
O EUTANAZIRANOSTI
Prespavati život ili
umreti pre buđenja:
bolja ideja je
o nastavku sna
milija od gledanja
ostarelih ruku
na tastaturi
osluškivanja
tuđih glasova
dok nerazgovetno
pričaju među sobom
narušena samo
tihim lepetom krila
kanarinca
kog nema ko da nahrani
***
ŽIVOTNI PRIORITETI
O rezistenciji
na lekove
učim od mačaka
knjige za to
nisu potrebne
Teške pesme više
ne želim da pišem
i poentiranje
u poslednjem stihu
nervira me
Pravim red tako
što ih čistim rukama
vraćam na police
Organizovanost je
osnovna premisa
uspešnog života
Samo ponekad
puka teskoba nagoni
da kroz mrak nasumice
napipam knjigu
i ubodem je u srce
kao adrenalinsku iglu
***
OPSADA GRANICA
Knjiga iz biblioteke ima
rok vraćanja
dok kupljena u knjižari
ponekad dugo stoji
na polici nad kompjuterom
I mentor orkestra na istorijskim
baroknim instrumentima
naglašava kratko vreme
i jaku volju
za faktore uspeha
Kao što brak podrazumeva
moguću ljubav u svakom
trenutku, a opet
taj trenutak ostane
nezabeležen u planeru
dnevnih aktivnosti
Čini se da i Bog
ima vremena
za gubljenje
dok nas gleda sa svoda
blejkovski oslikane crkve
a mi povremeno na časovnike
na utišanim mobilnim uređajima
***
ODUSTAJANJE
To su bila dva tabora, pričala je svojoj drugarici uz kafu. Nešto kao Partizan i Crvena zvezda, ili porodice Kapuleti i Montegi. Malo sam se zaigrala jer sam tih dana videla neki plakat i lice Beketa kako, kao da meni poručuje – prvo igraj, a posle razmišljaj! Kad sam videla najavu kreativne škole hortikulture, srce mi je zaigralo, jer sam volela rad u vrtu. O tehnikama sam malo znala, nego uvek po osećaju. I prijavila sam se bez dvoumljenja, osim – šta ću da obučem za prvi čas. Došla su neka deca i tv nas je snimao jer predavač je bio čuveni baštovan, profesor svoje struke. Bilo je zaista zanimljivo, mogla bih ga slušati svakodnevno. Ali me je začudilo kad je ispričao da je moja omiljena veština, bonsai vrtlarstvo – već mrtva (ali je reč koju kažu da treba izbegavati). I uz bol koju sam osetila, zadao nam po dve kulture za obradu za sledeći čas. Slutila sam da neću otići, nekako me je prošla volja. Mada me je baštovanov pomoćnik ubeđivao da će biti dovoljno da dolazim i slušam, misleći da odustajem zbog svojih godina. Dodaj mi jedan kolačić, taj!
***
KNJIŽEVNO VEČE
Albahari nam priča o Valzeru i njegovim Mikrogramima napisanim u sanatorijumu. Kaže da bi vredelo nabaviti dobro optičko pomagalo, i posvetiti život proučavanju tih tekstova. Ne, nije to kurs pisanja kratkih priča, mada na prvi pogled liči. To je književno veče Davida i njegovog prijatelja posvećeno novim knjigama. Ali on izbegava temu i nama radoznalima ne saopštava kako je diktirati a ne pisati knjigu. Nego priča o šezdeset kratkih priča koje je pisao u Kalgariju 1999. svakodnevno tokom bombardovanja. Zatim nam zadaje temu za razmišljanje o visibabi i babi koja visi. Hteo bi da čita iz knjige svog prijatelja, isto onako naizmenično kao što su pisali knjigu o muzici nakon koncerta rege grupe Groundation. Ali, već se umorio i lagano se smrkava, a slova postaju nečitka.
___________________________________________________
JULIA KAPORNJAI rođena je 1966. u Vrbasu. Objavila pesničke zbirke: Živi čvor (2002), Belo sunce (2005), Iz kapi mora (2019), Panaceja (2021).
Povremeno piše kratke priče i književne prikaze. Poezija joj je prevođena je na makedonski i mađarski i uvrštena u pesničke zbornike i panorame. Prisutna u književnoj periodici. Živi u Novom Sadu.
Za knjigu Panaceja dobila je nagrade Stevan Pešić i Pečat varoši sremskokarlovačke.








