POEZIJA JURE RUŽE

BERBA ČEŠERA

Ne znam koliko sam bio star kada si mi rekla da drveća plaču
Kada smo išli na igralište malo dalje od tvoje kuće
Prolazili pored niza garaža koja su mi se činila ogromnima
Popeti se gore činilo se kao super-moć
Krenuli smo u berbu češera
Oboje nosimo hrpetinu njih u rukama
Neki ispadaju iz hrpe
Smola mi je slijepila prste
Rekla si da su to borove suze
Doma smo ih isprali benzinom s mojih dlanova

Dok su moje godine bile jednoznamenkaste
Dok mi tvoje godine nisu značile ništa
Dlanovima si mi odbrojavala desetke dok nisi došla do sedamdeset
I onda dodala još jednu dvije ili tri

Kada sam bio dovoljno malen da stanem kroz još manji prozor
Prozor koji je vodio u podrum
Hvatala si me rukama i spuštala na pod
Sjeli smo u podrum i uzeli čepove od vina viskija rakije i koječega
Svaki od njih je bio vojnik
A prostrti stolnjak bio je bojno polje
Spremala si ih nazad u ladicu za idući put
Za neku iduću rundu u kojoj bih izmišljao nova pravile igre

Dok nisam poimao što su godine
Zašto ih brojimo i do čega vode
Je li bitno skupiti što više godina
I pobjednik je onaj koji ih je skupio najviše?

Dvadeset i četiri godine sam star
Nabrao sam češere na igralištu malo dalje od tvoje kuće
Spakirani su u vrećicu i nijedan ne može ispasti
Popeo sam se na garažu koja mi se čini tako niska
Suze su mi slijepile prste koji tumaraju po tipkovnici mobitela u pokušaju da saberu najdraže uspomene
Nema dlanova da ih isperu
Ili da me dohvate kad silazim s garaže i spuste na tlo

I prozor je ograđen rešetkama
I čepovi su pospremljeni tko zna gdje

Ali češeri su tu
I s njima sve neodvojivo
Neisperivo
Neponovljivo
Neizrecivo

***

SREO SAM SE

Sreo sam se danas
Dozvao se na parkingu
Rukovao se i upoznao se sa sobom
Bio sam riđokos
Tri godine stariji
I kojih desetak centimetara viši od sebe
Al prepoznao sam se odmah
Sjeli smo zajedno u auto
Bla bla car
Zadnje sjedište
Relacija Zg-Vž
Sat vremena vožnje

Bio sam udaljen dva mjesta od sebe
Gledao se kako crtam djetinje apstrakcije po zamagljenom staklu
Zašprehavam nepoznatu plavušu kraj sebe
Rukama sječem zrak od vlastitog uzbuđenja
Ponestaje mi zraka od želje da uzbudim nju
Ovo ljeto ću procitati pet OVAK debelih knjiga u DVA dana
NE zbog FAKSA
nego zbog SEBE
Jer tolko VOLIM
to što RADIM
Mašući rukama poletim u duhovne sfere
Ali nisam vezan ni uz jednu religiju
Samo vjerujem da smo svi fundamentalno povezani sa svemirom
Sve se događa s razlogom
Svi smo jedno
Itd itd
Bla bla
Vau vau

Slušam se al gledam naprijed
Bljuje mi se od svega što tovarim iz usta
Zubi mi se grče od susramlja
Dlan preznojava od želje da si opalim sočan šamar
Trudim se i dalje ne upasti u razgovor
Demonstrativno ispasti pametnijim od sebe
Ne nazvati se nezrelim debilom
Neuvjerljivim šmekerom
Nedoraslim intelektualčićem
Čak i ne biti ljubomoran na sama sebe
Bjesomučno šutim
S mobitelom u ruci u koji iscjeđujem svu agresiju
Puštam sebe neka priča do besvijesti
Dajem mu za pravo da bude tko jest
Neka se dokaže samome sebi

***

SCENA JE SCENA

Jer scena je scena
Il kontaš il ne kontaš

Kaže netko tko ne konta ni scenu ni život
Ali silno želi da ga se vidi i uvažava
Sad mu se ukazao životni opsjenar
U obliku ženskog podsmijeha
Samosvijest mu je pretvorio u weltschmertz
Koji mu se zazidao u prsima
Tu je samospoznajnu bol nosio četiri kilometra do svoje kuće
Peckala ga je dok je rezao kruh i na njega mazao paštetu
Kontemplirajući nad samim sobom
A pecka ga i upravo sada
Dok je pokušava zacijeliti autoironijom

________________________________________________

JURA RUŽA rođen je 3. siječnja 1999. godine u Varaždinu. Diplomirao je neverbalni teatar 2022. godine na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku gdje je prethodno završio preddiplomski studij glume i lutkarstva. Povodom Erasmus studentske razmjene jedan je semestar proveo na diplomskom studiju Digitalne interaktivne umjetnosti na Facultatea de Teatru și Film u Cluj-Napoci (Rumunjska).
Kao glumac i izvođač dosad je nastupio u dramskim, lutkarskim, dječjim i plesnim predstavama, surađujući sa Zagrebačkim plesnim centrom, HNK u Varaždinu, Gllugl teatrom u Varaždinu, Umjetničkom organizacijom KRILA u Rijeci, Teatrom Naranča u Puli i Kazalištem Virovitica. Autor je dvije samostalne predstave, Morphin’ i Samoizolacija u 40 minuta, obje na repertoaru Gllugl teatra u Varaždinu. Ostvario je i nekoliko uloga u filmovima Matije Benića i Damira Čučića.
Od 2023. godine unutar zagrebačke udruge SVIMA djeluje kao Koordinator programa suvremenih kulturno-umjetničkih praksi za djecu i mlade.
Prve konkretne pismene uratke stvara u srednjoj školi kao pjevač i tekstopisac rock sastava 3 Suns of Aberran i metal sastava Crowd Control. Za vrijeme fakulteta počinje pisati poeziju na hrvatskom jeziku koju dosad nije objavljivao. Prvo javno čitanje održao je 1.7.2023. povodom festivala Stih u regiji u Varaždinu, stekavši dodatan poticaj da svoj rad podijeli sa širom publikom.