PET PJESAMA JULIJE KAPORNJAI IZ ZBIRKE “OPSADA GRANICA”, Nojzac, Novi Sad, 2025.

O EUTANAZIRANOSTI

Prespavati život ili
umreti pre buđenja:
bolja ideja je
o nastavku sna

milija od gledanja
ostarelih ruku
na tastaturi

osluškivanja
tuđih glasova
dok nerazgovetno
pričaju među sobom

narušena samo
tihim lepetom krila
kanarinca
kog nema ko da nahrani

***

ŽIVOTNI PRIORITETI

O rezistenciji
na lekove
učim od mačaka
knjige za to
nisu potrebne

Teške pesme više
ne želim da pišem
i poentiranje
u poslednjem stihu
nervira me

Pravim red tako
što ih čistim rukama
vraćam na police

Organizovanost je
osnovna premisa
uspešnog života

Samo ponekad
puka teskoba nagoni
da kroz mrak nasumice
napipam knjigu
i ubodem je u srce
kao adrenalinsku iglu

***

OPSADA GRANICA

Knjiga iz biblioteke ima
rok vraćanja
dok kupljena u knjižari
ponekad dugo stoji
na polici nad kompjuterom

I mentor orkestra na istorijskim
baroknim instrumentima
naglašava kratko vreme
i jaku volju
za faktore uspeha

Kao što brak podrazumeva
moguću ljubav u svakom
trenutku, a opet
taj trenutak ostane
nezabeležen u planeru
dnevnih aktivnosti

Čini se da i Bog
ima vremena
za gubljenje
dok nas gleda sa svoda
blejkovski oslikane crkve
a mi povremeno na časovnike
na utišanim mobilnim uređajima

***

ODUSTAJANJE

To su bila dva tabora, pričala je svojoj drugarici uz kafu. Nešto kao Partizan i Crvena zvezda, ili porodice Kapuleti i Montegi. Malo sam se zaigrala jer sam tih dana videla neki plakat i lice Beketa kako, kao da meni poručuje – prvo igraj, a posle razmišljaj! Kad sam videla najavu kreativne škole hortikulture, srce mi je zaigralo, jer sam volela rad u vrtu. O tehnikama sam malo znala, nego uvek po osećaju. I prijavila sam se bez dvoumljenja, osim – šta ću da obučem za prvi čas. Došla su neka deca i tv nas je snimao jer predavač je bio čuveni baštovan, profesor svoje struke. Bilo je zaista zanimljivo, mogla bih ga slušati svakodnevno. Ali me je začudilo kad je ispričao da je moja omiljena veština, bonsai vrtlarstvo – već mrtva (ali je reč koju kažu da treba izbegavati). I uz bol koju sam osetila, zadao nam po dve kulture za obradu za sledeći čas. Slutila sam da neću otići, nekako me je prošla volja. Mada me je baštovanov pomoćnik ubeđivao da će biti dovoljno da dolazim i slušam, misleći da odustajem zbog svojih godina. Dodaj mi jedan kolačić, taj!

***

KNJIŽEVNO VEČE

Albahari nam priča o Valzeru i njegovim Mikrogramima napisanim u sanatorijumu. Kaže da bi vredelo nabaviti dobro optičko pomagalo, i posvetiti život proučavanju tih tekstova. Ne, nije to kurs pisanja kratkih priča, mada na prvi pogled liči. To je književno veče Davida i njegovog prijatelja posvećeno novim knjigama. Ali on izbegava temu i nama radoznalima ne saopštava kako je diktirati a ne pisati knjigu. Nego priča o šezdeset kratkih priča koje je pisao u Kalgariju 1999. svakodnevno tokom bombardovanja. Zatim nam zadaje temu za razmišljanje o visibabi i babi koja visi. Hteo bi da čita iz knjige svog prijatelja, isto onako naizmenično kao što su pisali knjigu o muzici nakon koncerta rege grupe Groundation. Ali, već se umorio i lagano se smrkava, a slova postaju nečitka.

