– sa slovačkog preveo LUDWIG BAUER –
LACO (LADISLAV) NOVOMESKÝ (Budimpešta, 27.12.1904. – Bratislava, 1976.). Pjesnik, publicist, esejist; političar.
Sasvim originalna pjesnička pojava, ali poetikom bio blizak slovačkoj tradiciji (Krasko), češkom poetizmu, Apollinaireu, Majakovskom, Pasternaku; snažno utjecao na suvremenike svojom poezijom i publicistikom.
Osnovno obrazovanje stekao u Budimpešti. Preselio u Slovačku 1919, završio učiteljsku školu u Modri. Studirao na Filozofskom fakultetu u Bratislavi, radeći kao učitelj. Godine 1925. stupio u Komunističku partiju; bio urednik više komunističkih časopisa i listova, uključujući “Rudé právo” u Pragu. Nakon raspada predratne Čehoslovačke, vratio se u Slovačku 1939. Bio jedan od organizatora Slovačkog narodnog ustanka. Optužen za buržoazni nacionalizam 1950; osuđen 1954. na deset godina; pušten 1955; radi u Pragu do rehabilitacije 1963, kada se vraća u Bratislavu, u Institut slovačke književnosti Slovačke akademije znanosti. Nakon okupacije Čehoslovačke 1968. postao član predsjedništva Centralnog komiteta komunističke partije Slovačke, a uskoro i tajnikom Matice slovačke.
Poeziju objavljivao od 1922. Prva pjesnička zbirka “Nedel’a” izašla 1927; kao poetski program govori o višeznačnosti stvarnosti i poezije, sukobu sna i stvarnosti, uz snažnu socijalnu notu. Deseta zbirka “Dom, kde žijem” objavljena 1966.
PJESMA
Vrijeme leti
kao ptice nedohvatne.
1904. –
tu sam godinu zaboravio
u Caféu Union.
Tek toliko znam da je te godine
nebo dodirnula
sjajna zvijezda iz Betlehema,
samo je jedna žena
u boli dječaka rodila.
Vrijeme leti
kao ptice nedohvatne.
Valjda je 19 puta povenulo cvijeće
dok dječak nije progovorio.
Veličanstvena moć svijeta zastenjati neće
zbog dječjeg pozdrava.
Na svijetu su bili moćni i slabi,
u New Yorku stajali neboderi.
Smijao se i Pariz
opšiven ljepotom mostova i njihovom milosti,
a crnac je crnkinju ljubio
na Obali Bjelokosti
i žena je u Moskvi
o boljoj sreći snila
kako bi dobila veći komad kruha.
Ta pjesma dječaka
nije sliku svijeta promijenila.
I čini se pak
kako živjeti nije ni trebao
kad svijetu baš ništa nije dao.
Ali ipak:
neka mu se u dobro pripiše
što je volio beskrajno, i još više,
sve stvari i stvarčice svijeta.
***
Gledajući premete majmuna,
davnih se djetinjstava sjećamo:
zaboravljenih ludosti.
Otplovile su afričke lađe.
Majmunica komedijašica staroga verglaša,
ona mala Kiki,
umrla je od tuge za domovinom.
Zbogom i zbogom, djetinjstva praiskonska.
Samo što nikada nismo bez njih:
pijani premeti Villanove,
nalik na omču vješala,
na kojima je trebao visjeti njegov život,
i život Janka Král’a.
I fantazije markiza de Sadea,
koje su palile Pariz
za aplauz s galerije
u prozorima Bastille.
Ili život i smrt Vazir Muchatara,
ili tvoje strofe, dragi Nezvale,
i tisuće drugih mozaika.
Do nebesa gori spomenik dječje obijesti:
okruglih lica,
okruglih suza,
krugova i koluta na zrcalima voda,
razbijenih okruglim zveketom,
kolutova dima prve cigarete…
Kada bi Zemlja bila poduprta igračkama iz djetinjstva,
prestala bi opisivati vječite elipse
i počela bi se kotrljati u krugu po igralištima:
Ringe, ringe, raja,
puna zdjela jaja…
Tisuću puta zbogom, djetinjstva nedavna,
ludosti zaboravljamo.
Ne pitajte djetence kako se to dogodilo
dok tuga njegova plače nad polomljenom igračkom.
Polomili su se krugovi na sva četiri ugla.
Gle, slika kose, skrivena:
romboid – polomljene krhotine dječjih igara.
***
RIJEČ
Dovrši svoj stih, oprosti se još s nama,
a zatim otiđi, pjesniče razigrani.
Sat je otkucao i vremena su okovana,
i mi s njima, iscrpljeni, rastrgani.
S knedlom u grlu od suspregnutog krika
pozdravlja nas ovaj nesmiljeni vijek.
Sve je izgubljeno?
Riječ mi je na vrh jezika.
Na bolest sam mislio, a našao za nju lijek.
– iz knjige CRNA VIOLINA, Antologija slovačke poezije, prepjevao i pripremio Ludwig Bauer, izdavači: Aura i Društvo hrvatsko-slovačkoga prijateljstva, Sisak, 2009.
***
BILJEŠKA O PREVODITELJU:
LUDWIG BAUER (Sisak, 1941.). Književnik, urednik, prevoditelj. Diplomirao slavistiku u Zagrebu; studirao u Bratislavi i Pragu. Među tridesetak knjižnih izdanja, najpoznatiji su mu romani – Kratka kronika porodice Weber, Biserje za Karolinu, Partitura za čarobnu frulu, Prevođenje lirske poezije, Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat, Zapisi iz vremena Nikice Slavića, Patnje Antonije Brabec i dr.
Uredio velik broj knjiga; pisao pogovore, predgovore, eseje.
Priredio više književnih izbora i antologija.
Prevodio s češkog, danskog, engleskog, njemačkog, ruskog, slovačkog i slovenskog, i s hrvatskog na engleski.
čovjek-časopis 