se ne brinem
i da pripadam
Uvjeri me svojom
tihom prisutnošću
u pozadini ovog razgovora,
da svaki trenutak prolazi
kao što korak prolazi
i ogradi me svojom šutnjom
da osjetim slobodu u tvom zagrljaju
Pristani na moja ishitrena
trčkaranja po pretklijetkama
uzlupalog mi srca
Jer ti si velik i tvoji korijeni su duboki
tvoja kora je tvrda
i može to podnijeti
_________________________________________________________________________
LUKA ANTIĆ je svestrana svaštara iz Šibenika s prebivalištem u Zagrebu. Iza sebe ima brojne nastupa na raznim pjesničkim događanjima i tribinama, a trenutno slaže materijal za svoju prvu zbirku. Između ostalog vodi program pjesničkih večeri Govorimo glasnije u Boogie klubu te Open mic i Turbinu turbo tribinu u Močvari.
čovjek-časopis 