___________________________________________________

JULIA KAPORNJAI rođena je 1966. u Vrbasu. Objavila pesničke zbirke: Živi čvor (2002), Belo sunce (2005), Iz kapi mora (2019), Panaceja (2021).
Povremeno piše kratke priče i književne prikaze. Poezija joj je prevođena je na makedonski i mađarski i uvrštena u pesničke zbornike i panorame. Prisutna u književnoj periodici. Živi u Novom Sadu.
Za knjigu Panaceja dobila je nagrade Stevan Pešić i Pečat varoši sremskokarlovačke.

ČETIRI PJESME JULIJE KAPORNJAI (iz ciklusa “RAZGOVORI U SAMOĆI”)

KOLAČI OD BLATA

Pisati o temi ili na temu
a koji beše motiv?
Jezička ispravnost ili
radoznalost pisca
da istraži sve
što se na um
i tastaturu nalepi

Sav očaj sveta
i nadu postojanja

koja otresa blato da bi
rekla/napisala reči
makar bile i poslednje
pre nego što otvrdnu
u kamen, čak ni kamen
već tvar poroznu
i sasvim neupotrebljivu

***

RAZGOVORI U SAMOĆI

Izabrati jednu rečenicu ili
pasus, podeliti oduševljenje
ili naprosto čuđenje
s nepoznatim prijateljem
na društvenoj mreži

neizbežno je kidanje iz konteksta
jer svačije čitanje je novo tumačenje
kao i lepota uvek
u očima posmatrača

a politički program Nabokova
jednako nepromenljiv i klasičan
do banalnosti: sloboda govora,
sloboda mišljenja, sloboda umetnosti

***

SVI SVETI

Grobno mesto nije
uvek lako pronaći
slična su kao kost do kosti
u mramornom moru cveća

Jedino te ime izdvaja
uklesano i izbledelo
zasija na čas umesto sveće
koju opet nemaš čime da zapališ

pa šapućeš sitna sećanja
kao molitve, mada znaš
da je patetično
ali je trenutak kao stvoren
i niko za tvoju slabost saznati neće

***

IZA ZAVESE

Ova kišica što stalno rominja
podseća na curenje iz klima
uređaja u vrelim letnjim danima

nakon te misli spuštaju se još neki
zvuci na aktiviran perceptivni aparat:
zalaje komšijski pas i, uvek naglo
oglasi se zvono na obližnjoj crkvi
označavajući pun sat

čini se da je kiša stala, razbijena
drugim tonovima, i gugutka objavljuje
svoje prisustvo pod starom strehom

jutro kaplje laje guguče, sklupčano
u ušnoj školjci koja tiho i svečano zvoni

_________________________________________

JULIA KAPORNJAI rođena je u Vrbasu. Objavila pesničke zbirke: Živi čvor (2002), Belo sunce (2005), Iz kapi mora (2019) i Panaceja (2021). Povremeno piše kratke priče i književne prikaze. Objavljuje u književnim časopisima. Od 2010. je član DKV-a. Živi u Novom Sadu.

NOVA POEZIJA JULIJE KAPORNJAI

LETNJI RAZGOVORI

Ovaj svet je skroz
raslojen
puk’o je ko lubenica
a slast nestala
na hladnom
u pokušaju da duže traje

u rasulu ko ove jalove
semenke koje vadiš
istim nožem
kojim si pažljivo
hteo da omeđiš
moje srce

***

JUTARNJI RITUALI

Ponavljati u sebi gospode
pomiluj, samo disati
ili pevušiti
jednostavnu melodiju u
izvođenju nekog genija

Sve je bolje nego pustiti mozak
da rešava
složene aritmetičke
zadatke s više nepoznatih

kao što je
ručak s minimumom
sastojaka
ili pravi izdavač
za knjigu

Varati ga da je ljubav
neprolazna
a ne samo
hemijska supstanca
seksualno zadovoljstvo
novčana transakcija

