O PROZORIMA I ŽENAMA KOJE NOSE ROLKE
U 10 i 15 ujutro birala bi između bajatog sendviča,
laži kako je kroasan tek izvađen iz rerne
i viršli umjesto kusura
Sad stoji ispred ormara i bira
kojom bojom bi pokrila kukavičku ruku,
preobraženu u modru ogrlicu iznad ključne kosti
Kao svaka žena i ona
posmatra prizor nagomilane zimske odjeće sprijeda –
ljetne iza,
ali kao sve Žene koje povlače rolke prema gore,
oduvijek u isto gledaju
takve One i njihovi prozori
Njihova stakla utješena su
jer ono što vide ispred sebe
nudi im preobražaj s godišnjim dobima presvučeno
Žene koje nose rolke
samo zimsko doba štiti od tuđe sramote
rolke, prozori, Žene
prezrele kao šljive
koje nikada neće postati
dio prevrnutog kolača s cimetom
nezrele kao djeca
koja znaju da ostat će bez lopte,
ako komšija odsvira kraj
Otvarajući drugu kutiju cigareta i komad stakla
Žena postaje obris svog postojanja i oživljena slika
– Muž nogom otvara vrata, zakašljavajući se –
Niz njen, njegovom sramotom pokriveni vrat,
klizi pljuvačka
Živa slika Žene zakoračila je s prozora
u Mrtvu prirodu više neće gledati ormar
samo prozor i Muž koji nije dovršio posao
_________________________________
RUKOPISI 48 : zbornik poezije i kratke proze mladih sa prostora bivše Jugoslavije / [glavna urednica Jasmina Topić] ; [urednici Srđan Gagić, Stefan Stanojević, Tanja Božić (Slovenija), Gorica Radmilović (Makedonija)] ; [prevele sa slovenačkog i makedonskog jezika Natalija Milovanović i Gorica Radmilović]. – Pančevo : Dom omladine, 2025.
čovjek-časopis 