***

KOREKTNOST

Govori tiho i nežno
Kažeš mi
Ne povisuj ton
Na mene
Ljudi nas slušaju

A ja ću zauzvrat
Mirnim glasom
Beskrajno dugo
Pričati gluposti

Nećeš imati gde da
Pobegneš
Nećeš moći
Nigde da se sakriješ

***

URAVNILOVKA

Sve više me moj život
podseća na rat
između ljubitelja Gogolja
i Dostojevskog

Taj mikrosvet
čaroban i lep
ravnopravno gazi
bratska i moja čizma

Interesne sfere
nevešto prekrivene
komadićem stare tkanine
gospodina Kogita

Prozori širom zatvoreni –
jednom liči na vatromet
drugom da padaju bombe

Neko bi silom da uđe a
nekom
već je kasno
za izlazak iz kuće

***

PROLAZNE NEŽNOSTI

Ima li išta nežnije
od paperjastog
mačjeg stomaka

poziva na maženje
preko nežnih bradavica
ležanjem na leđima
nežno savijenih šapica

i tirkizne boje još uvek
vidljive na mestu
obeleženog reza

***

DISKONTINUITET, po M. Šeli

Još u polusnu
Neki delovi tela počinju
Da brzaju
A neki usporavaju
Međusobno se saplićući –
Gde li je poveznica
Ruke koja bi
Da uzme knjigu sa noćnog
Stočića
I one koja raskrčuje
Svakodnevni haos
I kakvi to čudni
Konci vise
Sa osmeha
Uslužne prodavačice
Koja uzima meru
I daruje zadovoljstvo
Slučajnom posetiocu

***

KONCERT online

Dva ostarela umetnika
još uvek genijalna
pipaju kroz mrak
interpretacije

ne mareći za činjenicu
da su tuda prošli
nebrojeno puta

dok stilizovana srca i
aplauzi lete
ka vrhu ekrana, ka

tački koja pokazuje
promenljiv ali i precizan
broj posetilaca ovog,
sada već prošlog događaja

____________________________________________________

JULIA KAPORNJAI rođena je u Vrbasu. Objavila pesničke zbirke: Živi čvor (2002), Belo sunce (2005), Iz kapi mora (2019) i Panaceja (2021). Povremeno piše kratke priče i književne prikaze. Objavljuje u književnim časopisima. Od 2010. je član DKV-a. Živi u Novom Sadu.

književna premijera: ZBIRKA PJESAMA JULIJE KAPORNJAI “PANACEJA”, KOV, 12/2021; četiri pjesme

SVLAČENJE BELOG

Od strahova koji me muče
Strah da ću zgaziti goluba
Jedan je od snažnijih jer
Takoreći mitska ptica
Ne seća se više krila
Mada još nisu zakržljala
Pred gumama bicikala
I nogama nervoznih šetača
Uvek je u potrazi za rukom
Koja će baciti poneku mrvu
Napuniti joj kljun
Kad maslinova grančica usahne
I pero po pero
Počne da ispada
Varajući naivne prolaznike
Da su tuda proleteli anđeli

***

POVEZIVANJE POJMOVA

Plavi cvet na
Šolji za mleko
Iz detinjstva
Ne zove se
Različak
Niti bi reč
Etimološki
Trebalo da ukazuje
Na bilo šta
Osim na različito
Svedeno deminutivom

Pa ipak
Nebo je plavo
Poput različka
A noću se zvezde
Na istom
Nebu otvaraju
I imaju oblik
Različka

Ne znam
Otkud najednom
Bruno Ganz
Lice otelotvorenog anđela
Prislanja uz moje
I tiho
Pevuši na uvo
Hej, Sloveni
Nakon čega ustajem i
Hodam poput mesečara
Dugo, baš dugo

***

U EPIKUROVOM VRTU

Prijatno je sedeti u vrtu
Deliti jednostavan obrok
S prijateljima

Posmatrati leptire i
Učiti se vrlini
Neopterećen čudima
Svoditi ih na slučajnosti

Poput iznenadne i ubrzane
Deobe ćelija
U mladom telu
Genija fizike

***

ZAGRLJAJ

Pod mostove uviru reke
A mi premrežavamo ih
Koračajući uvek meko
Ne kvareći virove
Privlačimo suprotnu obalu

Tvoje postojanje tamo
Sasvim dovoljno je
Misao se izoštrava
Trnje pod noktima
Naglo cveta
A lica u mimohodu
Svetli su lampioni

Sve miriše na praznik
Na prisustvo detinjstva
I gorko-slatke kolačiće
Kojim su nas hranili –
Zašto bismo se opirali?
Taj spori zamah tela
Inercija je klatna
Nezadrživa

***

JULIA KAPORNJAI rođena je u Vrbasu. Objavila pesničke zbirke: Živi čvor (2002), Belo sunce (2005), Iz kapi mora (2019) i Panaceja (2021). Povremeno piše kratke priče i književne prikaze. Objavljuje u književnim časopisima. Od 2010. je član DKV-a. Živi u Novom Sadu.

ČETIRI PJESME JULIJE KAPORNJAI IZ ZBIRKE “ŽIVI ČVOR”, Brankovo kolo, 2002.

 
ČETVRTAK, 9. JULI ‘92.
 
Prošlo veče beše ispunjeno
dosadom do svoga vrha.
Sedeli smo u bašti
i glumili cveće
slušajući iste izlizane zvuke
čarobnjaka muzike.
Pogled mi je klizio letnjim nebom
bez zvezda
i kao kuka se zakačio
za jednu nebesku poderotinu
koja je strašno ličila na mesec.
Ali, to nije bio mesec
već obična greška u Božjem tkanju
kroz koju je prosijavala
blaga svetlost s one strane noći.
Razveselih se tada.
Posle sam malo sanjarila
o dugačkom
Mlečnom putu
na koji ću poći ovih dana.
I zaspala sam ubrzo.
 
***
 
PETAK, 10. JULI ‘92.
 
Danas u 4 popodne
dogovorili smo se
da sahranimo
jednog gospodina.
Seoski popovi su pevali
svoje arije
dobrih pola sata
u hladu starog oraha
dok smo mi stajali
u redu
na suncu,
sa snažnim vonjem
umrlog cveća na rukama.
Umalo da odustanemo od namere
zbog realne opasnosti od sunčanice.
Pomislih, čemu tolike molitve
za ulaznicu u nebo
kad čovek nije bio toliko loš
koliko to ljudi
umeju da budu ponekad.
I poželeh da sahranimo cveće,
a tom mirnom starcu
da pružim ruku,
pomognem mu da ustane
sa neudobnog ležaja
i odvedem ga konačno
i zauvek
Odavde.
 
***
 
SUBOTA, 11. JULI ‘92.
 
Juče je jedan čovek
stigao s Juga.
Kada je otresao prašinu
i umor
sa velikog tela
spustilo se veče.
Šetali smo između kafana
i probali vino između šetnji.
Noć je bila duga
i skoro bela.
Klizila je između naših koraka
niz grlo kao rashlađeni rizling.
Posle je jutro došlo
sivo i teško
od neisplakane kiše.
Evo, čujem je kako pada tek sada
dok naš prijatelj sedi
u kupeu II klase
večernjeg (barskog) voza,
dok sanjari o toplini jutra
otvarajući oči
posle neudobnog sna.
 
***
 
PONEDELJAK, 13. JULI ‘92.
 
Miris opranog
pokislog rublja
puni mi nozdrve.
Potiskujem želju
da legnem u svež krevet
iz obzira prema radnom danu
koji nikako da zanoći.
Uzimam otiske svojih zuba
gumom za žvakanje
sa desna na levo:
gornja osmica – desno
gornja sedmica – desno
rupa – nema ga nikad više
Idem dalje
do poslednjeg u nizu.
Onda se vraćam
s leva na desno:
gornja osmica – levo
rupa ponovo…
Uspavljujem se
u pletenom naslonjaču
na krovu sveta
mog suženog vidika.
Čujem golubove kako se dozivaju
pomislim, mora da je kiša stala.
Više mi nije važno…
Još samo jedan usporen pokret
i sintetički otisak zuba
lagano se stvrdnjava u pepeljari.
 
_____________________________________________________________________________
 
JULIA KAPORNJAI rođena je u Vrbasu. Objavila je tri pesničke zbirke: Živi čvor (2002), Belo sunce (2005) i Iz kapi mora (2019). Objavljuje u književnim časopisima. Od 2010. je član DKV-a. Živi u Novom Sadu.
 

PET PJESAMA JULIJE KAPORNJAI IZ RUKOPISNE ZBIRKE “PANACEJA”

ISTORIJSKA POMERANJA

Nikad se nisam potpuno navikla
da cigane zovem romima
ni crnce afroamerikancima,
ali se ipak obradujem
kad u moru sličnih ugledam
nekoga tamne puti
kao brata rođenog
na sunčanoj strani ulice

ponekad se setim priče 
Svetu se ne može ugoditi
iz osnovnoškolske čitanke 
i vidim 
Tedija Ruzvelta na konju
a Crnca i Indijanca pešice

združeno napuštaju postolje
pred zgradom muzeja istorije na
Menhetnu, odlaze zajedno u neku od
mračnih muzejskih niša 
konačno nevidljivi i ravnopravni

***

GLAD

U ovom času
milioni žena nezadovoljnih 
izgledom izgladnjuju se
dok jedna, mala poput devojčice
isto odbija da jede

ćelijski zidovi rastu
dok se ona smanjuje
a možda je i obrnuto –
sve je pitanje perspektive

na civilizacijskom meniju
ovih dana opet nema
pravednosti

samo isprazne priče o
ljudskim pravima
s malim brojem kalorija

ni najbolje advokatice
poput Ebru Timtik
ne uspevaju da se odbrane 
od mutavih anonimnih svedoka

osim da svetle na mračnom nebu
poput zvezda, meseca 
i Hristovih mučenika

***

ODLOŽENO ZADOVOLJSTVO

Po savremenoj psihologiji
uspešniji su ljudi koji
u dečjem uzrastu
prihvataju čekanje na slatkiš, jer
ubrzo dobiju i dva
Strpljen – spašen 
kazuje nam druga mudrost

Pa tako poučeni 
zadovoljstvo spavanja
odlažemo za neku drugu noć,
smeštamo u zakucan drveni sanduk
na sigurnu dubinu 
sa ostalim sitnim zadovoljstvima

Stojimo i mašemo vozu i nepoznatim 
licima
pomalo plačemo al‘ ne propuštamo
pravo na 
odloženo zadovoljstvo
na obećanu zemlju, na srećan kraj

***

PANACEJA

Kad je bol nepodnošljiv
Znalci kažu
Pomaže uteha uvida
U tuđe sudbine
Tužnije od naših

Lep je dan
Šetam gradom, ljubavi
Tumaram pogledom
Po umrlicama
Ne bih li ugledala 
Tvoje lice
I potvrdila
Dosad neproverenu 
Veru u vaskrsenje

***

NA DANAŠNJI DAN

Otprilike jednom godišnje
ubijem se od lepote
Jima Morrisona, njegove muzike
poezije snažne kao
što je i naša mladost bila

otprilike jednom godišnje
jer češće ne mogu podneti
prođem konc-logorima

obično su to dani oslobođenja
otvaraju se knjige
baš na određenim stranicama i
oči posle dugo
ostanu otvorene

zato i postoje datumi
da bi se uveo red
tamo gde ga inače
nikad ne može biti

_______________________________________________________________________

JULIA KAPORNJAI rođena je u Vrbasu. Objavila je tri pesničke zbirke: Živi čvor (2002), Belo sunce (2005) i Iz kapi mora (2019). Objavljuje u književnim časopisima. Od 2010. je član DKV-a. Živi u Novom Sadu.

 

TRI PJESME JULIJE KAPORNJAI IZ ZBIRKE “IZ KAPI MORA”, Izdavačka kuća Gramatik, 2019.

UOČI KIŠE METEORA

Noćas si mi dolazio u san
hodajući tragom mojih stopala
Ležali smo u odeći na nekoj
obali i gledali se u oči
Pokušavala sam da ti skinem
zrnca peska sa usana
Možda je ličilo na poljubac
nekom dokonom prolazniku
ako bi se usudio tuda da šeće

***

RAĐANJE

Ta besramna zavrzlama
nalik smrti
o kojoj se retko
pronalaze stihovi
Radije joj se gleda
kroz prste
i prepričava u
zatvorenim ženskim
krugovima
ne bi li čovečanstvo
nastavilo da se množi
i raste
poput straha umetnika
pred nastup,
popunjavajući
još jedne cipele
ostavljene
pred vratima

***

IZ KAPI MORA

Na mapi žardinjere
Nekoliko je ljudskom rukom
Nasumično raspoređenih biljaka
Dominira čuvarkuća
Na pustoj zemlji još uvek
Miriše Nerium oleander u beloj
I tamno ružičastoj boji
Zalutala gugutka lomi svoj zov
Nad prosečnošću asfalta
Jutro je bolno poput noge
Anatoma Filipa Verhajena*
–––––––
*) Filip Verhajen – flamanski hirurg i naučnik, do otkrića
Ahilove tetive 1693. došao secirajući sopstvenu
amputiranu nogu, koju je do svoje smrti čuvao u
formalinu. Iste godine objavio je značajnu publikaciju
Corporis humani anatomia.
Olga Tokarčuk posvećuje mu poglavlje u knjizi Beguni.

___________________________________________________________________

JULIA KAPORNJAI rođena je u Vrbasu. Objavila je tri pesničke zbirke: Živi čvor (2002), Belo sunce (2005) i Iz kapi mora (2019). Objavljuje u književnim časopisima. Od 2010. je član DKV-a. Živi u Novom Sadu.

POEZIJA JULIJE KAPORNJAI (iz zbirke pjesama “IZ KAPI MORA”, Izdavačka kuća Gramatik, 2019.)

SITNE RADOSTI

Kao mala sakupljala sam
japanske salvete i
jugoslovenske značke
koje mi je otac donosio
s poslovnih putovanja
Potom su izgubile svoj
značaj i postale stvari
bez mesta postojanja
Jedino je prašina bivala
sve vidljivija
Vremenom, neobični trenuci
postali su vredni sakupljanja
da bi kasnije bili opisani rečima
ili samo poslužili uveseljavanju srca –
Poput „iznenadne plime
pobožnosti
ili napada smeha
koji nam podižu klonule glave.“ *

*iz „Odbrane vatrenosti“ A. Zagajevskog

***

MUZEJSKA ŠETNJA

U doba neolita kao i danas
bilo je važno jesti i prinositi
žrtveniku
ono što je vredno žrtvovanja
To dokazuju glinene posude
pravljene po meri čoveka i
žitarica koje su držali u njima
kao i krvi životinje koju bi
prolili
Dame su tada nosile tkane haljine
kakve bih rado i ja obukla
Nešto ranije, između 35. i 20
hiljadite godine p.n.e.
rađa se savremeni čovek
da bi ga nežno
savijenog poput fetusa
smeštali u grobnice
sa nekom od ukrašenih činija
u naručju
ili omiljenim nakitom
Kao što se i mi noću
sklupčamo
i ostanemo dugo budni
brojeći zvezde i moleći se
boginji Insomniji
da svoje lice okrene od nas

***

LANAC SREĆE

Dobri ljudi ubijaju i jedu
dobre životinje
Dobre životinje ubijaju i
jedu dobre životinje
i dobre biljke
Pletenica neprekidne dobrote
obavija našu dobru planetu
Pa kad se kome zalomi

***

INTROSPEKCIJA

Kratko se opuštamo nakon
vežbi u Futoškom parku,
instruktor kaže:
primetite razliku pre i posle,
otvorite oči
Pobrkam redosled ali ipak
poslušam –
I vidim jesen
duva sa dlanova
kovitla grančice kostreši travu
i dlačice na rukama
oduzima sjaj nijansama zelene
Ostali pažljivo zagledani
u sebe ne primećuju
promenu dekora
Pogledam i ja unutra –
učini mi se da je i dalje mirno
kao pre

JULIA KAPORNJAI rođena je u Vrbasu. Objavila je tri pesničke zbirke: Živi čvor (2002), Belo sunce (2005) i Iz kapi mora (2019). Objavljuje u književnim časopisima. Od 2010. je član DKV-a. Živi u Novom Sadu.